MARKO TORJANAC: Želim estradnim umjetnicima i veće potpore, ali zašto smo mi ostali diskriminirani?!
Odjeknulo je Hrvatskom kako su podijeljena sasvim pristojna sredstva estradnim umjetnicima i njihovim timovima kako bi održali svoje koncerte, a na listi stoji kako su najbolje prošli Prljavo kazalište, Gibonni i Petar Grašo kojima sljeduje po 425.000 kuna.
Javili su se odmah, kako to u nas biva, razni komentari svih mogućih “stručnjaka”, koji su zaključili kako će taj novac svi dobitnici potrpati u svoje džepove.
Marko Torjanac, naš glumac i redatelj, sjajni kazališni djelatnik koji je ostvario mnoge uspjehe, pa u ova vremana pokrenuo sa suradnicima i online kazalište, na sve se osvrnuo na Facebooku, gdje ne spori činjenicu da su estradnjaci dobili ta sredstva, ali pita zašto su ostalim umjetnicima i njihovim projektima i upola manje.
Ovo je objava Marka Torjanca:
Nemam zaista ništa protiv da estradni radnici za svoje projekte dobiju i veće potpore od dobivenih i podržavam ih u tome, jer ovim sredstvima novac dobivaju ljudi svih ostalih zanimanja koji radom u estradi ostvaruju egzistenciju koja im je sada onemogućena, ali nije mi jasno zašto su potpore umjetnicima tj. umjetničkim projektima, koji isto imaju ekipe suradnika, toliko manje.
Umjetnost u zemlji malog broja stanovništva mora biti subvencionirana i u normalnim uvjetima. Čemu onda ovakva diskriminacija u krizi?
Dakle, ne dovodim u pitanje niti razlog niti visinu potpora koje su dobili estradni umjetnici, jer znam da su troškovi produkcije veliki i sigurno znatan dio ljudi preko toga ostvaruje egzistenciju, ali zašto su razlike u odnosu na umjetničke projekte tolike?
Najuspješnija neovisna kazališta u normalnim (ne kriznim) uvjetima dobiju najviše polovicu ovih iznosa za cjelogodišnje(!!) djelovanje što uključuje i novu produkciju i subvencije za gostovanja i poneko gostovanje u inozemstvu. Ostala kazališta i klasicna glazba dobiju i daleko manje. Likovna umjetnost isto. I to je sve, naravno, daleko premalo što se vidi po konstantnom padu neovisnih umjetničkih inicijativa.
A u kriznim vremenima situacija za umjetničke projekte još je daleko daleko zahtjevnija. Zbog čega onda umjetnički projekti sada dobivaju i manje nego inače i još se očekuje da u ovim uvjetima te projekte realiziraju???
Evo, naprimjer, u prosincu na natječaju za razvoj novih digitalnih formata Planet Art je za Online kazalište uživo (dakle, vrlo zahtjevan projekt, apsolutno u skladu s potrebama vremena i ujedno iskorak u inovativnosti – za 26 online izvedbi tj. polugodišnju produkciju) dobio – 50.000 kuna. Da, dobro ste pročitali.
(To znaci da za 26 izvedbi treba platiti: honorare glumcima, tehnici, autorima, ljudima koji prenose streaminge (kamermani, tonac, realizator), organizaciji, pokriti troškove oglašavanja, transporta, održavanja predstava, racunovodstva, itd, itd…i još platiti poreze na sve to. (!!!) / Više će Planet Art platiti poreza državi na taj projekt nego sto je Ministarstvo dalo potpore; nije li to suludo?)
Dakle, bez obzira na to sto novac ne ide osobno navedenim estradnim umjetnicima (zašto dijelom i ne bi?), već ljudima koji rade za njih, zašto se za osoblje u umjetničkim projektima izdvaja toliko manje sredstava???
Čemu onda Ministrica govori da želi podržavati rad? To nije iznos za podršku rada ovako zahtjevnog projekta, već bacanje pijeska u oči. Možda bolje da se onda odluči da ne podržava rad, već djeluje socijalno, jer s ovim iznosom potpore, nemoguće je realizirati ni daleko manje projekte, a pogotovo ne ovakav.
Nadam se da je jasno da ovaj post nikako nije napisan kao kritika estradnih radnika niti iznosa koje su dobili već zbog činjenice da su sredstva koja dobivaju umjetnici toliko manja i nedovoljna za podršku radu.
Možda postoji neki racionalan razlog zašto su razlike tolike?
Ako netko zna, volio bih da me uputi.