NA DOM SE ČEKA I 10 GODINA: Sveta Ana, dom za starije i nemoćne, slavljenički – pridružio se i gradonačelnik

Podijelite članak
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Dom za starije i nemoćne Sveta Ana u Sloboštini slavi rođendan. Ime je dobio 1991. godine po korisnicama doma, njih čak 37 Ana.

Izvješće: Media servis

Sveta Ana danas je jedan od uređenijih domova, pohvalila se ravnateljica Lucija Slišković, dodajući kako je u domu na stalnom boravku 300 korisnika. No ne koriste ga samo oni…

“Imamo oko 300 korisnika koji su ovdje smješteni, 50 ih dolazi na ručak, a 15 korisnika je ovdje na dnevnom boravku. Plus to, pružamo i 150 ručaka vani”, ističe Slišković.

No kao i u većini sličnih jedinica, “upad” u Dom čeka se i do 10 godina. Odabir kandidata radi se tzv. sustavom prirodne selekcije.

“Sad smo imali korisnicu koja se žali da 7 godina čeka dom. Nažalost, ima ljudi koji čekaju 10 i više godina. Mi ljude ne možemo iseliti. Radimo po principu prirodnog odabira. Dakle, kad jedan ode ili odseli, tek tada formiramo komisiju za prijem. Jako je produžena životna dob, dugo se čeka. No mi tu ne možemo ništa, osim brinuti za korisnike koji su u našem domu”, požalila se Slišković.

A jesu li korisnici zadovoljni? Gospođa Jadranka prije nekoliko dana uselila je majku u ovaj dom. Na smještaj su čekali više od 10 godina, majka je trenutačno na privikavanju, no Jadranka nije zadovoljna viđenim.

“Pa gledajte. Njoj ne nude ništa posebno. Smještena je u sobu sa ženom, za koju sam čula da je problematična. Dobiju doručak, ručak i večeru, koji je ništa poseban. Za doručak dobiju kruh, margarin i čaj. Oprostite, ali i oni u Remetincu dobiju isti doručak”, kaže Jadranka.

Majka joj je dijabetičar pa joj je potrebna i veća skrb. Njezina mirovina od 2000 kuna to ne može pokriti zbog čega joj centar za socijalnu skrb doplaćuje dodatnih 800 kuna mjesečno. U domu se ne nalaze samo starije osobe. Gospođa Nada u domu je svaki dan, gdje posjećuje nepokretnog sina koji je stradao prije 15 godina u prometnoj nesreći. Do prije nekoliko godina brinula se sama o njemu, no nakon što se razboljela sina je dala u dom. Na smještaj nisu dugo čekali, s obzirom na izvanrednu situaciju. Puno im je, kaže, pomogla socijalna radnica. Iako joj sin ima 24-satnu skrb, neki uvjeti joj ne odgovaraju…

“Ovisi. Ima jako dobrih sestara koje bih u njedrima nosila. No doživljavamo svašta. Vruće je gore na četvrtom katu na zapadnoj strani. Klima je na hodniku, sin u sobi ima ventilator, ali kad su bile vrućine to je strašno. Svaki dan sam dolazila, iako nemam novca, no morala sam dolaziti taksijem jer ne mogu hodati”, ispričala nam je Nada.

A što to točno korisnici doma za starije i nemoćne plaćaju svaki mjesec, pitali smo ravnateljicu Slišković.

“Prioritet je smještaj, zdravstvena zaštita i prehrana. Kad dolaze u dom sa svima se obavlja individualni razgovor, kako bi vidjeli s čim su se bavili prije, što žele, na temelju čega formiramo grupe. Netko hoće u medare, pčelare, na tkalačke radionice. Nema osobe koju nismo pokušali uključiti u neku grupu ili da se ne osjeća dobro”, ističe ravnateljica doma.

Potražnja za domovima je velika, liste čekanja su nepregledne, no kapaciteta je malo. Dom Sveta Ana uskoro kreće u nadogradnju novih kapaciteta.

“Radimo dva odjela. Po 20 kreveta za osobe oboljele od Alzheimera i druge demencije. To je najveći odjel koji će se nalaziti na 4. katu. Nažalost, kako je vidno produžena životna dob, veća je i potreba za takvim smještajem. Nemamo adekvatan kadar, prostor, a zna se da ti ljudi traže veliku pažnju, kroz tri smjene. Gradonačelnik je obećao, nadam se da u rujnu počinjemo s radovima”, istaknula je Slišković.

U tijeku je natječaj za najpogodnije izvođače koji će raditi na nadogradnji odjela za Alzheimera i druge demencije.

Komentiraj