O TOME SE GOVORI: Kamo s brojnim olupinama ruskih tenkova?

Ruski predsjednik sigurno nije mislio da će se pohod na Ukrajinu pretvoriti u groblje njegovih tenkova i vojne opreme. A ono sada Ukrajincima predstavlja ekološki problem.

Još od početka ruskog napada na Ukrajinu zapovjedništvo ukrajinskih snaga svakodnevno izvještava o uništenoj ruskoj vojnoj opremi. Po tim brojkama, to je već preko 2.750 tenkova, 5.580 oklopnih vozila, 4.170 vozila druge vrste, 1.770 topničkih sustava i povrh toga onda i sustavi protuzračne obrane, zrakoplovi, helikopteri…

Iako je teško provjeravati informacije jedne od sukobljenih strana, stručnjaci nizozemskog projekta Oryx su analizom dostupnih snimaka s bojišnice doista došli do gotovo 7.600 vojnih objekata ostavljenih na tlu Ukrajine. Dobru trećinu tih vozila su ukrajinske snage osvojile u gotovo netaknutom stanju: osobito nakon uspješnog prodora u području Harkova Rusija se naziva “najvažnijim isporučiteljem tenkova ukrajinskoj vojsci”. Ali većina vojne opreme je prema mišljenju stručnjaka potpuno uništena, piše Deutsche Welle.

Uzima se što koristi, ali…

Kako novinarima DW-a objašnjavaju u ukrajinskom ministarstvu obrane, vojna uprava pojedinih područja vodi popise vojne opreme koju su ostavili Rusi i to onda javlja ukrajinskoj vojsci. “Posebne postrojbe, nazivaju ih i ‘kanibalima’, odlaze na teren i provjeravaju ostatke. One i dovoze ono što može poslužiti za održavanje ukrajinske vojne opreme”, kaže predstavnik ministarstva.

Ali isto tako, već mjesecima na poljima i cestama Ukrajine leži mnoštvo olupina ruskih tenkova, samohodnog topništva i oklopnih vozila ruske vojske. U ukrajinskoj vojsci se čuje da poneke od tih olupina još mogu poslužiti za vježbanje gađanja, ali ih najprije treba dopremiti na vojna vježbališta.

Još od ukrajinskog protunapada na području Kijeva ovog proljeća su te olupine pobudile znatiželju i trgovaca starim metalom. Jedan suvremeni tenk teži gotovo 50 tona, tako da je i ukrajinsko izdanje lista Forbes brzo izračunalo kako je samo materijal vrijedan nekih 45 milijuna dolara – a od onda su gubici ruske vojske povećani još više od tri puta.

Poseban i neuporabljiv čelik

Poznato je kako je i nakon rata u Iraku uništena vojna oprema postala golem – i opasan problem. No tamo je najveća nevolja bila u streljivu kojim su uništeni irački tenkovi: osobito streljivo protutenkovskih topova u napadima iz zraka sadrži teške, ponekad i radioaktivne metale što je bio rizik za osobe koje su onda zbrinjavale te olupine.

Takvo streljivo se u ratu u Ukrajini jedva koristi, ali ukrajinske tvrtke za preradu starog metala svejedno nisu osobito zainteresirane za te olupine, a ne misle ni da one ima neku naročitu novčanu vrijednost. “Oklopi na tim vozilima su načinjeni od specijalnih legura čelika s osobitim svojstvima. Na primjer, ono tako ima visoku temperaturu tališta, a teže ih se i preoblikuje. Već po sastojcima koji su u njemu taj se čelik ne može jednostavno baciti u visoku peć i pretvoriti u predmet za svakodnevnu uporabu”, objašnjava Valentin Makarenko, direktor tvrtke Interpipe Vtormet. Više talište je i problem već u transportu: oklop se u pravilu ne može rezati običnim plinskim aparatom za varenje.

Čeličane ionako rade manje

Ukrajinska udruga prerađivača starog metala UAVtormet ukazuje i da je tržište takvih sirovina u toj zemlji zasićeno i vrijednost mu pada jer je od početka rata i više metalurških kombinata moralo prekinuti s radom. Proizvodnja čelika u Ukrajini se u prvih devet mjeseci ove godine smanjila za 66%, a prerada metalnog otpada za čitavih 73,5% tako da se još obrađuje tek nekih 830 tisuća tona. Nije rješenje ni izvoz tog metalnog otpada zbog visokih carina.

Najveći metaloprerađivački koncern Ukrajine, pogon ArcelorMittala u Krivij Rihu za DW objašnjava kako imaju i više nego dovoljnu zalihu starog metala – preko 80 tisuća tona, “tako da ne postoji potreba za korištenjem uništene vojne opreme koja povrh toga nije ni pogodna za našu proizvodnju”, kaže nam Volodimir Hajdaš iz odjela za odnose s javnošću tog koncerna.

Izložbe za moral građana

I u središtu Krivijeg Riha su izloženi primjerci uništene vojne opreme ruskog agresora, a kako nam kaže zamjenik gradonačelnika Sergej Miljutin, od najnovije ofenzive ukrajinskih snaga prema Hersonu stalno im stižu i novi izlošci: “Mislim da će to postati trajna izložba, kako do naše pobjede tako i nakon nje”, smatra gradski službenik.

Vlada Ukrajine je pokrenula stvaranje takvih izložbi u čitavoj zemlji – čak i izvan nje, kako bi potakla moral građana i pokazala kako je ruski napadač daleko od toga da bude neuništiv. Jedna od prvih takvih izložbi priređena je na trgu Sv. Mihaila u Kijevu i doista jest svojevrsna atrakcija i za građane i za posjetitelje tog grada.

U Odesi su se tih olupina prihvatili i umjetnici tako da su od rujna otvorili izložbu svojih djela, često obojeni neobičnim bojama ili složeni u zanimljive kompozicije. Jedan od umjetnika je Igor Matroskin koji vjeruje da i te izložbe mogu podsjetiti ljude u čitavoj Ukrajini koliko im je blizu bojišnica. Isto tako pokazuje kako se i to oružje u nevještim rukama na koncu pretvara tek u komad željeza. Umjetnik je siguran kako takve izložbe neće izgubiti na značaju ni nakon rata.

Treba im pomoć Zapada

No olupina jednostavno ima previše i za izložbe i za umjetničke zahvate tako da ih treba ukloniti – po mogućnosti ekološki prihvatljivo. Eksploziv koji se nalazio u tim vozilima je već odavno aktiviran, gorivo i mazivo je ili izgorjelo ili već iscurilo u tlo, ali čitave te vojne konstrukcije treba uopće znati pravilno reciklirati – a u tome Ukrajinci uopće nemaju iskustva, upozorava i Makarenko iz Interpipe Vtormet.

U ukrajinskom ministarstvu obrane priznaju kako to jest problem i kako vlada radi na nekakvom planu zbrinjavanja tih olupina, ali kako je sigurno da Ukrajina nikad neće naći novac da to i plati. “Tu treba ciljano tražiti međunarodnu pomoć jer europske tvrtke za recikliranje otpada raspolažu i odgovarajućom tehnologijom i imaju iskustva u takvim poslovima.” Udruga UAVtormet smatra da bi već i ta zadaća trebala natjerati i vladu u Kijevu da požuri s uklanjanjem svih carinskih prepreka za izvoz takvog metalnog otpada.