O TOME SE GOVORI: Banke mirno peru prljave novce – i nikom ništa!
Dva bilijuna sumnjivih dolara je verojatno oprano preko velikih banaka. I što sada? Gde je javni izljev bijesa? Gdje je pritisak na banke? Ovo se tiče svih nas, piše glavna urednica DW-a Manuela Kasper-Claridge.
Bijesna sam. U kakvom to društvo mi živimo kada većina ljudi samo slegne ramenima na vijest da su brojne banke transferirale dva bilijuna dolara nejasnog porijekla?
„Nejasno porijeklo“ zapravo znači da su vjerojatno kriminalci oprali prljav novac preko banaka. Među njima su mafijaši i kontroverzni oligarsi. Prošlo je tjedan dana otkako su objavljeni takozvani FinCEN dosjei, koje je otkrilo 400 novinara širom svijeta, piše Deutsche Welle.
Tako smo sa zakašnjenjem dobili uvid u mreže kojima teku milijarde. Ali zašto izostaje javni izljev bijesa? Gdje su zahtjevi za ostavkama šefova banaka? Umjesto toga vidimo da je mnogima svejedno, u stilu: pa ionako se tu ništa ne može promijeniti.
U sumnjive poslove su upletene mnoge velike banke poput Deutsche Bank, HSBC ili JP Morgana, dakle banke u kojima tekuće račune imaju i mnogi obični ljudi. Te su banke okretale glavu, a sumnjive transakcije prijavljivale ili sa zakašnjenjem ili nikako. Te banke imaju problem sa shvaćanjem morala.
I narko-karteli koriste usluge ovih banaka. Pola milijuna ljudi u svetu svake godine umre od posljedica konzumiranja droga, ali karteli koji proizvode i dilaju kokain i heroin čvrsto mogu računati na to da će kompliciranim transakcijama u jednom trenutku njihov novac postati čist. Pranje novca funkcionira jer sistem kontrole nije dobar.
Te uplate i isplate na kraju koštaju ljudskih života. Zato se ovo tiče nas svih. I zato se nešto mora promijeniti.
Naš bankarski ssustav nije više u skladu s vremenom. Želja za profitom je u redu, ali samo ako se on stječe u skladu s pravilima. U Sjedinjenim Državama već postoji pravilo da banke moraju najkasnije kroz mjesec dana prijaviti sumnjive transakcije – ali se tog pravila nitko ne pridržava. Novinarsko otkriće je pokazalo da banke sumnje na pranje novca u prosjeku prijavljuju poslije šest mjeseci. Očigledno je da sustav ne funkcionira.
Izgleda da se banke baš i ne žure istražiteljima staviti na raspolaganje podatke svojih klijenata kako bi olakšale istragu. To se mora promjeniti. Javni pritisak na banke mora biti tako velik da se osjećaju prisiljenima odmah prijavljivati sumnjive transakcioje. Pranje novca ne smije postati poslovni model koji se tolerira.
Slaba kontrola šteti ekonomiji i svima nama. Kriminalni tokovi novca moraju biti zaustavljeni jer, naposljetku, radi se i o našem novcu. Dakle, imamo dovoljno razloga da budemo bjesni.