NJEMAČKI BUNDESTAG: Holodomor je bio genocid – jasan signal Staljinovom nasljedniku u Kremlju
Glad koju je 1930-ih u Ukrajini svjesno izazvao Staljin već odavno je trebalo nazvati genocidom. To je Njemački Bundestag učinio jučer. A paralele sa sadašnjim događajima su očite, smatra Eugen Theise.
„Tragedija”, „velika glad”, ili „genocid”: kad se radi o umiranju od gladi između četiri i sedam milijuna ljudi u Ukrajini prije 90 godina, odabir pojma nije samo znanstveno ili političko, nego prije svega svjetonazorsko pitanje. Kad Moskva govori isključivo o „gladi” ili „tragediji”, time se uljepšava stravični zločin kao kolateralna šteta Staljinovog kolektiviranja poljoprivrede. To je više nego samo eufemizam. To je zločinačka laž koju Kremlj uporno zastupa na međunarodnoj pozornici, piše Deutsche Welle.
Posljednji put je Moskva u tomu bila uspješna 2003. kad je pojam „tragedija” ušao u radni dokument Ujedinjenih naroda povodom 70. godišnjice masovnog ubojstva glađu. Od tada je Kijev puno toga činio kako sjećanje na žrtve gladomora ili Holodomora, kako se to masovno ubojstvo zove na ukrajinskom, ne bi bilo omalovažavano raznim eufemizmima. Ti ljudi nisu umrli zbog suše ili zbog neke političke pogreške. Oni su morali umrijeti jer su bili ukrajinski seljaci koji su voljeli slobodu, a kojima Kremlj nije vjerovao.
Glad kao oružje jednog tiranina
Time što je milijune ljudi glađu otjerao u smrt diktator Staljin je imao dva cilja: uništiti ukrajinski identitet, čija kralježnica su bili seljaci u „europskoj žitnici” i istovremeno izvozom konfisciranog žita doći do deviza potrebnih za industrijalizaciju. Dok je ukrajinsko stanovništvo na selu umiralo od gladi, u gradovima su građene tvornice. Iz svih krajeva Sovjetskog Saveza su radnici dovođeni u nova industrijska staništa – budući proleteri, „novi sovjetski ljudi”, bez nacionalnog identiteta.
Već prije 70 godina je pravnik Rafael Lemkin taj zločin nazvao genocidom. On, koji je preživio Holokaust, istraživao je masovno ubijanje Židova u Europi. Lemkin je u međunarodnom pravu formulirao pojam „genocida” kao masovno ubojstvo ljudi neke nacionalnosti, neke etničke ili rasne pripadnosti. Lemkin je Holodomor nazvao genocidom prije svega zato što je masovno ubijanje ukrajinskih seljaka glađu bio vrhunac istrjebljenja Ukrajinaca u Sovjetskom carstvu, a ne njegov početak. Prije toga je bilo masovnih strijeljanja ukrajinskih intelektualaca – književnika, znanstvenika, učitelja.
Prošlo je vrijeme izgovora
Desetljećima je politika u Berlinu odbijala taj masovni zločin nazvati genocidom. Još 2018. se Njemačka priključila UN-ovoj izjavi u kojoj se govorilo o „umjetnoj gladi”. Obrazloženje je bilo potpuno formalne naravi: ne želimo koristiti pojam genocid za događaje iz 1930-ih godina jer je to međunarodno-pravno utvrđeno tek 1951. Aktualna odluka Bundestaga razotkriva najkasnije sada to držanje kao jeftini izgovor. Prijateljstvo s Ukrajinom, koje ne smije ljutiti Rusiju, desetljećima je bila mantra njemačke politike.
Tek 24. veljače 2022., kad je Europu potresla ruska agresija na Ukrajinu velikih razmjera, počelo je u Berlinu mijenjanje mišljenja. Najprije su mediji morali izvijestiti o ratnim zločinima i zvjerstvima ruske soldateske u Ukrajini, najprije su „nepoznati počinitelji” morali eksplozivnom napravom oštetiti plinovod Sjeverni tok, prije nego što je „umjetna glad” konačno postala genocid. Time je Njemačka u suočavanju sa staljinističkim zločinima konačno stigla tamo gdje je mala Estonija bila već 1993. godine.
Nijemci kao ni jedna druga nacija znaju kako je važno sjećati se žrtava masovnih ubojstava i imenovati počinitelje tih zločina. Odluka Bundestaga čini Holodomor dijelom europske kulture sjećanja. Ta kultura je noseći stup kodeksa vrijednosti cijeloga kontinenta. To je važan znak solidarnosti i respekta prema ukrajinskom narodu, koji je ponovo suočen s moskovskim terorom. Danas Kremlj ubija Ukrajince raketama i dovodi ih u životnu opasnost tako što im na početku zime uništava opskrbu strujom i toplinskom energijom. To se događa zbog istog razloga zbog kojega je Moskva prije 90 godina Ukrajince ubijala glađu.
Signal gospodaru Kremlja
Označavanje Holodomora genocidom je važan signal i Vladimiru Putinu. Jednoga dana će povjesničari, političari, možda i suci vrednovati njegov zločinački rat protiv Ukrajine. Bundestag sad poziva Saveznu vladu da se suprotstavi lažnim narativima Moskve i nastavi podržavati Ukrajinu.
Paralele između Holodomora, njegovog negiranja od strane Rusije i sadašnjih ruskih ratnih zločina u izjavi Bundestaga su jednako važni kao i označavanje gladomora genocidom. A sjećanje na žrtve tih zločina pokazuje i sličnost između Putina i Staljina: ni jednom ni drugom ljudski životi ništa nisu vrijedni.
Raščišćavanje stvari oko Holodomora je istovremeno odgovor onima u Njemačkoj koji zbog rekordne inflacije i eksplozije cijene plina sve glasnije zazivaju mirovne pregovore Kijeva i Moskve. Kao da se Kremlju radi samo o geopolitici ili pristupu Ukrajine NATO-u, koji navodno predstoji. A ne o ponovnom pokušaju da se ukrajinsku naciju uništi.