NIKAD DOSTA OPREZA: Utopiti se mogu i vrhunski plivači

Dok u ovim vrućim danima skačemo u vodu bez mnogo razmišljanja, ne smije se zaboraviti: svake godine se i u Njemačkoj utopi i po 500 osoba. A osobito se mora paziti na mališane.

„Kako to? Pa on je znao plivati!” To se uvijek iznova čuje kad se na nekoj plaži dogodi tragedija. A ona se događa tiho, često nitko niti ne primijeti da se netko upravo bori za goli život – i događa se uvijek iznova. Samo ovog tjedna se u Njemačkoj utopilo više ljudi, dvojica u jezerima, dvojica u rijeci Rajni, a i dva mališana u bazenu. Prošle godine je bilo nešto manje od 300 utopljenih samo zbog ograničenja u pandemiji, žalosni rekord je postignut 2003. kad se utopilo 644 osoba – a i to je tek podatak kojim raspolaže Njemačko društvo za spašavanje DLRG. Jer neki bi mogli ostati živi da ih na primjer nesvjestica ili srčani udar – što je onda „službeni” uzrok smrti, nije zatekao u vodi.

A to se događa i vrhunskim plivačima: ovaj tjedan se to moglo vidjeti i na Svjetskom prvenstvu u plivanju u Budimpešti: američka plivačica Anita Alvarez je izgubila svijest nakon treninga u bazenu i spašena je samo jer je njen trener odmah shvatio što se dešava i reagirao, pišu Deutsche Welle.

Pazite, pogotovo na mališane!

To je pravilo broj jedan: bez obzira koliko nam se čini da čuvari na plažama ne rade ništa, sreća je što ne rade, ali su tu da paze. Prema statistikama DLRG, niti jedan postotak od slučajeva utapljanja se dogodio tamo gdje je bio i čuvar i koji je naučio gledati tko bi od kupačica ili kupača mogao biti problem.

S tim u vezi i pravilo – ne broj dva, nego nula jer je apsolutno važno: pazite, ponavljamo; pazite na mališane dok se igraju u vodi. Svjetska zdravstvena organizacija WHO utapljanje stavlja na treće mjesto smrtnih slučajeva u nesrećama, a kod mališana je to na prvom mjestu! Čak i ako je „mali već naučio plivati“, to nipošto ne znači da ga se može pustiti u vodu bez pažnje. Posve male švrće kojima je jedva godinu i pol, lako se mogu utopiti čak i u lokvi vode ako padnu s licem u nju – i to se doista, na žalost, događa.

Ginu i „Tarzani”

I još jedna bizarna činjenica: ne treba se smijati ženama što „ne žele pokvasiti kosu“ pa često tek plutaju po vodi. Jer najčešće su upravo muškarci koji ginu – po statistikama američkog ministarstva zdravlja (i gdje se utapa u prosjeku 11 osoba na dan!) su oko 80% utopljenih muškarci!

Kao drugo: u vodi se ne gine samo od utapljanja. Ista američka služba svjedoči kako svaka treća nesreća u vodi završava smrću: netko se tek poskliznuo na rubu bazena ili na glatkom dnu plićaka ili je netko skočio u vodu – pogotovo „na glavu“ koja je bila plića nego što je mislio. A ako i netko ostane živ, to će biti kupanje zbog kojeg ćete žaliti do kraja života: njemačko društvo za ortopediju i kirurgiju kod nesreća svjedoči kako godišnje oko 65 osoba kod takvih akcija povrijedi kralježnicu i ostane oduzeto.

Sunce prži i u vodi

Treće: plivanje je razmjerno zahtjevna tjelesna aktivnost i ako želite da vas tijelo dobro služi, nemojte u vodu gladni. Nikako ne odmah nakon što ste ustali od obilatog obroka, ali mišići moraju imati energije da vas drže na površini. Još važnije: pogotovo po ovim ljetnim vrućinama, nipošto se u vodu ne smije žedan. Apsolutno tu ne mislimo na alkohol, a možete zažaliti već i zbog jednog hladnog piva prije kupanja. Sunce prži i u vodi, tako da tijelo treba mnogo tekućine.

Četvrto: ne, ljudsko biće nije stvoreno za vodu i svatko može plivati još bolje i racionalnije nego što sad pliva. Treba dalje učiti plivati, makar teoretski to „znate” – u nekom trenutku i ako se digne vjetar i valovi, to vam može biti od životne važnosti. Isto tako, naučiti se mora i procijeniti udaljenosti na vodi: ona plutača ili druga obala najčešće tek izgledaju mnogo bliže nego što to doista jesu. Ne izazivajte sami nesreću

„Službena” plaža je bolja

I peto: za svaki slučaj, držite se obilježenih plaža i izbjegavajte kupanje bilo gdje na obali. Negdje ima i dobrih razloga, zašto to nije „službena“ plaža i najčešći problem jest što je u pravilu lako skočiti u more, ali zbog valova i stijenja je ponegdje gotovo nemoguće izaći iz njega.

Povrh toga je tu i opasnost od plovila: brodicama je načelno zabranjeno ploviti u blizini obale, za glisiranje – kad vozač niti ne vidi što je neposredno pred pramcem – su i u Hrvatskoj globe paprene. Ali ne osvrću se svi na te propise, pogotovo ne jet-skijeri koji buče pred obalom. A isto tako, malo će vam vrijediti i globa skiperu ako dospijete u njegov propeler… Držite se radije ograđenih službenih plaža, pa makar bila i gužva.