NARODNI OBIČAJI: Božić u kajkavskim krajevima

božić

Uz velike blagdane i danas se vežu zanimljivi običaji, kojih su se nekada bez iznimke, ali nerijetko i danas, mnogi pridržavali.

Piše: Gordana Tepuš (Media servis)

Čujmo stoga priču o običajima koji su kajkavskim krajevima ostavili ponajviše traga.

Kao i prije stotinjak godina, i danas u većini domova, do Božića sve mora biti očišćeno i blistavo, no nekada se spremanju doma uoči Božića pristupalo daleko ozbiljnije i s puno više odgovornosti, a svi članovi obitelji, od onih najmanjih do onih najstarijih u tome su imali svoju ulogu, saznajemo od zagorske književnice i dobre poznavateljice običaja Nevenke Gregurić.

“Prije toga je sve moralo biti čisto i onda se sa žutom bojom obojao pod. Žene nisu imale rukavice pa su im ruke bile žute”. Posebno zanimljivi bili su običaji vezani uz hranu. Na blagdanskom stolu nezaobilazna je bila purica s domaćim mlincima, a od deserata obavezna je bila, a u mnogim domovima i jedina – orehnjača. I ukrasi koji su se stavljali na bor bili su mnogo skromniji no danas, ali posebni – dodaje Nevenka Gregurić.

“Ljudi su kupili ukrasne bombone. Djeca su jedva čekala jabuke. U Zagorju nije bio običaj darivanja u mom djetinstvu. Običaj darivanja je nekada nisu bili materijalni pokloni nego pokloniti sebe jedno drugome. To je najbolji poklon koji čovjek može dati i primiti.”

Među brojnim zanimljivim božićnim običajima, posebna su priča čestitari.

“Na sam Božić nije bilo dobro da netko sa strane dođe u goste, to je obiteljski blagdan. Ljudi od Badnjaka pa do Sveta tri kralja nisu radili nikakve fizičke poslove. Ta dva tjedna su bila posvećena obitelji, miru i staloženosti. U svakoj obitelji je netko imao Štefa pa se na Štefanje išlo u posjetu i u čestitare”.

Običaja vezanih uz ovo blagdansko vrijeme ima naravno još, a sve ih je u svojim knjigama, pisanim na kajkavskom zabilježila i tako ovjekovječila Nevenka Gregurić.

Komentiraj