NAKON UBOJSTVA FELIXA: Provode se izvidi protiv vlasnika – tukao ga je željeznom šipkom

Sibirski je haski krajem listopada doveden u azil u Osijeku, nakon što ga je pretukao 74-godišnji vlasnik, prošlog tjedna uginuo od posljedica neljudskog čina.

U azilu su se od Felixa oprostili dirljivom objavom na Facebooku, nakon što je uginuo od sepse, a poruku možete pročitati dolje.

Kada je izašla potresna priča koju su objavili volonteri Azila Osijek, javnost je bila ogorčena brutalnošću čovjeka koji je ubio Felixa.

Glas Slavonije se zanimao za daljnje postupanje Općinskog državnog odvjetništva u ovom slučaju i nosi li činjenica da je pas uginio od posljedica premlaćivanja dodatne otegotne okolnosti za njegova vlasnika.

Iz ODOS-a su odgovorili sljedećim priopćenjem: “U povodu podnesene kaznene prijave u tijeku je provođenje izvida. Obzirom je člankom 206. f. stavak. 1. Zakona o kaznenom postupku propisano da je postupanje tijekom izvida tajno, nismo u mogućnosti davati nikakve informacije o predmetnom slučaju. Po okončanju državnoodvjetničkog postupanja javnost će biti obaviještena o državnoodvjetničkoj odluci.”

Podsjećamo, o sudbini Felixa azil je obavijestio susjed vlasnika. Rekao je kako je pas pobjegao, a potom ga je susjed premlatio metalnom šipkom.

Bespomoćnog je psa potom odvukao na lancu i tako ostao. Iz azila su zvali policiju, a potom i sami otišli na mjesto događaja.

Na Facebooku su napisali:

“Nema nikog kod kuće, ne vidimo psa, samo lanac koji vodi u garažu. Uspijemo kroz ogradu malo povući lanac, izlazi Feliks, vuče se prednjim nogama van, dahće, hropće. Oko zatvoreno, ispod njega zgrušana krv, otekla otvorena rana na obrazu, krv iz nosa, usta, pokušava se pridići zadnjom nogom, ne može. Desna zadnja bolno zgrčena šapa, dvostruko veća nego što bi trebala biti. Odustaje, legne pred nama. Kucamo, zvonimo, ništa. Po dvorištu i pred dvorištem vidimo tragove krvi”.

Odveli su ga na daljnu obradu koja je utvrdila teške ozljede. Felix se nažalost nije uspio oporaviti, a na Facebooku volonteri iz Azila Osijek su se ovako od njega oprostili:

Ne izlazi mi iz glave taj dan.
Taj poziv…
Tvoj pogled…

Znaš li da te volimo?
Jesi li nam povjerovao barem malo?
Da smo učinili sve što je u našoj moći?

Oprosti, molim te, što nismo uspjeli…
Što je borba bila uzalud.
Što nikada nisi imao čovjeka koji je tvoju ljubav zaslužio.
Što si živio samo agoniju.

Neću nikada zaboraviti trenutak kad su nam se oči prvi puta srele.
I još ne mogu vjerovati da se desio zadnji.

Nadam se da ću uskoro uspjeti povjerovati da
ima ono-nešto-negdje-nekad
Gdje je sve drugačije
Gdje si sretan
Da nije uzalud.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/azil.osijekvolonteri/posts/927628597399911″ bottom=”30″]