OBRTNIČKE TAJNE: Čudotvorac iz Galgova – Robert Bašić izrađuje vrhunske gitare

Robert Bašić iz Galgova nedaleko Samobora i Zagreba pravi je čudotvorac. Tek mu je 30 godina, a već je punih deset obrtnik. I to ummjetnik – obrtnik, jer Robert svojim rukama gradi gitare.

Razgovarao: Milivoj Pašiček

Zahvaljujući utjecaju oca Robert je počeo svirati kada mu je bilo devet godina, a ljubav prema glazbi na kraju ga je odvela u poduzetničke vode kojima plovi vrlo uspješno.

Tek vam je 30, a s 20 ste otvorili obrt. Što je bio pravi okidač za takvu pustolovinu?

Nije postojao neki određeni okidač. Sve je počelo kao jedan hobi kad sam imao 16 godina i kada sam vidio da ljudi kod kuće rade gitare. Prvi cilj je bio napraviti jednu gitaru koja svira. Kako mi je to relativno brzo pošlo za rukom, ubrzo je nastalo još nekoliko gitara i sve se pokrenulo. Dok sam radio te prve gitare, nisam mislio da će se to razviti u nešto ozbiljno, a još manje sam mislio da ću od toga moći živjeti. Kada sam krenuo na fakultet sam shvatio da me gitare zanimaju više od studiranja i tada sam se odlučio na taj korak.

Volite glazbu, u njoj ste zahvaljujući ocu od devete godine, malo je u nas onih koji se bave proizvodnjom žičanih instrumenata. Kako ide?

Ima dosta ljudi koji se upuste u izradu instrumenata, ali to u većini slučajeva bude samo hobi. Za napraviti ozbiljan instrument je ipak potrebno malo više. Za sada sve ide jako dobro, a nadam se da će biti još bolje!

Pročitali smo da ste već drugu izrađenu električnu gitaru prodali prijatelju, a novac uložili u alate. Kakvi su vam alati potrebni?

Tada sam kupovao osnovne stolarske alate: glodalica, ubodna pila, turpije, dlijeta i slično. Kasnije je stigla i tračna pila, ali i jako puno specijaliziranih alata za izradu gitara. Postoje posebne turpijice za oblikovanje pragova, alati za fino graviranje, turpijice za narezivanje kobilice i hrpa drugih alata. Imam sve što mi treba za napraviti odličnu gitaru, ali isto tako ima još puno alata kojeg planiram nabaviti.

U svijetu je nekoliko poznatih proizvođača električnih gitara, je li se teško s njima nositi u kvaliteti? U čemu je vaša tajna?

Svakom novom gitarom postaje sve lakše. Tajna je ista kao i u svakom drugom poslu: treba biti posvećen tome što radiš, raditi na sebi i pred sebe stavljati nove izazove koji su samo malo zahtjevniji od onog što si do sada radio. Korak po korak.

Koliko ste gitara do sada proizveli i kamo one odlaze? Radite li po narudžbi za poznate kupce?

Teško mi je reći točan broj, ali mislim da je oko 90 gitara. Puno puta sam radio samo tijelo ili samo vrat pa sve ovisi o tome na koji način se računa. Radim i za poznate glazbenike, ali i za hobi gitariste. Većina gitara je u Hrvatskoj, ali ima ih i u Italiji, Austriji, Engleskoj, Sloveniji i Srbiji.

Koliko je vremena potrebno da biste napravili jednu dobru gitaru?

Potrebno vrijeme ovisi o puno faktora: vrsta konstrukcije, broj različitih komada drva koji se lijepe, količina estetskih dodataka koje radim (binding, inlay), vrsta laka koja se koristi i slično. Neki minimum je tri tjedna, a može biti i dva-tri mjeseca. Svaka gitara je posebna priča.

Kakve su cijene vaših gitara i ima li dovoljno kupaca?

Početna cijena sa vrhunskim dijelovima je oko 10 000 kn, a dalje sve ovisi o željama kupca. Budući da radim sam, a radim i servise, trenutno imam više nego dovoljno narudžbi tako da ne stignem raditi gitare po svojoj želji koje bih prodavao kao gotov proizvod.

Izradili ste gitare i za naše poznate sastave?

Što se tiče mojih gitara koje sviraju u velikim bendovima, već ih ima toliko da mi je teško nabrajati kada me netko to pita. Ali pokušati ću nabrojati barem nekoliko bendova: Prljavo kazalište, Urban & 4, Kojoti, Kawasaki 3P, Vatra, Brkovi… ima ih dosta.

Imate i servis za gitare. Kako ide servisiranje?

Servisi su mi otprilike pola posla. Osim što pomognem ljudima i uredim im gitare da budu spremne za svirku, usput imam priliku probati nekoliko stotina gitara godišnje pa uvijek kod boljih gitara obratim pozornost na neke detalje i ta iskustva primjenjujem kod izrade novih gitara. Uz to upoznajem i puno glazbenika, a nekima kasnije i izradim njihovu gitaru.

Kako izgleda jedan vaš radni dan, jer pretpostavljamo da niste samo u radionici?

Osim vremena koje provodim u radionici imam i dosta drugih obaveza, nabava materijala, sastanci, dogovori i posjete muzičkim dućanima. Zna biti svega, od toga da sam 14 sati u radionici do toga da u radionicu cijeli dan ni ne uđem. U prosjeku ipak imam puno radno vrijeme u radionici, ali su gitare i posao 24 sata dnevno negdje u podsvijesti.

Stignete li sebi za dušu napraviti neku posebnu gitaru?

Zadnju gitaru za sebe sam napravio 2016. godine. Nadam se da ću ove godine uspjeti napraviti još jednu novu budući da mi je ovo najdulji period bez nove gitare. Također se nadam da ću si uskoro napraviti i prvu akustičnu gitaru.

Uz sve još i svirate?

Trenutno nemam bend, ali s bivšim bendom Country Strike sam osvajao nagrade u Jeffersonu u SAD-u na „Texas Sounds International Country Music Awards“ festivalu. 2015. i 2016. godine smo osvojili prestižnu nagradu „Entertainer Of The Year“. Trenutno ionako nema svirki, ali nadam se da će se sve ubrzo vratiti na staro i da će se opet svirati.

Jeste li zadovoljni poslom, može li se živjeti od obrtničkog rada?

Trenutno sam prezadovoljan. Mogu živjeti od svog rada, a kako sve radim sam, kroz posao sam stekao jako puno različitih vještina koje mi mogu koristiti u životu i kod nekog drugog posla u slučaju da iz nekog razloga padne interes za gitarama. Obrada drveta, lakiranje, pa čak i u nekoj mjeri obrada metala su mi sada poprilično poznati, a svo znanje sam stekao iskustvom.

Kakvi su vam planovi?

Planova (ili bolje rečeno ideja) ima puno, ali primarno je nastaviti kako sam krenuo, raditi na sebi, dodatno dizati kvalitetu i napraviti nekoliko novih modela. Uz to planiram ulagati u nove alate i strojeve.

Na kakve ste i koje teškoće nailazili kao obrtnik?

Ima puno stvari koje se mogu gledati s dvije strane. Odlično je raditi kod kuće, ali neki puta je teško opustiti se nakon posla kada znaš koliko toga te čeka nekoliko metara dalje. Isto tako je lijepo kada znaš da radiš za sebe, ali kada nešto ne ide kako treba ili se radi ispočetka, satnica je 0 kn, a troškovi se ne odgađaju.

Što biste poručili mladim ljudima koji se baš i ne odlučuju krenuti u avanturu u kakvu ste vi bili krenuli?

Poručio bih im da nemaju što izgubiti. Uz puno truda i predanosti, može se napraviti stvarno puno. Ako se radi o nečemu što voliš, onda je to više zabava nego posao. U najgorem slučaju ćeš dobiti iskustvo i znanje koje ti nitko ne može oduzeti, a sigurno će ti koristiti u životu. U najboljem, tko zna…

 

Komentiraj