MARKO TORJANAC: Najtužnije je kad nas napuste dobri i pametni ljudi, a takva je bila Nevenka Stipančić Stipica

Tužna vijest o iznenadnoj smrti glumice Nevenke Stipančić Stipice, supruge Pere Kvrgića, s kojim je provela više od 50 godina u braku, potresla je glumački svijet.

Nevenka Stipančić, koja je preminula u 83. godini, počela je glumiti već za vrijeme srednje škole, a tijekom šezdesetih snimila je niz zapaženih filmova poput  “Pustolov pred vratima”, “Čovjek i njegova žena”, “Maratonci”… a na kazališnim je daskama igrala u “Komediji” i “Gavelli”.

A nakon što je godine 1970. rodila kći Anu, također poznatu glumicu, Nevenka Stipančić posvetila se više obitelji i bila snažna podrška u karijeri supruga Pere Kvrgića.

Dirljivim riječima od Nevenke Stipančić Stipice oprostio se Marko Torjanac, naš poznati glumac, čiju objavu prenosimo u cijelosti:

Najtužnije je kad nas napuste dobri i pametni ljudi. A upravo takva je bila Stipa. Više nego kolegica. Nevenka Stipančić. Stipica, kako ju je od milja zvao Pero, a taj naziv od milja nije bilo teško usvojiti.

Stipu sam prvo upoznao kroz priču moje mame koja je o njoj uvijek imala samo lijepe rijeci i spominjala ju kao ‘jako finu osobu i prelijepu djevojku’ buduci da su se poznavale još iz mladih dana…

Kasnije mi je jedna kolegica pričala kako joj je, kada je kao mlada glumica došla igrati u ‘Komediju’, upravo Stipa bila ona najvaznija podrska, poput mame, ali one nenametljive za koju znaš da je tu i da ti čuva leđa bez potrebe da joj se za to odaje priznanje ili da time stvara svoje sljedbenike među mladim kolegama, već upravo onako kako bi ti mama pruzila podršku, sigurnost, toplinu i bila tu onoliko koliko ju trebaš, dok ne naučiš hodati, a kasnije odlaziš svojim putem uz, naravno, trajnu ljudsku sklonost koja ostaje zapisana, ako je riječ o ljudima koji tu podršku znaju cijeniti.

Na koncu sam surađujući s Perom na ‘Gospodinu Greenu’ i ‘Stilskima’ i sam imao priliku upoznati se i svjedočiti Stipinoj dobroti, pameti, brižnosti i ljepoti, cjelovitosti kao osobe.

Buduci da je u mirovini preuzela brigu o Perinim brojnim terminima, to je bio povod našoj čestoj komunikaciji, a ti naši razgovori znali su potrajati zbog brojnih tema koje su nas oboje zanimale.

Stipa je bila izuzetan sugovornik, osoba bistrog uma, širokih svjetonazora i visokih moralnih i humanih načela i kao takva prirodno zabrinuta kuda idemo kao društvo i sto se događa s vrijednostima, pa smo sve sto se događa analizirali i tješili se boljim ishodima u zaista širokom rasponu tema od umjetnosti do politike i natrag. I uvijek smo se bas ‘kužili’.

Moram posebno istaknuti da je to sto smo imali sreću i privilegiju tako dugo i tako moćnoga na sceni gledati barda hrvatskog kazalista Peru Kvrgića, najvećim dijelom Stipina zasluga.

Jer tako se posvetiti umjetnosti čovjek može samo uz požrtvovnog i predanog partnera punog ljubavi, razumijevanja i poznavanja glumackoga posla.

Zato za velikog Peru Kvrgića moramo zahvaliti velikoj Stipi, njezinoj posvećenosti Peri i poznavanju i razumijevanju samoga posla koji je oboma prije svega bio poziv.

Uvijek sam se veselio kad bi Stipa putovala s nama na gostovanja (što je usljed njezine brige za Peru zadnjih par godina igranja ‘Stilskih’ bilo često), jer me veselio sugovornik s kojim bih se ponekad mogao razumjeti samo pogledom. I obavezno humorom. Doista, doista je to bila jedna lijepa bliskost. Pobratimstvo neko u svemiru. Malo je u ovoj našoj profesiji ljubavi. Stipu sam bas volio.

Kako je bila skromna i uvijek se izmicala kad je fotografiranje bilo u pitanju, ovdje imam tek par fotki iz mobitela od kojih su posljednje na primijeri ‘Ljubavnih pisama Staljinu’ koje je uslikao Zeljko Vukmirica kada su nam Stipa, Pero i on došli čestitati u garderobu.  Druga je iz gledališta s Tonkom Maroevicem…

Draga, draga, dobra Stipice, neka Vam je laka zemlja! Pokoj Vašoj dobroj i plemenitoj duši…

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/marko.torjanac.9/posts/10157244326728930″ bottom=”30″]