OD SELA DO SELA: Ladanj kod strica – evo što sve mogu vrijedne ruke Sanje Paulić

Onima koji znaju dovoljno je reći Ladanj kod strica pa da se sjete kako je lijepo udahnuti dašak Moslavine i njezinih brežuljaka na prelijepom imanju u pravoj oazi mira i tišine. A oni koji još ne poznaju čari tog kraja i svega što on nudi, pomoći će naša domaćica Sanja Paulić, kroz čije je ruke kroz godine prošlo mnogo toga.

*Serijal “Od sela do sela” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Podsjećamo kako se kao povijest imanja spominje još 1887. godina. Tko je bio vlasnik i što je bilo na imanju?

Od spomenute godine obitelj je ušla u vlasništvo imanja. Prvi obiteljski vlasnik zvao se Grgur Dević, a prijašnja vlasnica je na imanju imala gostionicu sa pripadajućom kovačnicom.

Posve ste uredili i građevinu iz tog vremena na koju ste ponosni. Je li to bio zahtjevan posao?

Vrlo zahtjevan i iziskivao je puno mašte, ljubavi, strpljenja kao i mnogo novca i stručne radne snage da bi postigli ovo što imamo danas.

Kad ste se odlučili za seoski turizam, za ugostiteljstvo?

Bilo je to 2007. kad smo krenuli s tom idejom seoskog turizma.

Otkud ta ideja, želja, ljubav?

Nakon smrti moga oca, imanje sam dobila u nasljedstvo, a s obzirom da sam ugostitelj po struci bilo mi je nekako logično i prirodno da se nastavim baviti tim poslom.

Imanje je veliko, što sve nudite gostima?

Nudimo kratki bijeg od užurbanog načina života i stresa kako bi naši gosti mogli uživati u prirodi, svježem zraku i ukusnoj domaćoj hrani. U ponudi imamo nekoliko raznovrsnih ugostiteljskih ponuda kao i prenoćište ukoliko gosti odluče produžiti boravak na imanju. Nadalje, volimo istaknuti konje i ponije koje gosti slobodno mogu razgledati. Kao dodatne aktivnosti, dosad se možemo pohvaliti tečajem kuhanja domaće hrane, škole plesa, biciklizam te razne druge sportske aktivnosti.

Imate i frizijske konje. Kakvi su to konji i kako ste se za njih odlučili?

To su prvenstveno paradni konji visoke inteligencije čija pasmina se odlikuje ljepotom same njihove pojave što je kao jedan od razloga prevagnuo u odabiru uzgojne pasmine na našem imanju.

Za dječicu imate i ponije?

Da, imamo 3 ponija koji krase naše imanje svojom umiljatošću.

Kažete da ste ponosni na svoj kraj i tradiciju tog kraja. Čime se ona odlikuje i što vi propagirate?

Geografski smo smješteni na obroncima Moslavačke gore, a naše selo Sobočani se odlikuje šumom, vinogradima te pašnjacima što je idealna destinacija za ljude koji vole prirodu, mir i tišinu.

Imali ste i plantažu aronije. Kako to da je više nemate?

Morala sam odustati. Iziskivalo je to mnogo vremena kojeg nažalost nemam.

Kako izgleda jedan autohtoni moslavački tradicijski jelovnik vaše kuće?

Ako krenemo od doručka, svojim gostima nudimo žgance od žutog brašna prelivene vrhnjem i maslacem, a za veće gurmane nudimo u kombinaciji sa špekom i čvarcima. Tradicijski moslavački ručak kod nas se sastoji od domaćih bistrih ili krem juha te razne vrste pečenja od mesa životinja uzgojenih na obližnjim OPG-ovima kao i voće i povrće koji su organski uzgojeni u našem susjedstvu.

Za što gosti pokazuju najviše zanimanja?

Odrasli za fini tanjur i dobru kapljicu! Dok mlađem uzrastu, djeci su najzanimljiviji poniji.

Tko sve radi na imanju, tko pomaže?

Većinski dio radim sama, a u težim poslovima mi pomaže obitelj.

Gdje nabavljate ono što ne proizvodite sami?

U susjedstvu i obližnjim OPG-ovima.

Razmišljate li o nekim novim idejama, o proširenju ponude?

Da, razmišljamo o uređenju velikog parka na imanju.

Što mislite o stanju seoskog turizma u Zagrebačkoj županiji?

Zahvaljujući Zagrebačkoj županiji na pomoći kao i Turističkoj zajednici i Udruzi ruralnog turizma Hrvatske brige su nam lakše. Mislim da se čovjek treba puno truditi oko svog imanja ukoliko želi uspjeti, a svaka pomoć je dobrodošla jer tržište je veliko i postaje sve teže istaknuti se među konkurencijom.

Koja je vaša poruka mladima? Može li ih se na ovakvim projektima zaustaviti od bijega u grad?

Može, ukoliko su voljni prihvatiti takav način suživota između čovjeka, životinja i prirode. Moja poruka mladima je da budu uporni, vrijedni i strpljivi jer ništa ne ide ‘preko noći’ nego samo vlastitim trudom i radom mogu uspjeti u onome što žele i vole raditi