MRAČNA TAJNA PRIRODE: Zašto je znanost nemoćna kada treba predvidjeti potrese?

Dobro je ovih teških i tužnih dana, kada je potres uzdrmao i urušio dio Hrvatske i unesrećio mnoge ljude, prisjetiti se mudrih riječi Matka Peića, povjesničara umjetnosti, slikara i putopisca, koji jednom reče: “Priroda je velika, a čovjek je malen”. Jer, potres je sigurno zlo i nevolja, kada je čovjek silno malen u svojoj nemoći, a priroda jaka, zastrašujuća.

Kao da planet u tih nekoliko ubojitih i stravičnih sekundi iskaljuje sav svoj bijes za sve ono što čovjek čini bahato, gazeći sve zakone prirode koja mu je nesebično dala sebe. Čovjek je izdao majku prirodu i ona mu se osvećuje na jezovit i ubojiti način. A koliko je osveta strašna, govori podatak kako su prirodne katastrofe od početka 20. stoljeća odnijele oko osam milijuna ljudskih života, a potresi su najpogubniji, i u njima je stradalo oko 2.3 milijuna ljudi diljem planeta.

Čovječanstvu su nanijeli i 26 posto svih šteta od prirodnih nepogoda. Potresi, koje ne osjećamo, ili o njima ne vodimo računa, drmaju planetom svaki dan, pa i tamo gdje mogu nastati žarišta za nove svjetske katastrofe. Tako je Antarktiku, gdje se led topi brzinom iznad svih očekivanja znanosti, od kraja kolovoza već pogodilo više od 30 tisuća potresa, a početkom rujna protekle godine bilo ih je i tisuću na dan. Tresu se, nažalost, i druga područja na planetu što je na neki način potaknulo još više znanost da se pokušaju što prije pronaći spasonosna rješenja kako na vrijeme predvidjeti potres i još više pobjeći od one staroegipatske da potrese izaziva smijeh boga Zemlje.

NEMOĆNA ZNANOST

Valja reći kako znanost na tom području ne spava i da znanstvenici već desetljećima traže mehanizme kojima bi mogli predviđati gdje će se i kada dogoditi potres. Ali, nekih spektakularnih otkrića i rješenja, bar za sada, nema, pa se nameće i pitanje može li znanost i kada dobiti tu bitku i mekim revolucionarnim otkrićem obradovati, ali i spasiti svijet?! I koji su to problemi zbog kojih je ono što se događa duboko pod zemljom još velika enigma?

Znanstvenici zbog svega još unisono tvrde kako su potresi nepredvidivi i da ne postoji recept prema kojemu bi se moglo utvrditi kada će i gdje udariti neko novo potresno razaranje. Ili preciznije – ne mogu vidjeti ono što se događa deset i više kilometara ispod tla. Zbog toga se i klone svih prognoza o tome kakvi nas potresi čekaju, nakon onoga koji je već prouzročio veliku štetu i odnio ljudske živote. Sreća je što se građani, bez obzira na poplavu raznih lažnih i nestručnih vijesti i tvrdnji o potresima, još uvijek za pravu istinu okreću znanosti i seizmološkim ustanovama. Jer, iako su, unatoč želji, znanstvenici uglavnom relativno neuspješni u predviđanju potresa, ipak se zna kako seizmolozi i geofizičari znaju mnogo o prirodnim procesima koji dovode do potresa.

Na temelju znanstvenih saznanja seizmolozi još ne mogu sa sigurnošću reći kako će se potres dogoditi na nekom mjestu i kada će se dogoditi. Ali znatna akumulacija znanja koja postoje u svijetu seizmologa dala im je mogućnost da kažu ono što je također jako važno – da će se potresi određene jačine događati na nekom prostoru te da za njih moramo biti spremni. Zbog toga se i većina potresa događa na predvidivim mjestima – uz dobro poznate zone rasjeda.

Mnogo je svjetski poznatih znanstvenika seizmologa koji tvrde kako je Zemlja isuviše komplicirana da bi se ikada moglo reći da će se potres unaprijed poznate snage dogoditi na određenom mjestu i u određeni sat. Među njima su i oni koji tvrde da se ne isplati trošiti veliki novac za istraživanja na temu predviđanja potresa. Jer, potresi jesu i još će dugo biti nepredvidivi. Znanost nije svemoguća, kažu. Ali, zato valja koristiti sve znanstvene spoznaje koje imaju jasne temelje, kao što je moguće predvidjeti kako će se gibati tlo i kakav će to učinak imati na sve ono što se od infrastrukture na njemu kani graditi.

Kao što su potresi nepredvidivi, tako je, tvrde stručnjaci, sve ono što gradimo itekako predvidivo. Zato je zadatak znanosti upozoravati sve nadležne, a posebno često gluhu politiku, na to o kolikom i kakvom je trusnom području riječ te kako valja graditi da bi građevine bile pripravne i izdržale potrese. Naravno, i za taj posao seizmologa valja imati dovoljan broj najkvalitetnijih instrumenata kako bi se na cijelom području zemlje moglo dobro pratiti seizmičke aktivnosti, a to košta, pa mnoge zemlje, poput Hrvatske, na tom planu zaostaju.

ZAGONETNA PRIRODA

Naravno da će, unatoč svemu, izazov za znanstvenike i dalje biti kako ipak dohvatiti formulu za predviđanje potresa. Tako su znanstvenici u Edinburghu stvorili novi matematički model za koji vjeruju da će poboljšati način na koji se predviđaju potresi. Stručnjaci promatraju i promjene elektromagnetskih signala koji su prethodili velikim potresima. Bilo je popularno vjerovanje da se potresi događaju tijekom određene mjesečeve mijene, ali je novo istraživanje pokazalo da znanost to ne može potvrditi.

Pouzdana predviđanja potresa zahtijevala bi neke vrste signala u tlu, ili na njemu, a koji bi ukazivali da je veliki potres na putu. Ali toga nema. Neki signali, kažu istraživanja, mogle bi biti i geomagnetske promjene. A do pravog odgovora još je daleko, jer “priroda nije ništa drugo nego zagonetna pjesma”, kao što reče Michel de Montaigne, francuski filozof.