OD SELA DO SELA: Moslavački stol umjesto švedskog za sve gurmane na čuvenom imanju Kezele

I mnogi od onih koji nikada nisu bili tamo čuli su za sjajnu autohtonu gastronomsku ponudu Seoskog turizma Kezele i prelijepo imanje u Šumećanima nedaleko Ivanić Grada u Moslavini. I vjerujemo da će, kad pročitaju ove retke u kojima nam je pomogao naš domaćin Janko Kezele, vrlo brzo pohitati u taj kutak Moslavine kako bi se i sami uvjerili kolika ih radost čeka.

*Serijal “Od sela do sela” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Svi koji nešto znaju o vašem imanju, pa tako i novinari, će reći da ste seoski turizam razvili na obiteljskoj tradiciji pripremanja kotlovine na sajmovima, i da ste da tako kažemo kotlovinu pretvorili u gastronomsku atrakciju. Recite nam nešto o tome?

Moji baka i djed su se počeli bavili pripremom kotlovine na sajmovima u okolici Ivanić-Grada pred više od 50 godina. Kotlovina je jako zanimljivo jelo i pretpostavlja se da je stiglo iz Azije te da su ovo jelo spravljala plemena koja su u srednjem vijeku migrirala prema ovom dijelu Europe. Moguće je da su upravo stari Hrvati sa sobom donijeli i kotlovinu! U gastronomskoj ponudi Seoskog turizma Kezele kotlovina je od početka imala posebno mjesto. Naročito je atraktivna za grupe stranih gostiju koji uvijek budu oduševljeni. Tanjure za kotlovinu iskoristili smo i za serviranje našeg moslavačkog stola, a s velikim ponosom čuvamo najstariji tanjur za kotlovinu u Hrvatskoj!

Spominjete moslavački stol, koja je točno razlika u odnosu na švedski?

Moslavački stol je specifičan po tome što se radi o  moslavačkim jelima pripremljenim od lokalnih namirnica i serviranim na tradicionalnim tanjurima za kotlovinu. Uslužujemo ga vikendima i praznicima, a na ideju su došli moji roditelji na samom početku bavljenja seoskim turizmom.

Zbog domaćih namirnica imate raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju, tu su: ovce, crne svinje, guske, patke… Imate i vlastite pekmeze, rakiju, likere… Kako sve to uspijevate?

Veliki je izazov istovremeno se baviti ugostiteljstvom, turizmom i poljoprivredom. Moja obitelj je uvjerena da je temelj pravog seoskog turizma upravo vlastita poljoprivredna proizvodnja. Puno je brige i posla oko vinograda, podruma, stoke i prerade, ali uz angažman cijele obitelji i našeg tima uspijevamo imati široku ponudu vlastitih proizvoda. Najveće je zadovoljstvo kada gost prepozna i pohvali kvalitetu.

Ne smijemo zaboraviti ni vina iz vašeg podruma koja nastaju iz vlastitih vinograda. Koliko vam je važna kvaliteta vina?

Za vinare koji se bave ugostiteljstvom kvaliteta vina je najvažniji prioritet. Vino je najbolji prijatelj i pratitelj hrane i nema potpunog gastronomskog doživljaja, a niti pravog druženja, bez dobrog vina. Mi nastojimo pokriti različite ukuse i gastronomske potrebe tako da u ponudi imamo deset različitih vina. Moj otac Drago je veliki zaljubljenik u vina i njegovo znanje i dugogodišnje iskustvo su podloga kvalitete naših vina.

Posebnost je uzgoj autohtone sorte škrlet. Zašto baš škrlet?

Upravo zato što se radi o autohtonoj sorti naše Moslavine. Turisti današnjice su posebno zainteresirani za autentično iskustvo i autohtone proizvode. Dodatna prednost sorte škrlet je da daje vrlo dopadljiva vina koja razvesele svako nepce. Posebno mi je drago do sam dio ekipe moslavačkih vinara koja se udružila i koja zajednički radi na promociji i podizanju kvalitete ove sorte.

Što je još autohtono i lokalno na vašem imanju?

Naša cijela gastronomska ponuda naslonjena je na tradiciju i autohtonost. Osim kuhinje, ono na što smo posebno ponosni su tradicijske drvene moslavačke kuće kojih smo sačuvali čak pet i sve su stare oko sto godina. Na imanju su također i tri starinske štale, od kojih u jednoj čuvamo našu etno zbirku.

Vaša etno zbirka od čak oko 4000 raznih predmeta svakako plijeni pažnju. Koliki je značaj etno zbirke na vašem imanju?

Zbirka je jedna posebna atrakcija koja je posebno zanimljiva gostima koji dolaze iz inozemstva. Domaća hrana i vino često nisu dovoljni da bi se privukao gost, tako da zbirka zaokružuje iskustvo hrvatskog sela koje zanima strane turiste. Mojoj obitelji je drago da smo u sklopu zbirke sačuvali mnoge predmete naših predaka te da ujedno čuvamo i baštinu našeg kraja i domovine.

Kakva je podrška društvene zajednice i ima li je uopće?

Najveću podršku imamo od strane naših stalnih gostiju i klijenata koji nas posjećuju dugi niz godina. U više navrata smo koristili potpore za poljoprivredu i turizam od strane državnih institucija i Zagrebačke županije koja ima dobro osmišljene mjere. Mediji su nam također podrška jer prepoznaju vrijednost i značaj našeg rada.

Gdje vidite i kakve probleme za još snažniji iskorak hrvatskog ruralnog turizma?

Za snažniji iskorak ruralnog i seoskog turizma potrebno je zadovoljiti nekoliko preduvjeta. Kao prvo pojačati promotivne aktivnosti usmjerene ka domaćem tržištu jer su ovi oblici turizma u svim zemljama našeg okruženja najzanimljivi upravo domaćim gostima. Ovo se odnosi na aktivnosti HTZ-a koji bi trebao imati više nacionalnih kampanja koje se bave domaćim tržištem te podržati formiranje destinacija prema regionalnom, a ne županijsko-gradskom kriteriju. Za ovo bi bilo potrebno provesti i zakonodavne promjene. Za sam seoski turizam bilo bi bitno fleksibilizirati zakonodavni okvir, poglavito u dijelu koji se odnosi na vlastitu proizvodnju za potrebe ugostiteljske ponude.

Uz silne poslove nalazite li vremena za neku zanimaciju, hobi?

Veliki sam ljubitelj prirode i mira pa svaki trenutak koristim za šetnju ili planinarenje. Kad mi je previše mira volim zasvirati bubnjeve s kolegama iz benda Erotic Biljan & his Heretics s kojima sam izdao tri studijska albuma.

U nas mladi bježe sa sela, a ipak nailazimo na primjere kako se može i na selu ili uz selo dobro živjeti. Koja je vaša poruka mladima?

Nažalost situacija nije baš poticajna i ne čudi me što je veliki broj mojih vršnjaka napustio državu. Još uvijek ne postoji dovoljno razumijevanja za važnost malih poduzetnika. Ovo se posebno odnosi na državne i lokalne dužnosnike i birokrate. Kod nas uspijevaju samo jako uporni koji osim upornosti imaju veliku podršku od strane obitelji. Osim obitelji važni su i suradnici te želim istaknuti kako sam ponosan na svoj tim od 25 stalno zaposlenih u malom selu pokraj Zagreba. U ovim izazovnim vremenima zahvalan sam im na strpljenju i lojalnosti.