MARKO TORJANAC O MICANJU TITA: Samo se radi o revanšizmu i prikrivanju pljački – to je Hrvatska, pa tako i Zagreb

Ovu promjenu imena Trga je isfehtala bezidejna i besprizorna krajnja desnica čije ideje ne idu dalje od revanšizma, a prihvatila ju korumpirana hobotnica kako bi ostala na vlasti – piše u svojoj objavi na Facebooku o preimenovanju Trga maršala Tita naš poznati glumac Marko Torjanac, koji je na listi Sandre Švaljek izabran u Gradsku skupštinu Grada Zagreba.

Prenosimo njegovu objavu u cijelosti:

Dakle, samo se radi o revanšizmu i prikrivanju pljački. To je Hrvatska. Pa tako i Zagreb.
Ovu promjenu imena Trga je isfehtala bezidejna i besprizorna krajnja desnica čije ideje ne idu dalje od revanšizma, a prihvatila ju korumpirana hobotnica kako bi ostala na vlasti.
Da čovjek zažali zašto ne postoji neki vrhovni arbitar koji bi sad došao u Hrvatsku i rekao: ‘Dobro, pokušali ste, nije išlo; vratite suverenitet i javite se za sto-dvjesto godina kad se civilizirate, pa pokušajte ponovno.’.

Revanšizam je, nažalost, od početka hrvatske samostalnosti bio toliko snažan da je i trg koji slavi republiku (koja je kao nezavisna tada dobivena!) bio odmah ukinut samo zato jer je tako nazvan za vrijeme bivšeg sistema.

Revanšistički rat se nastavio nizom promjena i premještanja ulica, oduzimanja ulica ratnim herojima 2. Svjetskog rata koji nisu niti mogli biti krivi za kasnije grijehe sustava, jer su jednostavno već bili mrtvi.

U isto vrijeme se pojavilo još više zaslužnih koji su pak morali biti ugurani, pa i u sam centar grada tako da se danas zeleni valovi u centru Zagreba, prometnice koje se prođu pješke za 10ak minuta, sastoje svaka od 3-4 naziva čime su svaka dva bloka zgrada postale zasebne ulice što ne samo da je nepraktično i zbunjujuće i za domaće i za strance, već se u inozemstvu prepričava kao vic.
Naravno, u tom novom revanšističkom barbarskom pohodu na Hrvatsku, nestade u Zagrebu i Ulica 8. maja (mogla se lijepo preimenovati u ‘svibnja’) što je pak posebna sramota.

A farsa, evo, doživljava svoj vrhunac ukidanjem Trga maršala Tita i preimenovanjem tog trga u Trg republike koji smo imali (!), a koji danas nosi ime bana J. Jelačića – tek ukratko da podsjetim — u najmanju ruku kontroverzne osobe koja je gušila baš hrvatske demokratke slobode i o čijoj su se ulozi negativno izrazili i Starčević i Radić i Matoš i Krleža, a tadašnji predstavnici Grada Zagreba u povodu podizanja spomenika Jelačiću (koji je naručio bečki dvor), izdali predstavku kojom se protive da se jednom takvom čovjeku koji je kompromitirao i izdao hrvatskog čovjeka, podiže spomenik.

No, eto, 2017. ispada tako da je ban Jelačić za Hrvatsku važniji i od Republike Hrvatske i od Tita kao povijesne osobe.

To je, naravno, apsurd, koji dovoljno govori o zbrci u vrijednostima koje ova zemlja zastupa, ali, očito Hrvati, ovako masovno zapušteni, neobrazovani i indoktrinirani imaju kratko pamćenje tj. dugo samo onoliko koliko seže vlastita osveta ili osobna korist koja se kod ove najnovije inicijative ogleda u vidu ostanka na vlasti pod svaku cijenu.

Što se tiče same kontroverze Tita kao povijesne osobe, sigurno da ona postoji kao što postoji kod svakoga tko je vodio neku vojsku, bar po zapovjednoj odgovornosti, kao što, na koncu, postoji i kod Tuđmana.

No, zasluge Titove su toliko velike da je povijesno i moralno samoubojstvo ovako olako, u jeftinoj trgovini bez ikakve vizije i ideje odreći ime trga čovjeku koji je poveo borbu protiv najvećeg zla koje je zadesilo čovječanstvo, Hrvatsku upisao u pobjedničke sile 2. Svjetskog rata, omogućio do tada na ovim prostorima u cijeloj povijesti neusporediv i nezamisliv napredak usprkos povijesnim okolnostima koje su nas mogle ostaviti duboko iza ‘Željezne zavjese’ i koji je, uostalom, omogućio samostalnost Hrvatske Ustavom iz 1974..

Valja podsjetiti da je u narodnooslobodilačkoj borbi protiv zla u 2. Svjetskom ratu, a koje danas afirmiraju oni koji su inicirali promjenu imena Trga, sudjelovalo 50 000 Zagrepčana (od čega 15 000 mladih ljudi) i to u doba kad je Zagreb imao 260 000 stanovnika što je izuzetno velik omjer, a zbog čega je Zagreb i postao Grad Heroj – poznat po otporu fašizmu kojemu ga današnja vlast ovako besramno prodaje i predaje pod pokrovom davno odstrijeljene ‘republike’ za koju ih već 26 godina nije briga.

I tako mi već 26 godina živimo stIješnjeni između revanšista i kriminalaca koji nam zajedno, na njihovu obostranu korist, kroje sudbinu u ime Republike koju su sami davno smaknuli.
Zato se iz ove zemlje bježi. Jer je ona cijela jedna velika laž, prijevara i trgovina vođena osobnim insteresima; prostor na kojemu se ne zna i ne želi napraviti elementarna razlika između dobra i zla.
I za kraj samo o promjeni nazivlja ulica općenito:

Zalažem se da se više ne mijenjaju imena ulica i trgova. Da ostanu kakva jesu. U dječjem žargonu reklo bi se: ‘taknuto – maknuto’. Pri tome jednima neće odgovarati imena jednih, a drugima drugih ulica. No, siguran sam da bi na taj način svatko mogao napraviti kompromis. Prestali bismo se iscrpljivati u nekorisnim beskrajnim natezanjima koja nam oduzimaju vrijeme da se bavimo budućnošću. Dakle, nova imena novim ulicama, a sve ono kako je sada zatečeno ostavimo kako jest. To je, uostalom, i naša povijest. A povijesnu ulogu pojedinaca, njihove zasluge i grijehe, ostavimo povjesničarima.

Smatram da bi Skupština koja bi donijela takvu odluku napravila pametan potez. Ali s time bi morala krenuti od prvoga dana. Ako ova inicijativa prođe, ta je prilika propuštena.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/marko.torjanac.9/posts/10155310673768930″ bottom=”30″]