O TOME SE GOVORI: Mogu li zemlje BRICS-a udaljiti Afriku od Zapada?

Nedavni summit zemalja BRICS-a u zapadnim je medijima, posebno u vrijeme inflacije, ponovno potaknuo priče o suprotstavljenom ekonomskom bloku koji raste i prijeti dominaciji Zapada. Radi li se stvarno o prijetnji i li prilici za suradnju na dobrobit svih ili je riječ o nastavku geopolitičkih previranja?

Izvor: Media servis

Posljedni summit zemalja BRICS-a, što je kratica za organizaciju, koju su osnovale Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička republika, održan je u znaku gostovanja brojnih zemalja, ali i pozivnici novim kandidatkinjama. U kontekstu rata u Ukrajini, koji je u velikoj mjeri natjerao zemlje da se svrstavaju, BRICS bi trebao predstavljati blok pod utjecajem Rusije s namjerom ekonomskog i političkog odmicanja od Zapada. Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić napominje da je BRICS jako raznolik i da ne dijele zajedničke stavove oko mnogo toga od demokracije pa do proširenja ovog bloka.

“Imate vjekovne neprijatelje, koji su možda sada u fazi primirja, ali su između sebe veći portivnici nego prema onima kojima bi trebali nuditi alternativu. Ne da nisu prijetnja, ali kada bi i bili bio bi to pšoziv Zapadu da se malo više trgnu pogotovo nima koji se smatraju ekonomskim liderima zapadnog svijeta.”

Ekonomist Damir Novotny također kaže da najviše pomoći Africi dolazi sa zapada, a o ruskom i kineskom utjecaju i poslovima u Africi kaže da im je cilj prikazati se drugačijima od bivših kolonijalnih sila, ali se ponašaju upravo tako…

“Mogu najviše očekivati od zapadnih zemalja u smislu financijske pomoći. Od Kine i Rusije mogu očekivati samo da ih ovi postave takve uvjete dam iskoriste resurse, a lokalno stanovništvo nema nikakve koristi.”

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić ne smatra da se angažman Kine i Rusije u Africi odražava na stanovništvo u odnosu na Europu…

“EU kada daje , najčešće daje nepovratnu pomoć koju uvjetuje demokratskim procesima, boljitkom građanskog društva i svih građana. Mislim da stanovništvo Afrike jako dobro zna gdje se živi bolje i koga žela kao investitora. Tu govorimo o interesu onih koji drže Afričke zemlje i o interesu građana, a to su potpuno suprotstavljene strukture.”

Unatoč prikazima prosvjeda protiv zapadnih zemalja u zemljama s vojnim prevratima, Avdagić smatra da čak i migracijski pravci otkrivaju stvarno stanje.

“Nema tih ruta s ciljem da dođu u Rusiju i Kinu. Interesi Kine i Rusije u Africi su interesi Kine i Rusije u Africi. Nećemo reći da su drugačiji od interesa Berlina i Washingtona, ali kada govorimo o razvojnoj pomoći ono što radi EU ja sam uvjeren da to građani cijene.”

Kako se Kina odnosi prema zemljama gdje ulaže, Novotny daje primjer Crne Gore, koja je u jeku pandemijske krize skoro otišla u stečaj zbog kineskih kredita za autocestu, koje su Kinezi odbili reprogramirati…

“Mi nismo vidjeli niti jedno direktno kinesko ulaganje, govorimo o državnim kompanijama, nego su projekte financirali kreditno i zaposlili svoju radnu snagu. Tu nema govora o pomoći. Koncept Rusije i Kine geopolitički i ekonomski prema Afričkim zemljama je više neokolonijalno i grublje rudimentarno nego što bi danas radile zapadne zemlje.”