OD GRADECA DO ZAGREBA: Elektrifikacija ‘drevnog’ grada uz pomoć lokomobila

Na uglu Ilice i Gundulićeve ulice, prigodom sokolskog plesa u Hrvatskom glazbenom zavodu, zasjala je prva električna žarulja – tri godine prije pariške, a četiri prije njujorške elektrane.

Piše: Branimir Fagač

Iako glavni grad, kulturno i političko središte Hrvata i sjedište Zemaljske vlade, Zagreb je sedamdesetih godina 19. stoljeća sa svojih 18.000 stanovnika još uvijek pružao sliku malog, tihog i patrijarhalnog beamtersko-vojničkog i školskog grada, kome su mnoge tehničke tekovine inog vremena bile poznate samo iz novina.

‘Idila’ uz petrolejke

Otvoreni gorski potoci tekli su nesputano gradom, odnoseći gradsku nečist, a za velikih kiša i poplava, podivljali, rušili bi domove i davili stoku, pa i ljude. Voda za piće dobivala se iz cisterni, zdenaca i nekoliko živih vrela, dok su za rasvjetu grada i domova služile dobre, stare i prokušane petrolejke, žmirkave i dimne, koje bi vjetar gasio kad god mu se prohtjelo.

Takva je ‘idila’ potrajala sve do prvog fićuka ‘željeznog konja’ – željeznice, koja je prvog listopada 1862. godine povezala Zagreb s velikim svijetom. Toga je dana stavljena u promet nova pruga Južnih željeznica, zapravo odvojak od Zidanog Mosta u Sloveniji preko Zagreba do Siska, a time je nastupilo i novo razdoblje u daljnjoj izgradnji, uređenju i procvatu grada.

Godinu dana kasnije (1863.) sagrađena je plinara; 1865. dobiva Zagreb željezničku vezu s Karlovcem; 1870. s Peštom; 1873. s Rijekom; 1878. dobiva vodovod; 1885. zagorsku željeznicu i vezu s Varaždinom; 1887. prvi telefon; 1891. tramvaj s konjskom vučom, a 1893. godine započinje sustavna izgradnja gradske kanalizacije. Izgrađuju se škole, novo, moderno kazalište i ine javne zgrade; drevni se grad pomlađuje, diže i širi.

Industrija je, doduše, u povojima, ali se ona stupnjevito izgrađuje i razvija, potaknuta ne samo potrebama već i pogodnostima koje joj je pružala gradska općina.

Međutim, u velikom se svijetu već uvelike počela provoditi elektrifikacija. Godine 1880. podigao je Pariz prvu elektranu na svijetu, 1881. izgradio ju je i New York, 1882. London, 1883. godine Berlin, a za njim i drugi veliki svjetski gradovi.

Iako će definitivni zaključak o izgradnji električne centrale biti stvoren tek 7. listopada 1906. godine, a sama centrala proradila tek godinu dana kasnije, ipak je već punih trideset godina ranije zasjala prva električna sijalica u Zagrebu – točno tri godine prije izgradnje prve elektrane na svijetu. Bilo je to 20. siječnja 1877. godine, prilikom sokolskog plesa u Hrvatskom glazbenom zavodu u Gundulićevoj ulici, kad je zagrebački profesor Ivo Stožir postavio jednu električnu svjetiljku na raskršću Ilice i Gundulićeve ulice.

Struja iz lokomobila

Ta prva javna demonstracija električne rasvjete u Zagrebu poslužila je građanstvu kao reklamni uzorak koji je trebao pokazati sve njene prednosti. Tako je 1883. godine gradska streljana na Tuškancu uvela električno svjetlo za svoje potrebe, a 1886. poveo se za njom i zagrebački Paromlin.

Nakon dugih i temeljitih dogovaranja i pregovaranja, 1887. godine osnovano je ‘Društvo za električnu rasvjetu i elektrifikaciju privatnih kuća’, a Gospodarska izložba u Zagrebu 1891. godine, kako piše tadašnji tisak, ‘rasvjetljena je također elektrikom’.

Bila je to prva veća prigodna električna iluminacija, sa trideset dosta jakih električnih svjetiljaka, a dobivala je struju iz generatora tjeranog lokomobilom.

Komentiraj