NA VJERONAUK POD PRISILOM: Poštovani ministre, ne može to tako – pišu roditelji, koji su pokrenuli i peticiju

Već se godinama u Hrvatskoj povlači problem vjeronauka u školama, na što ukazuju posebno roditelji, a u vrijeme epidemije koronavirusa sve doživljava kulminaciju. Naime, budući je nemoguće zbrinuti djecu koja ne idu na vjeronauk, a satnica je takva da je taj izborni predmet usred satnice, djeca su prisiljena biti na vjeronauku, iako to nisu odabrala.

Zbog svega su roditelji odlučili djelovati konkretnije, kroz peticiju, a poslali su i pismo i ministru Fuchsu.

“Peticiju pokreće neformalna grupa roditelja iz različitih gradova Hrvatske kojima je zajedničko to da im djeca ne pohađaju vjeronauk u osnovnoj školi. Preko 20 godina djeca koja ne idu na vjeronauk u osnovnim školama sjede na hodnicima, u boljem slučaju u knjižnicama ili borave ispred škola. Neki roditelji zbog toga i upisuju djecu na vjeronauk, ne želeći da im dijete sjedi na hodniku, da bude stigmatizirano ili drukčije. Jer sustav je postavljen tako da su mu ta djeca nevažna i nevidljiva, a upravo ih to čini još vidljivijima i ranjivijima. Učinimo nešto zajedno, kao građanke i građani ove države, da se to promijeni”, navodi se na kraju peticije, koju potpisuje njena pokretačica Suzana Jašić.

Pismo ministru Radovanu Fuchsu donosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine ministre, 

preko dva desetljeća djeca u osnovnim školama koja ne idu na izborni predmet vjeronauka, a koji se često nalazi usred satnice obaveznih predmeta, ostavljena su čekati na hodnicima škola, u boljem slučaju u školskim knjižnicama ili oko školske zgrade. 

Nevjerojatno je da je ovoj državi i onima koji_e je vode to već preko dva desetljeća normalno i da se nije pronašlo sustavno rješenje. Dakle, u ovom slučaju nema dileme – riječ je o nebrizi za djecu koju desetljećima iskazuje sam državni vrh. No, jasno je i da nije riječ samo o nebrizi, već je to poruka i roditeljima i djeci “tko vam je kriv što ne idete na vjeronauk, da ste ga upisali, ne biste imali tih problema”. Mnogi su roditelji pokleknuli upravo zbog te poruke koja se nalazi u podtekstu ovakvog odnosa.

Upravo je započela nova školska godina s novim mjerama kojima su se škole prilagodile.

Sve se rješava! Maske, temperature, strelice, nemiješanje razreda itd. Međutim, ne rješava se problem djece koja ne idu na vjeronauk pa roditelji svjedoče kako im se u školama “preporučuje” da djeca ostanu u razredu na satu vjeronauka. 

Zamislite, cijeli svijet se pandemiji prilagodio na različite načine u različitim segmentima, ali za djecu koja u Hrvatskoj ne idu na vjeronauk – jedino rješenje je da ipak idu, makar neformalno. 

Poštovani ministre, ne može. 

Ne može tako dalje. Ako nadležni ne mogu riješiti ovaj problem, neka odu i svoje mjesto prepuste onima koji to mogu i znaju. Ako ne žele, onda će dobiti točku otpora.

Poštovani ministre, poštovani ravnatelji i ravnateljice, mi roditelji i ostali građani i građanke Republike Hrvatske zahtijevamo sljedeće:

1. Da se za djecu u osnovnim školama koja ne idu na vjeronauk, odmah za ovu školsku godinu pronađe rješenje i zbrine na drugi siguran način (boravak u drugoj učionici, boravak vani) uz nadzor odgovorne osobe. Ovu mjeru treba hitno donijeti i financirati Ministarstvo, odnosno država, a ne škole i lokalne samouprave koje se ništa nije pitalo kad su se potpisivali Vatikanski ugovori. 

2. Da se za školsku godinu 2021/22. izborni predmet vjeronauk u raspored nastavnih sati smjesti na početku ili na kraju nastave, odnosno da se djeci ponudi još jedan izborni predmet koji bi pohađala u vrijeme dok se održava nastava vjeronauka. Primjerice, još jedan sat likovne ili glazbene kulture, predmeta koji su sramotno svedeni na jedan sat tjedno. Ili domaćinstvo, tehnička kultura, robotika i dr. Namjerno ne spominjemo građanski odgoj jer je to predmet koji bi trebala imati svi_e učenici_e. Za navedene predmete kadar već postoji i u školama i na burzi pa je prijedlog izvediv i realan te dostižan za sljedeću školsku godinu.

Unaprijed zahvaljujemo na sustavnom rješenju opisanog problema od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, a posebice stoga jer upućeni prijedlozi idu u prilog obrazovanju i znanosti i u prilog učenicima i učenicama, pa ih, slobodni smo vjerovati, oni koji rade za sustav i u sustavu znanosti i obrazovanja, dakle za i s djecom i mladima, ne mogu ne podržati.”

Komentiraj