O TOME SE GOVORI: Donosi li demografska erozija i eroziju hrvatskog sporta?
Hrvatska je u posljednjih deset godina izgubila gotovo deset posto populacije, tako da sada ima manje od 3,9 milijuna stanovnika.
Izvor: Media servis
Taj podatak koji govori o izrazito lošim demografskim trendovima, ujedno govori i o lošim posljedicama istih za čitavo hrvatsko društvo. Još je veći problem dobna struktura stanovništva, odnosno veliki udio starijih, a mali udio djece. Demografi upozoravaju da će konačni rezultati popisa stanovništva, čija se objava uskoro očekuje, pokazati da nam se jako smanjio broj stanovnika u dobnoj granici od 0 do 14 godina. Ta će brojka neminovno aktivirati alarm u mnogim segmentima društvenog života u Hrvatskoj, pa tako i u segmentu sporta kao važnog društvenog fenomena.
Brojčano urušavanje u bazi piramide sporta u Hrvatskoj, proces je koji traje još od vremena prije pandemije COVID-a, i osim demografskih ima i svoje društveno-ekonomske korijene. Sport je, uostalom, samo slika i odraz stanja u nekom društvu. Kontinuirano smanjivanje broja sportskih klubova i broja aktivnih sportaša u njima, upućuje između ostalog i na eroziju osnovnih preduvjeta za opstanak i razvoj sporta.
Problemima financiranja sporta i sportske infrastrukture, problemima sa stručnim kadrovima u sportu te svim nedostatcima sustava upravljanja u hrvatskom sportu, sada se pridružuje i problem smanjenog broja onih koji se u sport mogu uključiti. Demografske projekcije nažalost pokazuju da bi se taj broj mogao u godinama ispred nas još više smanjiti. Veliki je to izazov za sva ona tijela koja su odgovorna za osiguravanje uvjeta za održivi razvoj sporta u Hrvatskoj.
Njihov posao, dakako, nije briga o demografskoj revitalizaciji nacije, ali je njihov posao promišljanje strategije opstanka i razvoja sporta u danim društvenim okolnostima. Ako i ne mogu utjecati na podizanje kvantiteta populacije iz koje se selekcioniraju budući sportaši, sigurno mogu utjecati na podizanje kvalitete selekcioniranja i stvaranje boljih uvjeta za razvoj sportaša koji su selekcionirani.
Posao je to koji ne trpi improvizaciju i filozofiju “bogomdanosti” Hrvata za sport, već traži stručno i znanstveno planiranje procesa razvoja sportaša i unapređenje svekolike skrbi o njima. Brojčano manja baza iz koje se djeca uključuju u sport, ne mora nužno značiti i eroziju samoga sporta. Ali mora značiti postojanje jasne i pametne vizije o nužnim poboljšanjima u sustavu upravljanja sportom.