OTVORENO PISMO: SOMK ga je poslao vrtićima i Ministarstvu obrazovanja i znanosti

Iz SOMK-a, Sindikata obrazovanja, medija i kulture otišlo je otvoreno pismo dječjim vrtićima, točnije njihovim osnivačima i ravnateljima, kao i Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koje potpisuje predsjednica Božica Žilić, a donosimo ga u cijelosti.

Poštovani,
kako je zaštita radnika na radnome mjestu i u djelokrugu rada sindikata, izražavamo sumnju i veliku zabrinutost povodom najave početka rada dječjih vrtića punim kapacitetom 25. svibnja, jer većina dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj neće moći osigurati uvjete koje je propisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo(HZJZ). Radnici će morati raditi u dodatno otežanim uvjetima, pod pritiskom, te takvu odluku smatramo, svojevrsnim, neprimjerenim „eksperimentom“ za koji se nadamo kako neće imati negativne posljedice za sigurnost i zdravlje djece i radnika.

Stoga pozivamo ravnatelje dječjih vrtića da, kako to u preporukama HZJZ-a i piše, bez ustručavanja traže pomoć Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Neka ne „štede“ osnivače u traženju osiguranja uvjeta za provođenje propisanih mjera, jer to je njihova obaveza i odgovornost.

U protivnome nam neće preostati ništa drugo nego pružiti otpor i pozvati radnike u dječjim vrtićima na obustavu rada dok im se ne osiguraju sigurni uvjeti rada. To je njihovo zakonsko i ljudsko pravo. Nećemo dopustiti da se loše politike i odluke i dalje „lome“ preko leđa radnika.

Sve vrijeme pandemije COVID – 19 javno smo skretali pozornost na nemogućnost provođenja mjera HZJZ-a ako se sva djeca vrate u vrtić. Ne zato što radnici ne žele raditi, već zbog toga što većina vrtića u RH nema uvjete za osiguranje propisanih mjera.

Naglašavamo, nemoguće  je osigurati provođenje odgojno-obrazovnog rada na siguran način u „nemogućim“ uvjetima, jer ono što je u mjerama navedeno u većini dječjih vrtića u praksi je neostvarivo.

Neizvedivo je zbog neospornih činjenica, a to su:
– sobe u kojima borave djeca  su male, a u njima je i namještaj s igračkama koji prostor dodatno
smanjuje;
– broj djece u grupama je veliki (od 18 do 30 djece u jednoj grupi, ovisno o dobi), veći u odnosu na
Državno pedagoški standard (DPS), a u grupe su integrirana i djeca s teškoćama u razvoju;
– nema adekvatnih dodatnih prostora u kojima bi se mogla odvojiti djeca iz brojčano velikih grupa;
– nema dovoljno pomoćno-tehničkog osoblja;
– nema adekvatnih igrališta ili vanjskog prostora;
– nedostaje radne odjeće i obuće u minimalnom obimu, i mnogo toga drugog, nažalost.

Napominjemo kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja  svih ovih godina tolerirano osnivačima dječjih vrtića provođenje odluke kojom je moguće „natrpati“  20 posto i više djece od standarda  dopuštenog! Kako drukčije protumačiti  činjenicu da Državno pedagoški standard, donijet davne 2008. godine, s punom primjenom 2014. godine, još  uvijek „ne stanuje“ u dječjim vrtićima! Govorimo o bitnom aktu koji određuje kriterije i mjerila za provođenje odgojno-obrazovnog rada. O aktu koji ima u fokusu prava, potrebe i interese djeteta, koji je zbog nedostatka odgovornosti odgovornih mrtvo slovo na papiru ili akt u kojem su već i slova izblijedjela.

Da su osnivači ozbiljno shvaćali riječ „odgovornost“ i stvarali uvjete u proteklih dvanaest godina, sada bi nam provođenje higijensko-epidemioloških mjera tijekom COVID-a – 19  bilo lakše.

Da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pratilo koliko je problema nastalo zbog neprovođenja DPS-a danas ne bismo bili ispod razine po pitanju uvjeta, a iznad kada je u pitanju provođenje kvalitetnih odgojno-obrazovnih programa i obrazovanja naših radnika.

Sramotno je da se sve ove godine „štedjelo“ na pomoćno- tehničkom osoblju, na izgradnji novih vrtića, na adaptacijama, na opremi, sredstvima za rad, a sada treba „vojska“ radnika, kojih nema, za provođenje propisanih mjera.  Nečinjenje nas je dovelo do ovoga što imamo danas i što poput oštrice mača visi iznad glave radnika u ovoj djelatnosti, a to smatramo nedopustivim.

Gospodo,
dosta nam je lažne demagogije i priča osnivača „kako su  djeca na prvom mjestu“, dok se one koji s njima rade stavlja na zadnje. Možda bi bilo razumnije da se kaže kako je „novo normalno“ nenormalno i teško provedivo, kako je „ostanimo odgovorni“  izraz koji osnivači i resorno Ministarstvo očito ne razumiju. Očekujemo kako će sigurno uslijediti posebna preporuka resornog Ministarstva u formi  „nove slikovnice“, druge po redu, iz koje, kao i iz prve, nećemo moći vidjeti kvalitativne pomake, podršku i konkretnu pomoć koju radnici očekuju.

Odgovornost resornog Ministarstva prema ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju ne postoji i na to smo mnogo puta dosada ukazivali.

Rad u sigurnim uvjetima zbog svega navedenog je nemoguća misija. To je utopija. Radnici su razapeti između teorije i prakse.

Razumijemo roditelje, jer djeci je stvarno mjesto u vrtiću. Društvo vršnjaka i socijalizacija su kao i znanja, iskustva i kompetencije koje dijete nauči u vrtiću, neprocjenjiva su dobrobit. Ali nećemo dozvoliti poigravanje radnicima u dječjim vrtićima, jer njima je previše slušanja neusklađenih priča „vi to morate, to se od vas očekuje“. Vjerujemo kako svi želimo da dječji vrtići ostanu sigurno okruženje za djecu, da radnicima bude omogućen rad u sigurnim uvjetima, uz poštivanje  medicinskih, epidemioloških, ali i pedagoških mjera.

 

Komentiraj