OTIŠAO JE JOSIP PALADA: Književnik i čovjek iznimne dobrote preminuo u 87. godini

U Prigorju Brdovečkom kod Zaprešića, u ulici koja nosi ime po književnom junaku Ivici Kičmanoviću, 12. veljače 2022. umro je u 87. godini života, hrvatski književnik Josip Palada, ratni zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika, autor uzorne književne i profesionalne biografije, ali prije svega čovjek iznimne dobrote, čija će smrt ostaviti neizbrisivu prazninu, ne samo u srcima svih koji su ga poznavali, već je nenadoknadiv gubitak za Društvo hrvatskih književnika i hrvatsku književnost i kulturu u cjelini.

Osim u književnosti, na poseban način se istakao u Domovinskom ratu kao zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika osnovane 20. listopada 1991. kao postrojba Zbora narodne garde Republike Hrvatske.
Bogatstvo književnog opusa i ratne zasluge, ali prije svega ljudska srdačnost i toplina, priskrbile su Josipu Paladi mnogo prijatelja i poštovatelja. Njegova biografija je izuzetno bogata, a svojim je životom i djelovanjem zaokružio praktično cijeli hrvatski prostor: zavičajnim piscem smatraju ga u nekoliko hrvatskih gradova. Ali, njegov zavičaj je cijela Hrvatska, koju je ne samo volio već i branio kada je bilo najteže.

Josip Palada, pjesnik, prozni i dramski pisac, rođen je 17. prosinca 1935. godine u malom dalmatinskom selu Dograde, blizu Marine, a nedaleko od poznatijeg Trogira.   U velikoj obiteljskoj zadruzi (16 članova obitelji) živi rano djetinjstvo. Doživljava i proživljava strahote Drugog svjetskog rata.  Poslije rata, u dobi od 11 godina, točnije u travnju 1946. seli se s roditeljima, braćom i sestrama u kolonizacijskoj karavani koja se kretala na relaciji: Dograde – Marina – Trogir – Split – Zadar – Bakar – Škrljevo – Zagreb – Vrpolje – Đakovo – Semeljci – Vučevci. Palada se se obitelji nastanjuje   selu Vučevcima, kraj Đakova. U Vučevcima završava osnovno školovanje (4 razreda). U Đakovu upisuje Nižu mušku gimnaziju i stanuje u đačkom domu, u današnjem Samostanu Milosrdnih sestara Svetoga Križa. Malu maturu polaže u Đakovu 1951. Srednju školu upisuje u Osijeku i završava je 1955. Josip Palada, još kao „domac“ u Osijeku, objavljuje svoju prvu pripovijetku 1952., a zatim se neprekidno javlja u brojnim časopisima i dnevnim listovima, te na radiju. Školovanje nastavlja u Požarevcu, Rijeci i Zagrebu.

Surađuje u raznim novinama i časopisima objavljujući reportaže, feljtone, eseje, članke, vijesti. Pripovijetke objavljuje neprekidno u časopisima, novinama ili na radiju, pa za njih dobiva i nagrade. Među mnogima dobio je i Arenino zlatno pero 1973.  Surađuje i na Hrvatskom radiju te su mu izvedene su mu brojne radio-drame i radio-komedije, od kojih su neke i nagrađene.

U scenskoj literaturi za djecu pročuo se komedijom Carev paž, za koju je na prvom natječaju Jugoslavenskog festivala djeteta u Šibeniku dobio prvu nagradu. Uz ovu komediju nagrađene su mu i mnoge druge komedije i igrokazi. Dobio je preko deset nagrada za scenske tekstove, ipak, romanom Miris majke ( 1985. ) trajno ulazi u red velikih autora hrvatske književnosti. Njegov drugi roman Zlonjiva (2016.) nastao na temelju zapisa njegova oca Marka, iznimno je snažno svjedočanstvo hrvatskih sudbina tijekom XX. stoljeća i zaslužuje iznimno mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Ništa manje nisu snažna ni njegova zadnje objavljena djela: U olovnom vremenu (Đakovo, 2019.), književni i likovi zapisi, koji unatoč sivoj boji u naslovu nude optimizam i vjeru u čovjeka, kao i knjiga priča Tko je palio moje knjige (Zagreb, 2020.), ratne tematike, objavljena usred pandemije u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika, na što je posebno bio ponosan, kao i na nagradu za na najbolju knjigu s tematikom iz Domovinskog rata „Bili smo prvi kad je trebalo“ 2020.  Koliko je Palada zaslužen za hrvatsku kulturu u Domovnskom ratu na poseban se način moglo doživjeti  u Društvu hrvatskih književnika, u srijedu 20. listopada 2021., kada je svečano obilježena 30. obljetnica Satnije hrvatskih umjetnika,  u spomen na dan kada je Satnija, pod vodstvom Josipa Palade,  krenula u sve krajeve odasvud napadnute Hrvatske i odigrala značajnu ulogu u najtežem razdoblju suprotstavljanja agresiji na našu domovinu.

Osim spomenutih književnih djela i ratnih postignuća, Josip  Palada je objavio i niz pjesama, eseja, drama i igrokaza. Igrokaze mu izvode kazališta za djecu i mnoge dramske grupe po školama. Djela su mu uvrštena u razne izbore i antologije.  Kao vrijedan, visoko profesionalan i književno-prosudbeno jasan, Palada je urednikom, ocjenjivačem, ili aktivnim sudionikom mnogih književnih događanja, natjecanja i smotri raznorodne tematike u domeni kulturalnih umreženosti recentne književne stvarnosti u Hrvatskoj. Promovirao je brojne hrvatske književnike, ali i likovne umjetnike s kojima je drugovao i surađivao. Na poseban način se ističe njegova suradnja s Ivanom Antolčićem te manifestacijama popust Ernestinovačke likovne kolonije i drugima.

Smrt Josipa Palade veliki je gubitak za hrvatsku umjetnost u cjelini. Iskrena sućut obitelji i prijateljima, svim njegovim suradnicima i poštovateljima njegovog djela. Neka mu je laka hrvatska zemlja., stoji na stranicama Društva hrvatskih književnika iz pera Mirko Ćurića.