MORALNA KALJUŽA: Milivoj Pašiček – Zašto država dopušta zadarskom sucu da nas grupno siluje?

Piše: Milivoj Pašiček

Ova zemlja svakim danom pada sve dublje u moralnu kaljužu, na samo dno pakla, iako se žitelji diče kršćanstvom, kunu u Boga svemogućega, klanjaju u crkvi, često i kao veći katolici od samoga Pape, a onda zaboravljaju i Boga kada se dogode zločini, poput grupnog silovanja u okolici Zadra, koje je potreslo javnost.

Godinama se u Hrvatskoj pjeva i priča, svira na iste note i upire prstom u pravosuđe, ili kako ga popularno zovu krivosuđe, u sudove, suce i u konačnosti bespravnu državu. Najnoviji slučaj grupnog silovanja u okolici Zadra, gdje su sedmorica blentavih i neodgojenih balavaca godinu dana tukli, ucjenjivali i silovali 15-godišnjakinju iz susjedstva, ponovno to dokazuje. Jer, tko zna u kakvom je stanju bio sudac Županijskog suda u Zadru Ivan Marković toga dana kada je sve te silovatelje ostavio da se brane sa slobode i svojom odlukom zaprepastio javnost. Je li moguće da nas to država Hrvatska putem jedne od svojih institucija sve na neki način grupno siluje, jer taj je sudac sve to učinio u ime te države?!

Potvrdio je tako šokantnom odlukom još jednom kako s pravom Hrvatska drži neslavni rekord među državama članicama Europske unije, jer je zadnja na ljestvici po povjerenju građana i poduzeća u neovisnost sudaca i sudova. Više od 75 posto građana Hrvatske, ali i poduzeća, percepciju neovisnosti sudstva smatra ili „vrlo loše“ ili „prilično loše“. Gotovo 70 posto njih smatra da je razlog tome miješanje ili pritisak na sudstvo od Vlade i političara.

Tako misli Europa, tako misle građani, ali ne i ministar Dražen Bošnjaković, ne i Vlada, ne i suci koji su nedodirljivi, a spori, lijeni, s brdom neriješenih predmeta, sa sporovima koji traju godinama. A ima ih, vjerujte da ih ima, ima ih i debelo previše. Jer, Hrvatska u EU drži rekord i po broju sudaca po glavi stanovnika, po čemu smo na prvome mjestu. U 2017. godini smo imali 43,2 suca na 100 tisuća stanovnika, dok ih je u Irskoj, primjerice, tek 3,3. A suci nas i koštaju, jer Hrvatska je rekorder u EU po izdvajanju za zakonodavnu i izvršnu vlast – nas koštaju 4,7 posto BDP-a, a u EU je prosjek 1,8 posto!

U Županijskom sudu u Zadru sigurni su kako su u pravu, kako dječaci mogu slobodno šetati, ali se ne smiju približavati žrtvi, a s njom žive u nekoliko ulica među oko 2000 stanovnika u istom mjestašcu. Kroz pjesmicu svog glasnogovornika gotovo da za sve okrivljuju novinare, bez kojih javnost ne bi ni znala za skandal. Jer, gospodin reče i ostane živ: „Percepcija javnosti je uglavnom vođena bombastičnim napisima u novinama. Oni su jednostrani i stavljaju se radi čitanosti, a ne zbog onoga što se stvarno dogodilo. Ja ne mogu procjenjivati što će novinari napisati. Zbog ovoga se često nepotrebno dižu tenzije“.

Treba li ovome komentar? Glasnogovornik je i urednik medija i on zna kako se postiže čitanost. Je li to odgovor javnosti čime se vodio sudac koji je grupne silovatelje pustio na slobodu? Možda se i on slaže s roditeljima i rodbinom osumnjičenih koji su za privođenja uzvikivali kako je djevojčica za sve sama kriva, da je sve skrivila svojim ponašanjem. Što je to činila? Nosila kratku suknjicu, bila našminkana, imala veće trepavice…pa je sve to uspalilo mulce toliko da su se odlučili uništiti joj život? Jer, oni su tu, oni su muškarci, ona je njihova, smiju ju i kazniti kako oni to žele.

A što bi sudac učinio da je s druge strane? Da je grupno silovana njegova djevojčica, supruga, draga osoba… snimana, ucjenjivana, batinana, i to godinu dana..?

Zašto živimo u državi koja svako malo zakaže? Je li uopće nekog u Hrvatskoj briga što je nad djevojčicom osim fizičkog počinjeno i psihičko nasilje, da je uništeno njezino dostojanstvo javnim sramoćenjem, ponižavanjem? I gdje je tu sada Instanbulska konvencija, gdje su njezini zagovaratelji i zaštitnici? Njezinim sustavnim neprovođenjem otvaraju se posve vrata grozotama poput ovog gnjusnog zločina čije su posljedice dalekosežne i zabrinjavajuće po naše društvo, koje već, nažalost, u mnogim važnim stvarima za život čovjeka dodiruje samo dno. A sudske odluke, poput ove iz Zadra, prava su promocija nasilja.