OD SELA DO SELA: Iz EKO OPG-a Čegec krenula su prva ekološka vina u Hrvatskoj

Marinovec zelinski, nedaleko Sv. Ivana Zeline, postao je poznat po jedinstvenom EKO OPG-u Čegec na kojem je proizvedeno prvo eko vino u Hrvatskoj s pravim ekološkim certifikatom. Ali naš domaćin Ivan Antun Čegec odmah će dometnuti kako su još 1997. počeli primjenjivati ekološki i biodinamički način proizvodnje na cijelom gospodarstvu – vinogradima, poljima, oranicama, vrtovima, livadama.

*Serijal “Od sela do sela” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Još 1997. ste na cijelom gospodarstvu počeli primjenjivati ekološki i biodinamički način proizvodnje. Što to konkretno znači?

Od 1992. upoznajemo smjernice IFOAM-a za ekološki način proizvodnje u poljoprivredi te ih 1997. uvodimo u praksu na našem gospodarstvu. Najkraće rečeno to znači proizvoditi na što prirodniji način bez upotrebe industrijsko proizvedenih kemijskih zaštitnih sredstava i umjetnih gnojiva. Dakako to je najosnovnije ali nedovoljno za uspješniju proizvodnju jer zato treba primijeniti i čitav niz drugih načela ovisno o vrsti proizvodnje; kao npr. u ratarstvu načelo plodoreda, pa selekcije sjemena i itd. Za dugotrajne nasade paziti izbor sortimenta i učiniti druge prilagodbe u sadnji podesne za ekološku proizvodnju.

Postoje i neke zakonske odredbe?

Ekološka proizvodnja je propisana Zakonom o ekološkoj poljoprivredi i iz njega proisteklim pravilnicima. Pravilnici pak propisuju dopuštene postupke i sredstva te i zabranjene postupke i sredstva u proizvodnji. Uz to, ta proizvodnja mora biti obavezno svako godišnjeg nadzirana od ovlaštenog kontrolnog tijela da bi proizvodi u konačnici dobili eko certifikat i bili spremni za tržište. Biodinamička proizvodnja je stupanj više tj. nadogradnja na ekološku proizvodnju. Počeci biodinamičke proizvodnje sežu još 1924. g. kada je na traženje mnogih zemljoposjednika zbog problema u tadašnjoj poljoprivredi znameniti dr. Rudolf Steiner održao čuveni Poljoprivredni tečaj u Koberwitzu kraj današnjeg Wrocława.

Najkraće rečeno osim što podrazumijeva sve što i ekološka poljoprivreda, upotrebljava i biodinamičke preparate koji se proizvode na prirodan način na samom gospodarstvu, a služe za jačanje biljaka i ozdravljanje odnosno oživljavanje tla. Biodinamičkim preparatima oživljavamo tlo potičemo u njemu mikrobiološku aktivnost, da bi iz njega dobili zdrave biljke s uravnoteženim minerala odnosno vitalne plodove izuzetna okusa i kvalitete.

Godine 2003. ste proizveli i prvo vino s ekološkim certifikatom u Hrvatskoj. Što je bilo za to potrebno?

Dugo razmišljajući o inozemnoj certifikaciji naših eko proizvoda, ipak smo dočekali domaći Zakon o ekološkoj poljoprivredi s popratnim pravilnicima, tako da je konačno naše vino iz berbe 2002.g. u ljeto 2003.g. dobilo certifikat kao prvo ekološko vino u Hrvatskoj. Za to je bilo potrebno ispoštovati sve što je propisano po Zakonu i pravilnicima o ekološkoj poljoprivredi, tj. sve što je već spomenuto u odgovoru na prvo pitanje.

Zahvaljujući ekološkom vinu ostvarili ste sjajne rezultatom dobili mnoge nagrade, postali poznati u svijetu. Je li bio težak put do uspjeha?

Put do prvog ekološkog vina u Hrvatskoj zaista nije bio lak. U početku jedno kontrolno tijelo nadziralo je proizvodnju, a drugo kontrolno tijelo nadziralo je proizvođača i prvo kontrolno tijelo. Tek nakon njihovih pozitivnih izvješća, jedino je bilo Ministarstvo poljoprivrede ovlašteno izdati potvrdnicu (certifikat), na koji smo mi prve godine čekali punih 6 mjeseci. Morale su proći godine da bi to sve bilo jednostavnije kao u drugima uređenim državama.

Po čemu se ta vina razlikuju od onih, nazovimo ih, svakodnevnih, običnih?

Najveća razlika između ekološki i konvencionalnih vina kao što je bilo spomenuto, da su ekološka vina proizvedena iz grožđa ekoloških vinograda, gdje se ne koriste sintetička umjetna gnojiva koja umrtvljuju tlo nego se iz živog i zdravog dobiva što kvalitetnija sirovina, eko grožđe. Posebna je velika razlika u zaštiti vinograda od bolesti. Pravilnikom je posebno uređeno koja zaštitna sredstva mogu se koristiti. Sva najčešće otrovna sredstva konvencionalne zaštite, fungicidi insekticidi, akaricidi su strogo zabranjena. No kako naše europske vinske sorte vitis vinifera ne mogu opstati bez zaštite od glavnih gljivičnih bolesti, dopuštena su, vrlo ograničeno, sredstva zaštite na bazi bakra i sumpora. Ipak je preporučljivo koristiti njihovu zamjenu, a to su sredstva proizvedena od glinice i biljnih ekstrakata. To znači da u ekološkim vinima se ne nalazi rezidui zaštitnih otrovnih sredstava kao što se mogu naći u konvencionalnim vinima. U podrumarstvu je Pravilnikom također uređeno kako vino proizvesti na najprirodniji način i nepotrebno opterećeno sumpornim sredstvima kao što je to česti slučaj kod konvencionalnih vina.

Mnogi su u međuvremenu krenuli vašim putem, imate li na tom planu i kakvu konkurenciju?

Dugo vremena bili smo sami na tom putu (ekovina), mogli bismo pomisliti kao da smo zalutali. Tek kasnije su se odlučili još neki proizvođači krenuti tim putem. Mi smatramo da tu nema konkurencije u negativnom
smislu, nego samo u pozitivnom i svaki proizvođač može pronaći svoju nišu na sve više, nadamo se, ekološki osviještenom tržištu.

Zagrebačka županija potiče ekološku proizvodnju, želeći postati zelena županija. Na koji način potiče?

Zagrebačka Županija potiče sa svim mogućim sredstvima koliko ona može u svojoj moći. Pozdravljamo i podržavamo ovakav ambiciozan plan zagrebačke županije da postane zelena županija. Kako je to relativno nova odluka više o svemu nalazi se na stranicama Zagrebačke županije https://www.zagrebacka-zupanija.hr/vijesti/5344/razvoj-ekoloske-poljoprivrede-u-zagrebackoj-zupani

Kakva je vaša suradnja sa Županijom?

Zagrebačka županija, odnosno njezin Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo je, prije svih, od samih početaka pomagao naročito ekološku poljoprivrednu proizvodnju, najprije po jedinici površine dok je to bilo moguće i u početku je nama to puno značilo. Sada koristimo koliko možemo subvenciju u razna ulaganja na našem gospodarstvu koja Zagrebačka županija može subvencionirati. Redovito pak koristimo subvencije u troškovima certifikacije ekoloških proizvoda.

Kakva je situacija s ekološkim vinima u EU?

Prateći mnoge inozemne relevantne medijske izvore od službenih, pa do privatno pojedinačnih, o ekološkim vinima, u EU situacija je takva kakva je i u ostatku svijeta. Takva vina su sve više tražena na tržištu. Ljudi sve više traži iskrena, prirodna, ekološka i autohtona vina. Kupcima je itekako važna spoznaja da to vino nije modificirano bilo kakvim konvencionalnim enološkim sredstvima i da je grožđe uzgojeno na ekološkim principima. Kupci sve više brižno vode računa o tome kakav će utjecaj imati konzumacija kratkoročno i dugoročno na njihovo zdravlje. Traže kvalitetu i sigurnost. Primjerice, u zadnje vrijeme, jako je zastupljen pokret tzv. prirodnog vina (natural wine), a odnosi se na generalizirani pokret među vinarima za proizvodnju vina jednostavnim ili starim tradicionalnim metodama, bez industrijske tehnike sa fermentacijom iz domaćih divljih kvasaca i punjenjem bez filtracije sa talogom, uz uvjet da je grožđe proizvedeno na ekološki način.

Koja vina proizvodite, koliko i gdje ga plasirate?

Naš asortiment vina kretao se uvijek od graševine, charodnnaya, moslavca, štajerske bjeline, do traminca i zweigelta. No naši vinogradi nalaze se na nižim nadmorskim visinama te su teško stradali od kasnog proljetnog mraza krajem travnja 2016., te od te godine preživijeli, na početku vegetacije temperaturni šok od –7oC masovno su počeli obolijevati od zlatne žutice, odnosno fitoplasmoze, što je bio uzrok krčenja dijela vinograda, pa smo od 12.000 litara godišnje, uvelike smanjili sadašnju proizvodnju Od ranije nabrojanih sorti ostale su graševina i zweigelt te novi asortiment solaris, johanniter i cabernet cortis. Sva ta naša vina, osim na kućnom pragu, u velikom dijelu plasiramo preko organizirane online distribucije sa dostavama 2-3 puta tjedno.

Osvojili ste mnoga priznanja. Koja biste posebno istaknuli?

Osvojili smo mnoge diplome za kvalitetu naših vina, vrijedno bi bilo izdvojiti one iz inozemstva, poput srebrne medalje iz Ljubljane za chardonnay te zlatne diplome iz Češke za traminac. Naravno tu je i velika zlatna medalja za chardonnay te puno zlatnih i srebrnih medalja za sva vina na najstarijoj izložbi vina na tlu Hrvatske od 1860. u Sv. Ivan Zelini.

Poznati ste i po svojevrsnom eksperimentu sa sadnjom otpornih križanih sorti loze koji je urodio plodom. Kako je i zašto došlo do toga?

Kako smo spomenuli da naše europske sorte (vitis vinifera) nisu baš otporne na glavne gljivične bolesti koje su krajem 19. i početkom 20. st stigle iz Amerike te su zbog nužne zaštite fungicidima, manje pogodne za ekološki uzgoj. Već tada se problem nastojao riješiti križanjem s američkim sortama jer su one evolucijom stekle prirodni imunitet prema tim uzročnicima bolesti. Tada se u tome nije postigao značajan uspjeh, naime trebalo je očuvati kvalitetu u organoleptičkim svojstvima europskih sorti. Otkrivanjem fungicida na bazi bakra i sumpora, pa kasnije drugih organskih i sistemičnih fungicida taj proces križanja je pomalo zamro. Ali sredinom 20 st. pojedini instituti za vinogradarstvo, naročito u Austriji i Njemačkoj pa i Francuskoj i Mađarskoj nastojali su doći do novih sorti koje bi imale zadovoljavajuću otpornost prema bolestima i organoleptička svojstva europskih sorti.

Godine 2004. sudjelovao sam na prvom svjetskom kongresu ekološkog vinogradarstva koji je organiziran od strane saveza ekoloških vinogradara Njemačke u Stuttgartu u sklopu sajma Intervitis Interfructa. Slušajući praksu ekoloških vinogradara zapadne Europe o uzgoju novostvorenih križanaca, odlučio sam se za introdukciju istih i u Hrvatsku. Godine 2007. godine zasadili smo pokusni vinograd s 9 sorti i time pokrenuli projekt introdukcije novih otpornih sorti zajedno sa Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Projekt je potpomognut od Zagrebačke županije. Rezultati projekta su uvrštenje dvije bijele sorte: solaris i johanniter, te jedna crna: cabernet cortis, na nacionalnu sortnu listu, jer su one pokazale najbolje rezultate uzgoja u našem podneblju.

Osim vina što još proizvodite?

Kao što je i prikladno za ekološko gospodarstvo da je mješovito i mi osim vina proizvodimo i druge proizvode. To su sokovi od grožđa na sasvim prirodan način konzerviramo ih pasterizacijom. Na 6 ha svojih oranica proizvodimo žitarice: pir, ječam, pšenicu i kukuruz koje prerađujemo u svojim mlinovima u razna brašna, zatim na tim oranicama proizvodimo i uljarice: tikve i suncokret, koje također prerađujemo u hladna prešana ulja, Od našeg kukuruza osim brašna proizvodimo kukuruznu svilu za čajeve. Od naših šljiva proizvodimo pekmeze i suhe šljive.

Želite razvijati i turističke usluge, a sve kreće od kušaonice vina. Što ste sve na tom planu osmislili?

Godine 2009. započeli smo izgradnju kušaonice vina, ali i ostalih naših eko proizvoda, što smo nazvali eko-, eno-, etno-projekt, eko- zato jer se u kušaonici nude ekološki proizvodi, eno zato što je to kušaonica vina i etno zato što je izgrađena u dvije tradicijske seoske kuće našega kraja. U kušaonici osim degustacija nudimo i druga razna događanja.

Pretpostavka je da vas je unazadila korona. Kako se nosite s tim?

U kušaonici, proteklih godina, ugostili smo brojne udruge i grupe iz Hrvatske i inozemstva. Tako smo 2020. g. odlučili našu kušaonicu opremiti kuhinjom za pripremu i tople hrane tj. preregistrirati je u izletište. Međutim, iako smo izvršili sve pripreme pojavom pandemije COVID-om 19, sve se zaustavilo pa su mnogi događaji otkazani.

Tko sve sudjeluje u svim radovima koje je potrebno obaviti?

U svim radovima na OPG-u kao i na posluzi u kušaonici sudjeluju sva tri člana OPG-a. Jedino se za berbu grožđa organiziraju veća grupe.

Može li se dobro živjeti od posla kojim se bavite?

Da bi se čovjek mogao uspješno baviti ekološkom i biodinamičkom poljoprivredom vrlo je važno da se jako dobro educira i poglavito usvoji praksu tj. tuđa iskustva od onih koji su već prošli taj veliki dio ekološkog puta, razne određene problematike s kojima se svaki poljoprivrednik suočava, bio on ekološki ili konvencionalni. Vrlo je važno poznavati određena znanja npr. o raznim metodama obradi tla i o najnovijoj tehnologiji mehanizacije obrade i zaštite kulture. Ekološka poljoprivreda se veoma razlikuje od konvencionalne i ona nudi više rješenja za bilo koji određeni problem poljodjelstva nego konvencionalna. Konvencionalna pribjegava već poznatim zagađujućim metodama i na kraju sve je manje rentabilna zbog sve skuplje proizvodnje i nije održiva zbog sve većeg onečišćenja zemlje i plodova. Ulaganje u ekološku poljoprivredu je ulaganje u budućnost. Zaključak je da se može dobro živjeti samo ako država i županija, podržava nas eko poljoprivrednike edukacijom i novčanom potporom za određena ulaganja.

Kakva je vaša poruka mladima koji uglavnom bježe sa sela?

Mislimo da je hrvatska poljoprivreda i danas pred velikim izazovom. Nema konkurentne poljoprivrede bez suvremene mehanizacije i organiziranih poljoprivrednih površina za proizvodnju, bilo da se radi o ratarstvu ili dugotrajnim nasadima. Na državi je da poduzme sve mjere, da bi olakšale proizvodnju i time mlade zadržale na selu. Poruka za mlade: Borite se! Budite razboriti! S obzirom na stanje u svakom aspektu našeg društva zbog korupcije i drugih problema koje imamo, zapravo ovo nije prilika za bijeg, nego za borbu koliko god za to trebalo snage i vremena, ali se na kraju to isplati. Potrebno je biti danas snalažljiv i pošten, stvarati nove inovacije, nove ideje, nove metode, nove principe, nova rješenja, biti poduzetan, inspirativan, discipliniran.