OGORČENO PISMO IZ TUĐINE: “Pa, zar je ovo normalna zemlja…? Partizani, ustaše, crveni i plavi vragovi…

Tužna je činjenica da iz našeg kraja odlaze u inozemstvo radno sposobni ljudi kako bi našli posao i započeli bolji život.

Jedan od njih je i naš donedavni sugrađanin Miroslav Topolko – koji je otišao u Njemačku i napisao nam svoje iskustvo, kao i razloge odlaska, piše eVaraždin.hr.

Ima i drugih sa sličnim pričama – i ako ste vi jedan od njih, slobodno nam to i pošaljite. Gospodin Topolko nam je poslao svoje emocijama nabijeno pismo, kojemu nisu potrebni nikakvi dalji komentari. Nadamo se da će u nekoj doglednoj budućnosti Hrvatska i naš kraj biti dovoljno privlačni da se u njima ostane živjeti i raditi. Pismo donosimo u cijelosti.

Postoje trenuci u životu kada čovjek jednostavno kaže: “E sada je dosta.” Vjerujem da je svatko tko je otišao iz Hrvatske doživio taj trenutak. Zašto otići? Pa zar je normalna zemlja ona u kojoj preko noći više ne možeš plaćati kredit jer su rate otišle u nebo? U kojoj se školuješ i završiš fakultet da bi bio bez posla? U kojoj ne možeš omogućiti djetetu školovanje? Dok “mali ljudi” jedva preživljavaju ima onih koji su u par godina stvorili svoja carstva na uštrb tog istog malog čovjeka. Radnik im je teret jer mu, na žalost, moraš dati plaću. Država, to jest oni koji je vode, brinu samo o sebi i ostanku na svojim položajima. Stalne priče o ustašama i partizanima, crvenim, plavim i drugim vragovima, ratovanjima sa susjedima… E sad je dosta!

A Njemačka? Kada dođete i prijavite boravište sve službe znaju da ste stigli. Nema hodanja i otvaranja tisuću vrata. Ako i ne znate savršeno jezik nitko vam se neće smijati jer ste rekli krivi padež ili vrijeme. Na radnom mjestu nećete biti preopterećeni i morati raditi više nego fizički možete i stignete.

Zanimljivo, ovdje je hrvatski radnik izuzetno cijenjen jer je marljiv i točan. S onim što zaradite, osobito ako ste oženjeni i oboje radite, možete bezbrižno živjeti i priuštiti si sve ono što u Hrvatskoj niste mogli. Ako dođete u kontakt s domaćim ljudima i porazgovarate s njima neće vas gledati s visoka.

Dapače, vrlo brzo osjećat ćete se kao da oduvijek ovdje živite. Uglavnom, ovdje se živi punim plućima. Moram na kraju reći da se “Lijepa naša” zauvijek oprostila s većinom ljudi koji su u Njemačkoj pronašli komadić svoga mjesta pod suncem.

Srdačan pozdrav aus Kehl am Rhein.