NOVI ROMAN: Maja Sačer – Ne možete si pomoći koga ćete voljeti

Ne možete si pomoći koga ćete voljeti. A ponekad, ne možete si pomoći koga ćete još voljeti. Ovo je nezgodna situacija koju autorica Maja Sačer razmatra u svom novom, slatko-seksi ljubavnom romanu, Hungry for Love, objavljenom pod umjetničkim imenom Maya Sacher.

Maja Sačer je pravnica, aktivistica, ovisnica o filmovima i autorica triju knjiga. Dvije knjige objavljene su u Hrvatskoj, zbirka priča, Božji grijesi, i roman, Napaljena. Hungry for Love njezina je prva samoobjavljena knjiga.

Zašto ste odlučili napisati roman na engleskom jeziku i samostalno ga objaviti putem Amazona?

Lijepo je pisati na svom jeziku, no pišem i na engleskom već više od desetljeća. Osim toga, prevodila sam s engleskog jezika, uronjena sam u njega putem popularne kulture pa ga zapravo doživljavam svojim drugim jezikom. Osim što engleski jezik ima svoje posebnosti koje pisanje čine izazovnim, odlučila sam se na to i zbog problema hrvatskog literarnog tržišta. Malo ljudi kupuje knjige, malo ljudi čita, a još manje čita domaće autore. Premda je konkurencija na engleskom jeziku, a osobito samoizdata, daleko veća, veće je i tržište. U svakom slučaju, trebalo bi to biti zanimljivo iskustvo.

Možete li nam ispričati nešto o svojoj novoj knjizi? Po čemu je Hungry for Love posebna?

Hungry for Love je priča o neobičnom ljubavnom trokutu i obiteljska drama. Hungry for Love prati Elizabeth, zubaricu u kasnim tridesetima, koja se nosi s nezamislivim – njen je muž u komi i nema previše nade u njegov oporavak. K tome je muče još mnogi problemi: neprežaljena smrt majke, podvojeni osjećaji prema pomajci, posao koji mrzi i otac koji joj neprekidno prigovara.

Dok se Elizabeth bori s nezadovoljstvom i počinje prihvaćati okolnost da se njen muž možda nikad neće oporaviti, pogađa je neočekivano. Upoznaje – i zaljubljuje se u – drugog muškarca. A kad mu napokon otvara dušu i dopušta sebi da ponovno bude sretna, život je još jednom iznenadi. Njen se muž budi iz kome i sve se najednom pretvara u kaos. Elizabeth se osjeća rastrgano između dvojice muškaraca koje duboko voli – ali mora li doista odabrati jednog? Je li uopće moguće da ih obojicu zadrži, a da se njezin svijet pri tom ne raspadne?

Pokušala sam pokazati kako bi ovaj trostrani odnos funkcionirao da se radi o stvarnim ljudima, bez sentimentalnosti i na način da čitatelj ne može predvidjeti konačni ishod.

Vaša junakinja otvoreno voli dvojicu muškaraca. Čini li to Hungry for Love kontroverznom?

S obzirom na moj erotski roman, Napaljena, kontroverze mi nisu strane. Ne radi se o tome da pokušavam biti kontroverzna, nego živimo u hiperosjetljivom, licemjernom i rastuće represivnom društvu, u kojem bilo koja tema može ispasti kontroverzna, pa i ljubav. Moglo bi se tako reći da Elizabeth vara muža, ali to nije uobičajena nevjera. Mi, kao čitatelji, susjećamo s njom jer ona samo želi biti sretna, a njen muž zapravo nije prisutan.

S druge strane, možda je kontroverzno to što Elizabeth voli svoje muškarce bez skrivanja. Ne laže niti njima niti svojoj obitelji. Ne vidimo to često u našem svijetu laži i prijevara. Kad ljudi varaju svoje partnere, obično lažu o tome dok ih ne ulove. Svi bismo ponekad htjeli i ovce i novce, ali za iskrenost treba hrabrosti.

U Hungry for Love otvarate pitanje je li moguće balansirati između dvojice muškaraca. Elizabeth ne želi nijednog od njih povrijediti i često je muči što će drugi reći. Kako biti sretan u društvu koje ne odobrava naše izbore?

Mogli bismo se isto tako zapitati bi li bilo prihvatljivo da je Elizabeth napustila muža dok je bio u komi? Tko odlučuje što je prihvatljivo i za koga? To je vječito pitanje konformizma. Ne možemo biti sretni ako ćemo stalno voditi računa o tuđim mišljenjima, makar to bili nama bliski ljudi, a mnoge muči, čak i više, kaj bu suseda Bara rekla ili ekipa na poslu ili možda njihov bog.

Konformizam je zapravo odraz straha, a strah je vrlo učinkovita metoda kontrole ljudi. Konformizam omogućava društvenim kontrolorima da ljudi umjesto njih odrađuju posao. Pa su izmišljena kojekakva pravila, koja usvajamo od djetinjstva, o tome što je prihvatljivo, a što ne, što se smije, a što ne smije. Zbog straha od odbacivanja mnogi su ljudi skloni slušati te norme čak i pod cijenu vječnog nezadovoljstva. Elizabeth se našla u sličnoj situaciji – voli dvojicu muškaraca, što je u suprotnosti s normama, i društvo, odnosno obitelj, prijatelji i njezini muškarci od nje očekuju da odabere, a njoj je sama pomisao nepodnošljiva. Svaki pojedinac mora odlučiti hoće li odrasti, osloboditi se straha od tuđeg mišljenja i slijediti svoje srce pa kako bude, ili će ostati zarobljen u tom konformističkom kavezu uma.

Dakle, mislite da je ponekad kršenje pravila opravdano, čak i nužno?

Društvo kreira pravila kako bi naši umovi i percepcija bili ograničeni unutar malih kutija, i mi usvajamo ta pravila kao da su izvorno naša, ali ona nisu naša. Uvijek nam govore što moramo misliti, kako da se ponašamo, kako da se oblačimo, što da jedemo, kakvi su partneri prihvatljivi, kako da odgajamo djecu, i još mnogo, mnogo toga. Jednostavno rečeno, pravila, a to uključuje i zakone, mehanizam su kontrole našeg uma, a time i naših postupaka. Društvu, odnosno vlasti nikako ne odgovaraju pametni, slobodni, hrabri ljudi koji se ne daju tlačiti i ukalupiti.

Ali smijemo kreirati vlastita pravila, čak ih možemo u potpunosti odbaciti. Ljubav nema pravila, ne možemo kontrolirati koga, koliko njih, koliko dugo ćemo voljeti. Budući da nitko osim nas ne može živjeti naš život, zašto bi bilo bitno što bilo tko misli o nama i našim odlukama osim nas?

Što biste vi učinili na Elizabethinom mjestu?

Romani su poput fantazija. U fantaziji stvari se čine daleko privlačnijima nego u životu. Možda bi i bilo uzbudljivo i zabavno imati dvojicu muškaraca koji bi me obasipali pažnjom, no moglo bi biti i naporno. Neću znati osim ukoliko se nađem u sličnoj situaciji.

Hungry for Love ljubavni je roman s mnogo slojeva. Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima?

Znate onu od Beatlesa, All You Need Is Love? Tako nekako. Ljubav je odgovor na sva pitanja. Ljubav i empatija naša su prava narav. Kako bi svijet izgledao kad bismo se uvijek stavili u kožu onog drugoga? Bismo li išli u ratove? Kad bismo dopustili da nas umjesto straha vode ljubav i empatija, kad bismo se umjesto podjelama okrenuli zajedništvu, živjeli bismo u radikalno drukčijem svijetu. Srećom, budući da nam ljubavi ne može ponestati, takav je svijet moguć.

Vaša junakinja nezadovoljna je poslom. Što biste radili da ne pišete?

Ne mogu si pomoći, pisanje je svojevrsna ovisnost. Čak i kad sam imala višemjesečne stanke od pisanja, jedva sam čekala da mu se vratim. Jedino je šteta što pisanje nije poput rada u državnoj službi ili odvjetničkom uredu, autorska je satisfakcija uglavnom moralne naravi. Stoga moramo biti zaljubljeni u pisanje. Ili ludi. Ili oboje. Umjesto pisanja, mogu se zamisliti da kušam čokolade ili putujem svijetom i fotografiram lijepe krajolike. A mogla bih se u idućem životu vratiti kao ptica. Ne bih morala ništa raditi i još bih mogla letjeti.

NAPOMENA:

Roman Hungry for Love dostupan je na Amazonu u mekom uvezu i kao Kindle e-knjiga.