MILETIĆ U DIRLJIVOJ OBJAVI: Popit ću još i čašu crnog – ne brini Danči, pazim se

Ne pada mi na pamet biti bilo tko i bilo što nego – ono što ja jesam. Predugo me Bog oblikovao, a posljednjih osamnaest mjeseci u popriličnoj patnji da bih ikome išta udovoljavao, objavio je u uvodu na društvenoj mreži Marin Miletić, zastupnik Mosta, u svojoj dirljivoj ispovijedi pod naslovom “Lažna žalost”.

Na facebooku Miletić nastavlja:

I uopće me ne zanima kakva je nečija slika dragog Boga, svijeta, pojma tuge i žalosti. U pravilu, to sam vam već svjedočio – mi muškarci plačemo kada nas nitko ne vidi. Baš sam pričao danas prijateljima na kavi u ZG-u Nensi i Hrvoju… dođem u zagrebački stan, slažem robu i ono – Danijelina kratka pidžama. I gotov. Suza na suzu. I ne prestaje. I nisu to suze radi nekakvog očaja, ma ne. Svakim atomom svoga bića ja znam da je ona živa, u Nebu. Tamo iza velike rijeke… sretnija tisuću puta više od najvećih sreća koje smo zajedno prošli… ali, to je ta naša malenost i sebičnost.

Ono, a šta ću ja sad dragi Isuse? Kada si sve tako dopustio, nećeš valjda dopustiti da se i mene skuplja lopatom. Pusti tako Isus da se dobro isplačem i opet mi pošalje potpuni – mir. Teško mi je to objasniti riječima… Kao da te uroni u neku bonacu, a sunce te cijelog obasja… Pojeo sam palentu, otišao na košarku (treneru, koljeno je sve bolje) vratio se u stan, izmolio krunicu, nazvao kćeri, peru kosu. Taman stignem napisati ovaj status dok ih ponovno čujem. Popit ću još i čašu crnog (ne brini Danči, pazim se).

Nema malodušja. I nema nemira. I nema očaja. Pa poznajem ja sebe. Što ću očajavati nad svojim slabostima i ranama? Pa normalno je da boli, ali ne pouzdajem se ja u svoje snage – jer bi me tada doslovno skupljali lopatama kako bih se rasprsnuo. Moja sva snaga dolazi od dragog Boga. On je moj Izvor. Recept je jednostavan: treba se boriti, a onda kada misliš da se boriš dovoljno, treba se boriti još jače. Pogonsko gorivo borbe je – molitva. Isto vrijedi, kada misliš da moliš dovoljno, tek tada moli još više. Dnevna misa, redovita ispovijed. To je onda garant da On servisira i brine za nas. Tada se snaga ne gasi.

I ne treba mi nikakvo naricanje i lažna žalost. Ja sam kršćanin. Smrt je za mene ništa. Golo ništa. Samo jedna obična vrata kroz koja svi mi moramo proći. I nitko nikada neće umaći smrti. A ustvari… hm. ne mogu se plašiti onih vrata kroz koja kada prođem idem Isusu u ruke i pred svoju Danijelu – za vječnost.

Svoje kćeri sam odgajao i to nastavljam činiti da budu svoje. Jadni ljudi koji žive onako kako njihov susjed misli da bi trebali živjeti. Koje li istinske tuge živjeti ove živote u okovanom ropstvu ispunjavanja želja poznanika i stranaca.

Budi svoj čovječe. Bog te stvorio jedinstvenim. Nema nitko na ovome svijetu takav kao ti. Poseban. Budi zato autentičan. Ljubi, praštaj, stvaraj, hrabar budi. Ne saginji se. Nisi stvoren da se saginješ. Stvorena si dušo za – let. Za let si dušo stvorena.
P.S.
Ako si posložim auto ovaj vikend sam sa svojim kćerima u Međugorju kod Gospe. Molit ćemo za vas. Puno puta sam s Danijelom bio kod Kraljice Mira… pa ćemo otići malo u taj sveti kraj