Milivoj Pašiček: Nekulturni hod ministra hrvatske kulture
Piše: Milivoj Pašiček
Je li nam ponosni ministar hrvatske kulture nosio ustašku kapu, nekad, a sada ju više ne nosi? Je li Zlatko Hasanbegović antifašist ili nije? Ima li za njega antifašizma u Ustavu ove zemlje Hrvatske? Je li bio suradnik časopisa NDH u kojem je veličao ustaški pokret? Je li njegovo ime bilo u ovom ili onom impressumu?
I mogli bismo nabrajati u nedogled. Tko zna koliko bi tu trebalo načiniti izvida, istraga, analiza i tko zna kamo bi nas sve to dovelo. Ali, ministar naravno sve nijeće, ministar se ne osvrće niti na sve moguće prosvjede, pisma i peticije protiv njega. Me zanimaju ga pisci, novinari, glumci, režiseri….
Oni valjda ne spadaju u hrvatsku kulturu kako ju on vidi, ili barem ne u njegovu kulturu. On ide i dalje uzdignute glave i sve što se događa oko njega i sve što ide prema njemu i na njega naziva ludilom i ozračjem linča. Ministar će reći:
„Moje ministarsko djelovanje se treba suditi po mom radu, a ne selektivnom manipulacijom činjenica iz davne prošlosti…Savjest mi je čista i u moralnom i u političkom i građanskom smislu… Sve ostalo sam spreman objašnjavati u svakom trenutku, u mirnom ozračju intelektualne rasprave…“
Kako ministar Hasanbegović misli u intelektualnoj raspravi s hrvatskim narodom reći tom narodu što je istina s optužbama na njegov račun? Kakav će sustav primijeniti? On na jednoj strani, a narod s mnogim pitanjima na drugoj? Tko će biti moderator? I zašto se ministar Hasanbegović u trenucima kada treba reći što jeste a što nije, naglo diže u intelektualne visine. Običnog čovjeka zanima samo istina, ona neintelektualna, najobičnija, gola istina.
Je li istina negdje gore u njegovim intelektualnim nadmudrivanjima, to nikog ne zanima. Kao što niti njega, koji predstavlja hrvatsku kulturu, nije zanimalo kada je jedan snimatelj pao njemu pred nogama želeći samo obaviti svoj radni zadatak.
Ministar je samo podigao svoju glavu, tamo gore u visine, i nije se ni osvrnuo. Od čega je pobjegao? Od kulture? Bilo bi i te kako pristojno i kulturno da je čovjeku pokušao pružiti ruku, pomoći mu. Ali, glavu je imao isuviše visoko pa ništa nije vidio, a još gore – niti osjetio. Balkan express još vozi na hrvatskim prostorima.