O TOME SE GOVORI: Je li 2020. godina najgora u povijesti čovječanstva?

Potresi, poplave, požari, uragani, eksplozije, epidemija koronavirusa, nemir i nespokoj među ljudima, strah od stradanja i smrti, strah od onog što će biti sutra. Hoće li nas na kraju pogoditi i neki nepoznati asteroid ili dokrajčiti luda, nova, suvremena kuga, pita se čovječanstvo i sve glasnije poručuje kako je ova, 2020., crna i najgora godina do sada, koja se mnogima doima kao godina apokalipse.

Piše: Milivoj Pašiček

Izolacija, samoća, socijalna distanca, život pod maskama, nemogućnost da se dohvati neko lijepo putovanje i stalna neizvjesnost izazivaju strah koji mijenja percepciju života. Ljudi postaju sve anksiozniji, a život u tim okolnostima može izazvati mnoge reakcije opasne za mentalno zdravlje pa psiholozi i drugi stručnjaci upozoravaju i na to kako će ovo stanje među ljudima izazvati iznimno jake traumatične posljedice, da će mnogi imati ozbiljne psihičke probleme, da se može javiti čak i poseban oblik PTSP-a.

Strah i nesigurnost rastu kada ljudi čitaju sve strašnije podatke o broju mrtvih u svijetu, o padu gospodarstva i urušavanju u svim područjima. Broj mrtvih od koronavirusa približava se milijunu, a preminulo je više od 7000 zdravstvenih djelatnika. Prema podatcima Eurostata, u drugom kvartalu ove godine zabilježen je na europskom kontinentu najveći pad BDP-a od daleke 1995., koji za 27 zemalja EU-a iznosi 11,4 posto. U prvom kvartalu pad je još bio 3,3 posto.

Ili, zastrašujući podatak kako je u šest mjeseci ove godine po svijetu putovalo čak 440 milijuna ljudi manje negu u prošloj godini, što je pad za 65 posto. Turistički je sektor izgubio nevjerojatnih 440 milijardi dolara! I da ne spominjemo druge crne brojke zbog kojih ljudi ostaju bez članova obitelji, rođaka, prijatelja, bez posla, bez novca… I živjeti je teško, tvrde ljudi, sve teže, u strahu kao nikada. No je li baš tako?

RUŽIČASTA RETROSPEKCIJA

Nešto vedrine unosi ona poznata misao ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova: “I za tisuću godina čovjek će isto ovako uzdisati: ‘Ah, teško je živjeti’ – i u isti mah jednako kao i sada, bojat će se i neće htjeti umrijeti.” Umiruju nas i znanstvenici koji upozoravaju i na neke druge crne godine zla u našoj povijesti, koji kažu kako je čovjek po prirodi sebičan, pa gleda samo ono što ga danas pogađa.

Tvrde kako je tajna i u tome što naš mozak daleko strože gleda na sadašnjost i što mediji jače utječu na našu percepciju. Jedno od istraživanja pokazuje da ljudi imaju sklonost negativnije interpretirati današnje događaje i naglašavati da je u prošlosti bilo bolje. Ljudsko pamćenje programirano je tako da radije pamti pozitivna iskustva. Taj fenomen naziva se ružičastom retrospekcijom. “Prošlost sudimo po pozitivnim sjećanjima koje imamo, a sadašnjost prosuđujemo po svemu što nam je dostupno”, kaže Carey Morewedge, profesor sa Sveučilišta u Bostonu.

Psiholozi su suglasni u ocjeni kako se prošlost možda neće moći nikada promatrati kao sadašnjost, ali da se pristranost svakako može kontrolirati. Prvi korak k tomu je da čovjek sam prizna koliko konzumacija medija može promijeniti njegovu percepciju, jer je dokazano kako prekomjerna konzumacija vijesti može negativno utjecati na percepciju svijeta. Istraživanje Američke udruge psihologa pokazalo je kako oni koji mahnito prate sve najnovije vijesti imaju teškoća sa stresom, manjkom sna, umorom, tjeskobom i drugim negativnim mentalnim simptomima. A sve to pojačava percepciju da se živi u najgore vrijeme, da su svuda samo crne slike, najgori dani i najgore godine.

No povjesničari će sve pokušati razoružati u promišljanju i podsjetiti na godine strahota svih vrsta, koje su, prema njima, bile i mnogo gore od ove, 2020. To su godine koje su imale i dalekosežne posljedice na čovječanstvo, kao, ne primjer, ona 1933., kada je Hitler došao na vlast u Njemačkoj i postavio temelje za najveće strahote Drugog svjetskog rata. Crna 1918. i španjolska gripa – virus AH1N1, koja je odnijela oko 50 milijuna života, gdje je od veljače do travnja zaraženo pola milijarde ljudi. Povjesničari će podsjetiti i na tzv. meksičku zarazu 1545., kada je nepoznata bolest gotovo dokrajčila populaciju Indijanaca, između pet i 15 milijuna starosjedilaca Sjeverne i Južne Amerike.

SVE CRNE GODINE

Naša, 2020., prema povjesničarima, ne bi izdržala ni usporedbu s godinom 1349., kada je Europom vladala crna smrt – epidemija bubonske kuge, od koje je prema procjenama umrlo oko 200 milijuna ljudi u Europi i Aziji, ili više od polovine tadašnjeg stanovništva Europe. Mnogi nisu ni čuli za veliku kataklizmu iz 536. godine, koju je poznati povjesničar sa Sveučilišta Harvard Michael McCormick označio kao najgoru godinu za život na Zemlji.

Svijet je prekrio mrak, neka “crna magla”, i dnevno je bilo jedva dva sata slabe Sunčeve svjetlosti. Europa, Azija i Srednji istok bili su u mraku 18 mjeseci. Snijeg u Kini usred srpnja. Poljoprivreda u nestanku, glad na mnogim vratima.A da prije oko 65 milijuna godina prije nove ere nije meteor udario u Zemlju i proizveo oblak prašine koji je blokirao Sunčevu svjetlost, što je dovelo do izumiranja dinosaurusa i strašnih promjena u biosferi i omogućilo razvoj ljudske vrste, ne bismo ni znali kako je u 2020. godini. Zato maknimo strah od sebe i živimo. Sjetimo se one velikog Ive Andrića: “Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti!”