O TOME SE GOVORI: Menstrualnim bolovanjem do još težeg položaja žena u Hrvatskoj?

Uvođenje menstrualnog bolovanja bi zbog niske razine osviještenosti o ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj moglo dovesti do kontraefekta – davanja još veće prednosti muškarcima u zapošljavanju, visini plaća, napredovanju.

To je povijesni dan za feministički napredak, izjavila je Irene Montero, ministrica za ravnopravnost, nakon što je u Španjolskoj uveden tzv. menstrualni dopust, odnosno bolovanje na račun državnog proračuna u slučaju bolnih menstruacija. Višnja Ljubičić, hrvatska pravobraniteljica za ravnopravnost spolova za DW kaže da je menstrualno bolovanje općeprihvaćeni standard u Europi i svijetu, a jedina razlika je u tome tko snosi troškove naknade plaće: država ili poslodavac. Španjolska je, kaže, prva država u Europi koja je u potpunosti preuzela tu obvezu.

Veća socijalna osjetljivost

“Takva praksa u svijetu nije česta: menstrualno bolovanje na navedeni način propisano je u nekim zemljama Azije (Japan, Južna Koreja, Tajvan, Filipini, Indonezija) i Afrike (Zambija), u kojima menstrualno bolovanje traje 1-2 dana, dok se europske zemlje ne priklanjaju takvom rješenju. Poznato nam je da je bilo nekoliko parlamentarnih inicijativa (npr. Italija 2017.), međutim, nisu bile usvojene”, kaže Ljubičić.
Kakva je situacija u Hrvatskoj i bi li trebala uvesti takvu praksu? Naša sugovornica kaže da je u Hrvatskoj ova problematika uređena Pravilnikom o rokovima najduljeg trajanja bolovanja, ovisno o vrsti bolesti, prema kojem su bol i druga stanja povezana sa ženskim spolnim organima i menstruacijskim ciklusom prepoznati kao osnova za otvaranje bolovanja. Bolovanje po toj osnovi može trajati do tri dana.

„Novu zakonodavnu praksu u Španjolskoj svakako je zanimljivo sagledati iz perspektive ravnopravnosti spolova. S jedne strane, prebacivanje obveze za pokrivanje troškova bolovanja s poslodavca na državu (u Hrvatskoj prva tri dana bolovanja plaća poslodavac, op. a.) može predstavljati mjeru veće socijalne osjetljivosti, budući da bi to na poslodavce vjerojatno utjecalo na način da imaju manje razloga vršiti eventualni pritisak na svoje zaposlenice zbog korištenja tog prava, te bi žene u takvim okolnostima tu mogućnost možda slobodnije koristile”, smatra Ljubičić. Kakav je stav o tom pitanju među hrvatskim poslodavcima, pokušali smo doznati u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, međutim, odgovor nismo dobili.

Produbljivanje nepovoljnog položaja žena

Ljubičić s druge strane veli da se kao kritika španjolskog modela navodi rizik dodatnog produbljivanja nepovoljnog položaja u kojem se žene nalaze na tržištu rada, odnosno mogućnost da zbog uvođenja prava na menstrualno bolovanje na opisani način poslodavci počnu davati (još) veću prednost muškarcima u pogledu zapošljavanja, napredovanja i iznosa plaća.

“Taj argument treba ozbiljno uzeti u obzir u kontekstu Hrvatske, budući da razina osviještenosti o pitanjima ravnopravnosti spolova i općenito razina poštivanja načela ravnopravnosti spolova u našoj zemlji još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini, pa su i veći rizici da uvođenje prava na menstrualno bolovanje na teret države rezultira kontraefektom i zapravo pridonese produbljivanju nepovoljnog položaja žena u području zapošljavanja i rada, umjesto njegovom unapređenju”, veli Ljubičić.

Pritom spominje rezultate jednog istraživanja provedenog u Ujedinjenom Kraljevstvu, prema kojem 90 posto žena osjeća tegobe za vrijeme menstruacije, no samo 2 posto njih osjeća jake bolove koji bi mogli predstavljati osnovu za otvaranje bolovanja.

“Stoga treba odbaciti predrasudu da se omogućavanjem prava na menstrualno bolovanje uzrokuju masovne odsutnosti žena s radnog mjesta. Menstrualne tegobe su nešto što obavezno treba uzimati u obzir u kontekstu zdravstvenih mogućnosti za rad te je svakako potrebno omogućiti odgovarajuća zakonodavna i druga rješenja i mehanizme kojima se ženama izlazi ususret i olakšava funkcioniranje za trajanja takvih tegoba. Poslodavci u tom smislu imaju važnu ulogu budući da mogu na razini radnog kolektiva uvoditi mjere poput fleksibilnog radnog vremena”, smatra Ljubičić. U svom radu nije zabilježila poteškoće u ostvarivanju prava na menstrualno bolovanje u Hrvatskoj.

Menstrualno siromaštvo

U udruzi za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter podržavaju odluku španjolske Vlade, iako smatraju da u Hrvatskoj postoje prioritetnija područja kojima se treba pozabaviti u sklopu ženskih reproduktivnih prava.

„Velik postotak žena u Hrvatskoj nema pristup ginekološkim ordinacijama u sklopu primarne zdravstvene zaštite. Umjesto da se kroz godine smanjuje i rješava, ovaj problem postaje sve veći, a još 2019. na to su upozorile Platforma za reproduktivnu pravdu i udruga Roda“, kažu  Marija Trcol i Maja Obućina iz PaRitera. Pritom prenose komentar udruge Roda, u kojem stoji da je nedostatak ginekoloških timova i ginekologa sve veći problem u brojnim gradovima Hrvatske koji se do sada rješavao na različite, neučinkovite, skupe i neodržive načine.

„Ti su pristupi rješavanju problema narušavali kvalitetu i dostupnost skrbi. Tako Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podiže maksimalan broj pacijentica koje pojedini ginekolog može primiti na broj koji je sad dosegao čak i 9.000 pacijentica po odabranom ginekologu, iako ginekolozi uporno upozoravaju da bi taj broj trebao biti maksimalno 4.200. Sve iznad tog broja narušava kvalitetu skrbi”, kažu u Rodi.

„Zaista se nadamo da ćemo u budućnosti doći do trenutka kada će ovi problemi biti riješeni i kada ćemo moći zagovarati donošenje zakona koji bi ženama za vrijeme menstruacije omogućio korištenje slobodnih dana ili rada od kuće“, zaključuju u Rodi.

Udruga PaRiter je, podsjetimo, prije tri godine provela istraživanje o menstrualnom siromaštvu koje je pokazalo da je trećina žena u Hrvatskoj prisiljena štedjeti na ulošcima jer su im preskupi i da više od 10 posto građanki nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće. Nakon tog istraživanje u mnogim su školama i na fakultetima uvedene besplatne menstrualne potrepštine.