MLADI DOLAZE: Ivan Dokša – Želimo Kašinu preobraziti u poželjno mjesto za život

Ivan Dokša, mladi aktivist, humanitarac i političar, vijećnik u Sesvetama, zaljubljenik u živopisno zagrebačko naselje Kašinu, prepun je energije i ideja koje ulaže kako bi se kraj iz kojeg potiče što više razvio na svim područjima. 

Poznati ste kao veliki aktivist s mnogo ideja a onda ste ušli i u politiku. Zašto?

Shvatio sam da su mnogi od problema kojima se bavim nerješivi bez djelovanja na političkoj razini. Organizirao sam prosvjede, sudjelovao u raznim humanitarnim akcijama i pokušao spriječiti deložacije, no shvatio sam da su ti napori samo simptomatski lijekovi koji ne rješavaju korijen problema. Zato sam odlučio ući u politiku kako bih mogao direktno utjecati na razvoj na lokalnoj razini i potaknuti promjene koje smatram potrebnima za boljitak zajednice u kojoj živim. Vjerujem da je politika najmoćniji alat za ostvarivanje ciljeva i dostizanje promjena koje želimo vidjeti. Stoga se trudim raditi na projektima koji će biti korisni za lokalnu zajednicu i poticati razvoj.

Je li lakše biti aktivist ili političar?

Oboje je izazov na svoj način. Kao aktivist često izlazite izvan tradicionalnog političkog sustava, a vaši su napori često usmjereni na podizanje svijesti. Želite stvoriti određene promjene, dakle, tu sve počinje s ulice i kroz javne demonstracije. Sada iskustveno znam kako politika i aktivizam ne nude iste alate. Kao aktivist nemate mogućnost pristupa resursima niti imate moći odlučivanja kao što to imaju političari, koji djeluju unutar političkog sustava i imaju pristup resursima,  ali i moći odlučivanja koje aktivisti nemaju. Kao političar mogući ste implementirati promjene direktnije, ali i tu se suočavate s mnogim izazovima i ograničenjima kojima se aktivisti ne suočavaju. Često ste kritizirani i morate se nositi s kompleksnim političkim sustavima i suprotstavljenim interesima kako bi možda postigli svoje ciljeve. Može se zaključiti kako i aktivizam i politika zahtijevaju puno truda, posvećenosti i upornosti. Ja ih iz tog razloga kombiniram.

Jako ste se angažirali na perobrazbi Kašine. Kako ju vidite u budućnosti?

Kašina je jedno od najstarijih naselja u Zagrebu i ima bogatu povijest koja seže u daleku prošlost. Kao prigradsko naselje, ima ogroman potencijal da postane centar ove sjeverne mikro regije. Neki dan je baš mons. dr. Stjepan Kožul predstavio svoju monografiju na 800 stranica o Župi Kašina. To je jedna od najstarijih župa u Zagrebu. I iz tih podataka je vidljivo kako Kašina ima kulturni i povijesni značaj, a kao naselje odigrala je važnu ulogu u povijesti Zagreba i bila je centralno naselje šireg područja Medvednice, trgovačko i obrtničko središte. Naš cilj je da se Kašina izdigne iz anonimnosti. U konačnici, zelja nam je da ovo živopisno naselje postane privlačno mjesto za život i bude ponos svih stanovnika. S ovim ciljevima u vidu, radit ćemo na razvoju Kašine kako bi se ona ponovno afirmirala kao važno središte regije.

Jedna od lijepih ideja je i uređenje trga u Kašini. Problemi su se pojavili jer je zemljište u vlasništvu Crkve. Kako sada stvari stoje?

Trg u Kašini postao bi centralno mjesto za susrete, druženja i razne druge aktivnosti. Tu će i obrtnici naći svoje interese, ne sumnjam u to, pa nije nemoguće da će se u sklopu trga naći i kafić, restoran, itd. Plan je da to ne bude samo opločeni prostor, već da ima širi smisao. Moguće je tu imati i mini tržnicu. Otvara se tu puno prostora i mjesta za brojne druge sadržaje. Jedna od ideja je i izmještanje naša dva liječnika opće prakse i stomatologa u taj novi prostor.

Zemljište koje jedino može služiti za tu namjenu je u vlasništvu Crkve, a takva situacija stavlja dodatne prepreke pred realizaciju ove ideje, jer je potrebno pronaći način da se postigne dogovor s predstavnicima Crkve i utvrde mogućnosti za korištenje ovog zemljišta.

Vjerujem da je projekt trg u Kašini ideja koja je vrijedna borbe i da ćemo na kraju ipak uspjeti pronaći rješenje koje će omogućiti realizaciju ovog projekta. Nadam se da će Kašina kroz par godina imati novo i uređeno središnje mjesto okupljanja koje će biti na ponos svih njenih stanovnika.

Planira se i šetnica uz potok Kašina. U tijeko je izrada idejnog rješenja. Kakve su prognoze?

Planiramo izgradnju šetnice uz potok Kašina, a trenutno je gotova izrada idejnog rješenja. Projekt iziskuje izradu parcelacijskog elaborata, odnosno evidentiranje vodnog dobra za potok Kašina. To će nam uvelike olakšati rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Šetnica će biti duga 4 kilometara i njezina se izgradnja planira etapno, dakle ići ćemo dionicu po dionicu. Ovaj projekt će revitalizirati prostor uz potok Kašina, stvoriti nove boravišne zone i omogućiti sigurniju rutu za hodočasnike koji hodočaste u Mariju Bistricu i tako prolaze kroz naše naselje. Ovime bi dobili alternativni i sigurniji pravac, a u konačnici će se šetnica spojiti s projektom hodočasničkog puta na sjeveru naselja, čiju izgradnju planiraju i već provode Hrvatske ceste. Izgradnjom šetnice uz potok Kašina, otvorit će se nove mogućnosti i prostor za rekreaciju i boravak u prirodi. Ova šetnica će biti atraktivna ne samo za stanovnike Kašine i okolice, već i za posjetitelje i slučajne prolaznike. Nadam se da ćemo možda već u ovom mandatu imati prilike vidjeti prve rezultate. Sve ovisi o tome kojom će brzinom Hrvatske vode sređivati evidentiranje vodnog dobra. Šetnica uz potok Kašina će biti prava atrakcija, estetski će uljepšati Kašinu i u konačnici doprinijet će razvoju čitavog kraja.

Jeste li zadovoljni što je konačno pri kraju izgradnja vrtića za koji je inicijativa krenula iz vase kuće još 2007. godine?

Izgradnja dječjeg vrtića u Kašini predstavlja krunu dugogodišnjeg truda i zalaganja svih mještana. Posebno bih izdvojio svojeg pokojnog strica Dragutina Dokšu i svog oca Stjepana. Oni su još 2007. godine organizirali peticiju građana s ciljem izgradnje vrtića, međutim, dugogodišnje natezanje oko zemljišta je spriječilo realizaciju projekta. Sve se promijenilo 2019. kada sam u Vijeću gradske četvrti slučajno zamijenio Tihomira Lukanića. To je trajalo svega šest mjeseci, no bilo mi je dovoljno da to iskoristim na najbolji mogući način.  Tad sam predložio da se ide u otkup privatnog zemljišta u Kašini. Ovaj prijedlog je na kraju i prihvaćen, pa su građani pozvani da predaju svoje ponude prema nadležnim tijelima, a to nam je u konačnici omogućilo izgradnju dječjeg vrtića. Posebno bih htio istaknuti doprinos gospodina Miljenka Bertovića, tadašnjeg predsjednika mjesnog odbora Kašina, koji je uložio velik trud i zalaganje, kao i svi tadašnji vijećnici u MO Kašina. Svi skupa smo ovaj projekt doveli do same realizacije. Sada će djeca iz Kašine i okolnih područja imati bolje uvjete za rast i razvoj, što je veliki korak naprijed za našu Kašinu. Svi se radujemo ovom za nas velikom dostignuću.

Sesvete, gdje ste vijećnik, ima karakteristike grada. Neki su I navijali da postane grad, da se izdvoje iz Zagreba. Kako vi vidite razvoj Sesveta i što ga sputava?

Sesvete su dio Grada Zagreba i one imaju svoje specifične karakteristike, uostalom kao i svaka druga četvrt u gradu. Razvoj Sesveta trebao bi biti sastavni dio razvoja cijelog Grada Zagreba. Po meni je potrebno u obzir  uzeti sve faktore koji utječu na razvoj grada kao cjeline, a ne da Sesvete kao što je to danas slučaj imaju svoj zaseban GUP.

Sesvete nisu samo urbani dio naselja. Sesvete u svoj prostor uključuje i 37 naselja koja su prostorno i po broju stanovnika manja od samih Sesveta. Razvijanje centralnih funkcija u većim naseljima poput Kašine, Vugrovca, Soblinca, Popovca ili Adamovca može pomoći u smanjenju funkcionalne ovisnosti stanovništva Prigorja o Sesvetama. To se može postići kroz razvoj infrastrukture, poboljšanje kvalitete života i privlačenjem novih stanovnika i investicija. Turistički potencijal Prigorja također je značajan, sa svojom lijepom prirodom i kulturnom baštinom. Potrebno je raditi na izgradnji turističke infrastrukture, a zatim i na razvoju turističke ponude. Također, potrebno je raditi na poboljšanju suradnje između lokalnih zajednica, odnosno naših naselja, kako bismo mi utvrdili što želimo i gdje mi to vidimo naša naselja u budućnosti. Bilo bi dobro da se napokon donese jedan jasan strateški plan kojeg ćemo definirati mi stanovnici Prigorja, a ne da to prepustimo u ruke nekakvim interesnim skupinama, udrugama, ili još gore političkim strankama. Što se pak tiče izdvajanja Sesveta od Zagreba mogu reći kako su Sesvete neupitno dio grada Zagreba. Mi stanovnici Prigorja to najbolje znamo, jer imamo posebnu vezu s gradom, dio smo njegove povijesti i kulture. Naselja poput Kašine i Vugrovca odigrala su značajnu ulogu u povijesti Zagreba i to mnogo prije nego što su same Sesvete i postojale. Kašina je tad bila centar šireg područja Medvednice, a naš grad i naše središte bio je i tada Zagreb, nisu to bile Sesvete jer ih nije niti bilo. Drugo, naši djedovi i bake su sudjelovali u izgradnji grada Zagreba, hranili su ga noseći domaće proizvode na Kvatrić i Dolac. Mi smo pak na jedan način oblikovali kulturu Zagreba, oplemenili je svojim prekrasnim dijalektom, koji se danas nažalost slabo čuje u našem Zagrebu. Zagreb su i naši djedovi i bake smatrali svojim gradom. Mene osobno čak smeta i upotreba termina Sesvetsko prigorje. Taj termin je potpuno pogrešan jer, uzmemo li činjenicu da je Kašina znatno starije naselje od Sesveta, a znamo da je oduvijek pripadala Prigorju i smještena je ispod same Medvednice te je bila i njegovo centralno naselje. Pitam se kojem je Prigorju Kašina pripadala u to vrijeme kada Sesveta nije bilo, odnosno Sesvete su bile samo jedno selo unutar velikog kaptolskog posjeda Terra Casina. Dakle, jedini Ispravan termin koji treba koristiti kada se spominju naša naselja je Zagrebačko prigorje.  Mislim da sam vam ovime rekao dosta o tome koliko smo snažno povezani s gradom Zagrebom i što taj grad za nas predstavlja, ali i što mi predstavljamo za njega. Politički pak, sve je moguće urediti puno bolje, bez stvaranja dva grada pod Sljemenom. Ima brojnih dobrih primjera diljem Europe. Gradovi funkcioniraju s kotarima/četvrtima i to puno bolje nego što je to kod nas slučaj. Upravo te dobre primjere samo treba preslikati i provesti u praksi. Vijećima treba dati veće ovlasti i omogućiti im da mogu povlačiti eu sredstva, da imaju vlastiti račun i da se tako ciljano može razvijati mikro prostor koji je specifičan i različit, budući da je Zagreb prostorno jedan od većih gradova u Europi.

Često se spominje decentralizacija upravljanja Zagrebom, a vi to spominjete često. Sada sa Socijaldemokratima spremate i neke izmjene Zakona. Kakve su to promjene?

Svoje sam prijedloge izmjena i dopuna Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi iznio Socijaldemokratima. Oni s tako brojnim Klubom zastupnika u Hrvatskom saboru mogu uputiti u saborsku proceduru izmjene Zakona, a koje bi imale za krajnji cilj osnažiti vijeća gradskih četvrti u gradu Zagrebu. Naime, time se može omogućiti vijećima gradskih četvrti da posjeduju vlastiti račun, što će im dati više autonomije u upravljanju svojim proračunom i time će se poboljšati efikasnost i realizacija plana komunalnih aktivnosti. Osim poboljšanja efikasnosti, predložene izmjene će, naravno ako se usvoje omogućit će vijećima gradskih četvrti bolju kontrolu nad izvršenjem vlastitog proračuna. Time će se osigurati da se sredstva koja nisu utrošena tekuće godine zadrže na računu gradske četvrti, a ne kao što je to sada slučaj da ostaju u gradskom proračunu.

Druga važna prednost ovog prijedloga je što će se time izbjeći mogućnost opstrukcije vijeća gradskih četvrti od strane središnje gradske vlasti i gradskih upravnih tijela. To je važno jer većina u vijećima gradskih četvrti može biti različita od vladajuće većine u Skupštini grada. Samostalnim raspolaganjem dodijeljenim sredstvima, vijećima gradskih četvrti će se omogućiti kontrola nad troškovima, što će dovesti do boljeg nadzora izvođenja radova i projekata na području gradskih četvrti. Grad Zagreb je suviše centraliziran, a centralna je vlast udaljena od građana, što nas u konačnici sprječava da udovoljavamo potrebama građana na optimalan i zadovoljavajući način. Stoga smatram da je nužno osnažiti vijeća gradskih četvrti kako bi se poboljšalo funkcioniranje mjesne samouprave. Na prijedlogu izmjena Zakona već radi moj prijatelj i nekadašnji saborski zastupnik, gospodin Draženko Pandek, koji je  također rodom iz kašinskog kraja.

Aktivni ste i u akciji proširenja osnovne škole u Kašini. Kakve su šanse?

Da. Prisustvovao sam i sastanku u Gradskom uredu za obrazovanje u vezi nadogradnje osnovne škole Kašina. Prisutni su bili pročelnik ureda, ravnatelji osnovnih škola i predstavnici GČ Sesvete. Na sastanku je rečeno kako je projekt nadogradnje osnovne škole u Kašini prioritet s obzirom na to da za njenu nadogradnju postoji gotov projekt i lokacijska dozvola te da će se projekt prijaviti na natječaj za dodjelu sredstava iz NPOO-a. Iskoristio sam ovu priliku na najbolji način i predložio sam jednu ideju, a to je da se razmotre mogućnosti izgradnje move sportske dvorane kad se već razmišlja o realizaciji tako velikog projekta.  Dvorana opremljena po novim standardima, s tribinama desno i lijevo od središnje plohe, bi mogla služiti i široj zajednici za organizaciju koncerata, eventa i brojnih drugih manifestacija. Također, u Kašini imamo i nogometni klub koji oko sebe okuplja mnogo djece i članova pa bi takav sportski objekt svima mogao donijeti višestruku korist. Rečeno mi je kako će se ovaj prijedlog razmotriti, odnosno da će se uzeti u obzir prilikom revidiranja i dopune projekta, što me zbilja jako veseli. Pozitivno je i to što nas je neki dan u Sesvetama posjetio i ministar obrazovanja Fuchs. On je u Sesvetama rekao kako će Vlada sufinancirati izgradnju, dogradnju i obnovu škola u Sesvetama sa 100% iznosa. Što znači da će biti novca za dogradnju kašinske škole. Ova vijest je odlična za sve nas, a prvenstveno za roditelje, učenike i cijelu zajednicu, jer će se time omogućiti da se u Kašini uči u modernim i sigurnim uvjetima. Posebno bih za zalaganje oko ovog projekta pohvalio našeg sumještanina i člana školskog odbora, gospodina Luku Novosela, ali i ravnatelja naše škole gospodina Vladu Vugera. Hvala im za sav trud i napore koje ulažu u to da se i u Kašini stvore bolji i kvalitetniji uvjeti za obrazovanje.

Iako ste u politici i dalje u vama čuči activist – volite biti na terenu, pomažete ljudima, skupljate potpies za razne inicijative..?

Humanitarni rad i aktivizam su važni zbog doprinosa koji daju društvu i pomoći onima koji su u potrebi. Kao neko tko se aktivno uključuje u takve akcije, smatram da je rad na humanitarnim projektima vrijedan napora. To mi daje priliku da doprinesem društvu, a istovremeno pomažem onima koji su u nevolji. Pokretanje humanitarnih akcija i inicijativa zahtijeva vrijeme i trud, ali to je nešto što mi daje zadovoljstvo i ispunjenje. Primjer toga je organizacija Facebook grupe Prigorje u srcu, kroz koju smo uspjeli izgraditi novu kuću za jednog sumještanina koji je izgubio svoju u požaru. Ta Facebook grupa je dokaz da svatko može doprinijeti humanitarnom radu i aktivizmu, bilo da je to volontiranjem, donacijama ili podrškom projektima koji nastoje napraviti dobro široj zajednici.

Kad kročite u nas u političku arenu, često vas odmah svrstavaju uz neke, nalaze razne zamjerke, raste i zavist, pa čak i otvorena netrpeljivost. Kako odolijevate?

Nositi se s time često je teško, ali postoje neke stvari koje prakticiram kako bi se mogao nositi s time. Fokusiram se na svoje ciljeve i razloge zbog kojih sam ušao u politiku. To mi pomaže da ostanem usredotočen i ne odustanem od svojih stavova. Znam da treba biti spreman prihvatiti kritiku, ali pritom ne treba ostati dužan ili se bojati iskazati svoje mišljenje. To vam u jednu ruku i pomaže da se osnažite. Uvijek sam Izbjegavao u političkom ringu ljude napadati na osobnoj razini. Nastojim biti korektan politički protivnik, a time ostajem i profesionalan. Imam podršku od prijatelja iz djetinjstva, svoje obitelji. Oni su tu i podržavaju me, tako da se ipak mogu nositi sa svim time. Zavist vam se pojavljuje kada se netko povodi za uspjehom drugih i počne se uspoređivati s njime, umjesto da se fokusira na vlastiti rad i napredak. To one zavidne među nama dovodi do negativnih osjećaja prema drugima i produbljuje njihov osjećaj nezadovoljstva sa samim sobom. Mene i brata su roditelji učili da se nikada ne uspoređujemo s drugima, već da se fokusiramo na sebe, na svoj rad i napredak. Također, mislim da je važno da svi kontinuirano radimo na svom mentalnom zdravlju. Recimo, ja se dugo nisam družio s prijateljima iz djetinjstva, ne da mi nismo bili dobri, već jednostavno su nam se putevi par godina razišli. Srećom dio nas ponovno se okupio. Sretan sam jer su to kvalitetni i dobri ljudi, pa sam ta druženja i prijateljstva s radošću prihvatio. Znam da su oni ti koji će me uvijek podržavati, ali i motivirati, jer su iskreni i dobronamjerni prema meni, baš kao i ja prema njima.

Kako gledate na to da se mladi ne odlučuju baš za svijet politike?

Postoji više razloga zašto se mladi ne odlučuju za svijet politike, no dva su ključna. Prvenstveno je to nedostatak povjerenja u političare, ali i u naše institucije. Mnogi mladi ljudi smatraju da političari ne rade u interesu naroda i mnogo puta smo vidjeli da su nam institucije korumpirane, pa svakako da je to jedan od glavnih razloga zašto se ne žele aktivirati. I druga stvar jest,  što prevladava jedan opći dojam, odnosno prije je to osjećaj da se ne mogu promijeniti stvari. Mladi vam često smatraju da su njihovi glasovi nevažni i nebitni te da se kroz politiku ne mogu promijeniti stvari koje ih smetaju, što naravno nije točno.

Bili ste nekad sa Živim zidom, mnogi su mislili da je to neka nova dobra priča. Kako danas s odmakom gledate na to? Kakav je vaš odnos s bivšim kolegama?

Da.  Bio sam član stranke Živi zid, gdje sam radio na mnogim važnim projektima. Moja je zadaća bila stvaranje propagandnih materijala za stranku, uključujući viralne videe i grafike. Zajedno s Vladimirom Palfi, bio sam zadužen za upravljanje komunikacijom stranke na društvenim mrežama i za stvaranje promidžbenih materijala za kampanje, koji su pridonijeli uspjehu stranke. Svojevremeno smo uspjeli Živi zid pozicionirati kao drugu stranku u zemlji, odmah iza vodećeg HDZ-a, što je bilo veliko dostignuće za sve nas, čemu su doprinijeli i zastupnici u Saboru, ali i oni aktivisti na terenu, bez svih njih to nikako ne bi bilo moguće. Ostao sam u dobrim odnosima sa svim bivšim kolegama, uključujući Ivana Pernara, Branimira Bunjca i Ivana Sinčića, i nemam loše osjećaje prema bilo kome od njih. Zajedno smo prošli sve vrste izbora, od lokalnih i predsjedničkih do parlamentarnih i izbora za EU parlament. Spavali smo po klupama, parkovima, i podovima skučenih stanova, braneći deložacije, skupa smo bili i u pritvorima i maricama mnogo puta. Živi zid je za mene jedno bogato životno iskustvo, kako u organizaciji i vođenju, tako i u aktivizmu. Napravili smo neke promjene i napredak, te postavili neke nove standarde, a posebice se to očituje u komunikaciji političkih stranaka na društvenim mrežama. Gledajući unatrag, mogu reći da smo napravili mnogo dobrog rada i iza nas ima mnogo uspjeha za ponositi se. Svim bivšim kolegama želim uspjeh u njihovim budućim nastojanjima, životu i radu i nikome ništa ne zamjeram.

Gdje se u politici vidite u budućnosti?

Još ne mogu dati jasan odgovor na to pitanje, budući da su meni bliže i draže lokalne teme, no da bi utjecali na promjene na lokalnoj razini potrebno je mijenjati stvari u parlamentu. Vidite to najbolje na primjeru decentralizacije koju u posljednje vrijeme često spominjem. Lokalne teme usko su povezane sa zakonima koji se donose na nacionalnoj razini, pa je rad u parlamentu itekako važan za utjecaj na promjene na lokalnoj razini. Idem korak po korak, pa ćemo vidjeti što vrijeme nosi.

Ima jedna lijepa pjesma našeg Dragutina Domjanića koji je rodom iz našeg Adamovca, ona bi možda mogla dati bolji i jasniji odgovor na postavljeno pitanje, a ona kaže;

I put me moj vodi,

Kud nigdo ne hodi,

Al idem bez brige za njim. Znam, ne bu on zašel, Sigurno bu našel,

Kam z boja ja dojti želim.

Dragutin Domjanić

I za kraj – gdje ste, što radite kada niste ni aKtivist a ni političar?

U slobodno vrijeme volim se baviti različitim aktivnostima kako bih se opustio i odmarao od svakodnevnih obaveza. Treniram s prijateljima kružne treninge, idem rekreativno i na nogomet. Osim toga, volim se družiti i provoditi vrijeme na otvorenom, voziti bicikl i planinariti. Također, volim se baviti različitim hobijima, a jedan od njih je čitanje. Ne izlazim iz kuće bez svog e -čitača knjiga. Pored toga, radim i kao prodajni predstavnik u jednoj firmi te trenutno završavam magisterij iz marketinga i prodaje. Smatram da je važno da svatko ima različite interese i aktivnosti kojima se bavi kako bi se osjećao ispunjeno, zadovoljno i sretno.