OBRTNIČKE TAJNE: Zdravko Sohora – neokrunjeni kralj hidraulike iz Vrbovca

Počelo je prije 50 godina dakle početkom 70-tih kada je moj otac otvorio kućnu radinost i zapoćeo proizvodnju – priča Zdravko Sohora iz Vrbovca, koji je zaslužan što je već dugo HIDROSPOJ prepoznat prije svega kao obrt za proizvodnju i prodaju hidrauličnih cilindara i instalacija.

*Serijal “Obrtničke tajne” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Otac je govorio kako je bilo je jako puno posla ali je bio problem materijal i nabava strojeva. S puno truda i volje poćeo je kupovati rabljene strojeve po Njemačkoj i širiti proizvodnju. Krajem 70-tih zaposlio je i prve radnike I to sve u unajmljenoj drvenoj kući. Nažalost taj objekt je 1977. izgorio u požaru sa svim strojevima I materijalom koji je teško uspio nabaviti na tadašnjem podrućju Jugoslavije. I eto opet sve ispočetka.

Izgradio je svoj novi zidani objekt i nabavio opet rabljene strojeve. Čak neke su mu i kolege obrtnici posudili da je mogao nastaviti priozvoditi. Tako se širila proizvodnja i strojni park te je taj objekt morao zamijeniti večim. Odlučio se na novu današnju lokaciju na kojoj smo od 1984. godine.

Kada ste vi odlučili biti u tom poslu i nastaviti obiteljsku tradiciju?

Još kada sam išao u osnovnu školu volio sam gledati kako radnici rade. Čak su mi i davali nekakve poslove koje sam mogao obavljati. Ali najviše su mi ostali u sjećanju gableci s njima u radioni. Bili su slađi od bilo kojih. Završetkom osnovne škole upisao sam srednju tehnićku školu u Sesvetama .Nakon toga upisao višu strojarsku na FSB-u. Nažalost do završetka fakulteta mi je bilo potrebno samo jadan semester koji nisam završio. Poćeo sam ocu pomagati u radioni i polako preuzimati na sebe neke obaveze. Sve dok otac nije otišao u mirovinu.

Kako biste usporedili HIDROSPOJ nekad i danas?

Kada sam ja došao u Hidrospoj tada su bila zaposlena 4 djelatnika, moj otac o ja. Danas nas u proizvodnom dijelu ima 17. Od strojeva bio je jedan numerićki upravljan tokarski stroj, a danas ih ima 15-tak. Hidrospoj je danas pozicijoniran u svojoj branši među vodećim proizvođaćima hidrauličkih instalacija i mislim vodeći u proizvodnji i servisu hidrauličkih cilindara na podrućju republike Hrvatske. Uz proizvodni dio od 1998. u Vrbovcu u sklopu Hidrospoja otvaramo I ugostiteljski objekt Motel Marina.

Koliko ljudi zapošljavate i kakvog profila?

Kao što sam rekao trenutno imamo 17 ljudi u proizvdnji i 6 zaposlenika u ugostiteljskom dijelu. Ukupno 23. Uglavnom su to metalske struke. Kovinotokari, glodaći, alatnićari i u novije doba CNC operateri. Također zapošljavamo dvoje diplomiranih ekonomista. Ima jedna zanimljivost vezana za zaposlenike, prošle godine je jedan zaposlenik otišao u zasluženu mirovini sa 42 godine neprekinutog rada u Hidrospoju a prije njega još dvojica sa po 36 I 38 godina staža. To je stvarno danas rijetkost. Kolika su moja saznanja.

Pokazuju li mladi zanimanje za poslove koje im možete ponuditi?

Pa u posljednjih nekoliko godina vidi se pomak na bolje. Imamo sreću što u Vrbovcu postoji škola za CNC operatere i dosta mladih je zainteresirano za taj smijer. Jedini je problem što je to trogodišnje zanimanje. Da je četverogodišnje sigurno bi se našlo kvalitetnijih kadrova. Najbolje nam je kada zaposlimo nekoga tko je išao kod nas na praksu. On poznaje nas, našu proizvodnju a i mi poznajemo njega. Tako da u tom slućaju imamo skoro 50 posto majstora.

Kakva je situacija na tržištu u vašoj djelatnosti?

Sitacija na tržištu je dobra, odnosno onakva kako se sam pozicioniraš. Imamo sreću da je hidraulika branša koja konstantno raste samo treba pratiti trendove i osluškivati tržište oko sebe. Misija nam je da možemo zadovoljiti oćekivanja velikih kupaca količinom i cijenom, a i da istovremeno zadovoljimo zahtjeve malih ljudi na njihovim gospodarstvima ili malim obrtima.

Nalazimo i podatak da radte i za ugostiteljstvo. Što točno?

Da posjedujemo ugostiteljski objekat u Vrbovcu Motel Marina. On sadrži 10 soba i jedan apartman s ukupno 30-tak ležajeva. Također ima tri sale od 100 mjesta, 30 mjesta i jednu sa 60 mjesta. Baziramo se na manje događaje gdje može biti individualniji i prisniji pristup gostima. U sklopu motela radi kuhinja gdje se spremaju gotova jela i jela po narudžbi. Naravno trenutna situacija u ugostiteljskom dijelu nije dobra zbog pandemije ali smo ipak održali zaposlenost i zadržali sve zaposlenike.

Nakon nove hale sa strojnim parkom, imate li još neke razvojne planove?

Da naravno. Nova proizvodnja hala više i nije tako nova. Kroz 5 godina od kada smo je završili ona je puna. Trenutno više nemamo slobodnog prostora i ozbiljno razmišljamo o proširenju. Na sreću imamo prostora za dogradnju. I u tom smijeru krećemo s proširenjem. S proširenjem imamo planove za ulaganje u novi strojni park za što smo uvidjeli da postoji potreba na tržištu.

Nailazite li na podršku i razumijevanje u gradu i županiji u kojoj djelujete?

Što se tiće naše županije tu se moram pohvaliti na odličnu suradnju i prepozavanje našeg potencijala s njihove strane. Također trenutno i u gradu Vrbovcu nailazimo na razumijevalje i spremni su na suradnju u svim segmentima koji su u njihovoj moći. I ovom prilikom svima zahvaljujem na pomoći i suradnji.

U svom radu kao obrtnik na koje ste teškoće nailazili i što bi valjalo mijenjati?

Još uvijek mislim da postoji nekakva percepcija u glavama pojedinaca “ah ti si obrtnik lako tebi” Meni je lako zato što volim svoj posao. Najveći je problem što mi obrtnici garantiramo za sve svojom privatnom imovinom. A ako si “d.o.o” ili “j.d.o.o.” tu ti ne može nitko ništa i praktički možeš raditi što želiš. Tu bi se trebali svi mi koji poslujemo na tržištu izjednaćiti. Sudstvo nas vjerovnike obrtnike ne štiti dovoljno. Tako da smo često u milosti i nemilosti loših navika pojedinaca koje prolaze nekažnjeno.

Potpredsjednik ste skupštine Udruženja obrtnika Vrbovec. Čime se bavite, kakve problem rješavate i koja je moć udruženja?

Da i član upravnog odbora obrtničke komore Zagreb. Rješavamo tekuće probleme naših članova i pokušavamo te probleme dići na višu razinu. Preko HOK-a do ministarstava. Nažalost i najćešče tu i stane jer država mislim da ne želi ćuti naše zahtjeve i prijedloge. Jedna velika prednost i zadatak udruženja je obavještavanje i savjetovanje članstva vezano za nove zakonske propise. Bilo porezne ili neke druge. Također druženja i razgovori o zajednićkim temama i problemima djeluje na nas opuštajuče i daje nam snage za nove izazove. Tamo nema mali ili veliki svi smo jednaki.

U cehu ste proizvodnih obrta. Koje problem ocjenjujete najvažnijima i kako biste ih riješili?

Kao što sam rekao trenutno je po mojem mišljenu najveći problem pandemija za djelatnosti koje ne mogu obavljati svoje redovne poslove. Drugi problem je sudstvo koje je nedjelotvorno Ii jako sporo. Tako da često ukoliko se pokrene neki sudski postupak naplate to završi bez naplate uz još veće troškove odvjetnika i suda. Treći problem je što u pojedinim djelatnostima teško se nalazi radna snaga ili se nađe ali bez adekvatnog obrazovanja.

Bili ste nominirani I za najboljeg obrtnika. Što mislite o takvim priznanjima?

Bilo je to prije nekoliko godina. Naravno da imponira biti među najboljima među kolegama i sretan sam zbog toga. Kod takvih priznanja smatram da je jako bitno tko ga daje. Smatram da su najbolja ona koja daje struka ili kolege obrtnici, a ne neke institucije.

Kako gledate na to što mladi bježe od zanatskih zanimanja? Što biste im savjetovali?

Mladi bježe od obrtnićkih zanimanja zato što škole nisu osuvremenile školske programe. Tu bi trebalo poraditi na modernizaciji i osuvremenjivanju školstva. Tu spada i nabava nove opreme za praktićnu nastavu. Isto kao i mi koji poslujemo na tržištu moramo konstantno ulagati u novu opremu tako i školstvo treba pratiti gospodarstvo. Mislim da kod nas to nije slućaj. U ulaganja spada i ulaganje u zaposlenike.. Savjetovao bih mladima da se ipak odluće za zanimanja kod kojih mogu zaraditi svojim rukama. U tom slućaju je mogućnost nekih drugih utjecaja na uspijeh zanemariva.

Recite nam nešto o sebi, obitelji… Kako biste se opisali?

Imam obitelj, suprugu, dvije kćeri 15 I 12 godina i sina od 4 godine. Supruga radi sa mnom u radioni I velika mi je podrška. Otac je također svakodnevno pri ruci i pomaže koliko može. Naravno kod svih važnijih odluka savjetujem se s njim. Ipak ima veliko iskustvo u struci i u poslovanju. Mama je u mirovini ali vodi motel. I tu je zaista uspiješna. Teško mi je govoriti o sebi. Mislim da sam marljiv i odgovoran. Uz podršku obitelji i veliku odgovornost svih zaposlenika mislim da sam uspješan u poslu koji radim. Također mogu reći da sam sretan što radim posao koji volim i uživam u tome.

Ostaje li vam vremena i za neke slobodne aktivnosti? Što volite kad ne radite?

Slobodnog vremena nemam baš puno. Radim cca 10-12 sati dnevno ali prvo je obitelj. Pomoć oko školskih obaveza, igra sa sinom i pomoć supruzi oko kućanskih poslova. Također me opušta druženje s dragim ljudima, kumovima i prijateljima gdje ne razgovaramo o poslovnim temama. Član sam lokalnog lovačkog društva. Uživam u šetnji prirodom i druženju uz vatru. Posebno volim to što smo tu svi jednaki bez obzira na obrazovanje ili imovinu ili neke druge titule. Otac ima veliki vinograd i pokušavam mu pomoći. Koliko mi obaveze dozvoljavaju. Taj rad me relaksira i opušta a i sama pomoć ocu u vinogradu me veseli.