MIRO BULJ: Radnice “Dalmatinke” neće dobiti plaću – to je vapaj do neba

miro bulj

Gotovo cijelo desetljeće trajao je stečajni postupak u sinjskoj Dalmatinki. No problemi traju puno duže, a i agonija nekadašnjih radnica i radnika.

Piše: Ante Ljubičić

Do devedesetih godina gotovo da nije bilo obitelji u sinjskoj krajini koja nije imala nekoga zaposlenog u Dalmatinki. O tvornici konca mogla bi se napisati knjiga, a ne samo prilog. Od anegdota o njenom nastanku i umješnosti sinjskog narodnog poslanika Vice Buljana koji je izgradnju tvornice iz Livna uspio prebaciti u Sinj pa do njene uloge u pokretanju gospodarstva i urbaniziranju Sinja.

Saborski zastupnik iz Sinja, MOST-ov Miro Bulj: “Dalmatinka je bila i brend, poslije tvornica konca, no dogodilo se da je privatizacijom, a poslije i braća Ladini koji su je dobili badava za 3 milijuna kuna, su je uništili i jedini koji su se stvarno borili su bile radnice”.

Ako je Dalmatinka bila svijetli primjer samoupravnog socijalizma, postala je samo jedan dio crne statistike hrvatskog gospodarstva. Kao i u drugim mjestima diljem Hrvatske, radnice su se slale na čekanje, pa su zatim dolaskom novih vlasnika često bile šikanirane i iskorištavane. Mediji su u jednom trenutku bili puni priča o odnosu braće Ladini prema članicama sindikata. Šlag na torti bio je devetogodišnji stečaj koji je nedavno okončan, a tvrtka prodana novim vlasnicima.

Zbog potraživanja države, Hrvatskih voda i lokalne samouprave, radnice i radnici kao sekundarni u postupku ostaju bez svojih potraživanja. Bulj je zbog toga tražio stanke u Saboru kako bi apelirao da se država odrekne svog dijela. Gradsko vijeće Sinja izglasalo je preporuku u odricanju potraživanja, a na potezu je i država.

“Žalosno, to je vapaj do neba da te radnice koje su 9 godina čekale svoje plaće iste neće dobiti. Ja ću i dalje inzistirati još čvršće. Slično se događalo i radnicama Kamenskog, Dalmacija vina, da stečajni zakon ne valja. Prvo se treba naplatiti radnicima, a ovako su to različiti vjerovnici”, ističe Bulj.

Nije Dalmatinka jedina sinjska tvrtka koja je pala kao žrtva novokomponiranog kapitalizma ili takozvane prve akumulacije kapitala. I Autoprijevoz Sinj je prodan Prometu Makarska. Za konsolidaciju je državi dano jamstvo od 17 milijuna kuna. U međuvremenu je tvrtka uništena, ostala bez radnika i imovine, kaže Bulj i dodaje da jamstvo još uvijek stoji.

“Umjesto da ta sredstva država sada povuče i da se naplate radnice Dalmatinke, oni rade obrnuto. Brojne tvrtke u Sinju su opljačkane, devastirane i taj narod nema gdje raditi. Cetinjski kraj je perspektivan, udaljen svega 25-30 kilometara od Splita i da je razvoj neupitan, ali je država digla ruke od nas. Poglavito poslije pljačke u privatizaciji”, kazao je Bulj.

Komentiraj