ONI KOJI DOLAZE: Jan Gorišek – Ne bih bio svjetski prvak bez mog prof. Cebića

Jan Gorišek, mladić rođen 2004. godine, izuzetno je daroviti glazbenik, iza kojeg su već brojne nagrade, a među njim i ona možda najveća – osvajanje prvog mjesta na tamburi u solo kategoriji na Svjetskom folklornom prvenstvu što je održano u kolovozu prošle godine u Bugarskoj.

*Serijal “Oni koji dolaze” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Taj talentirani mladi čovjek, učenik Glazbene škole Dugo Selo, dobio je i nagradu za doprinos ugledu i promociji Zagrebačke županije u zemlji i svijetu, a okitio se još brojnim nagradama.

Skromni i simpatični svjetski prvak Jan će reći kako je  njegova ljubav prema glazbi zapravo započela uz djeda, koji je bio glazbenik.

“Počeci su bili teški i naporni uz puno odricanja i vježbanja”, kaže Jan i dodaje kako je na odabir instrumenta utjecala njegova ljubav prema istraživanju narodnih običaja.

Kaža kako mu veliku podršku pružaju roditelji koji ga podupiru u svemu što voli, a to je glazba. Odlaze s njim i prate ga no gotovo svim koncertima i natjecanjima.

Pitamo ga koliko vježba, ima li vremena za ostale aktivnosti koje privlače mlade?

“Vježbam u prosjeku 3-4 sata na dan, a kada su natjecanja i više. No, imam vremena i za druženje s prijateljima i zbor čiji sam član”.

Jan neće zaboraviti istaknuti sve koji su mu najviše pomogli u razvoju i napredovanju.

“Najviše mi je pomogao moj profesor i ravnatelj Glazbene škole Dugo Selo prof. doc. Dario Cebić. Bez njega ne bih postigao ovakve rezultate, jer svo svoje znanje, vještine i ljubav prema glazbi nesebično je prenio i na mene. Tu su i moji roditelji, obitelj i prijatelji koji su moja podrška u svemu ovome što sam do sada postigao”.

Ističe i pomoć društva, škole, grada, županije koja je jako velika. “Uvijek mi izlaze u susret kada idem na natjecanja, prate moje uspjehe i uvijek su uz mene. A svaka dobivena nagrada ili priznanje motivacija su mi za daljnji napredak u glazbi”, kaže Jan.

Reči će mladi umjetnik i da je glazba za njega jedna velika emocija, ali i naglasiti “da se danas u Hrvatskoj kvalitetni glazbenici rijetko prepoznaju u svijetu glazbe”.

Nada se ipak da će se to u skoroj budućnosti promijeniti na bolje.

Mladima bi preporučio bavljenje glazbom, jer se u njoj bude razni osjećaji, kaže, a svoju budućnost vidi ovako:

“Volio bih upisati Glazbenu akademiju nakon koje bih htio prenijeti svoje znanje i vještine mlađim naraštajima kao što je to i meni moj profesor prenio”.