MARKO TORJANAC: Ako smijemo u crkvu, zašto ne smijemo u kazalište?!

Koronavirus je već sada donio mnogo nevolja bez obzira što se u nas i nije, srećom, razmahao. Ljudi su jedva dočekali popuštanje krutih mjera, ali kao što su neke mjere bile upitne, još su upitnija popuštanja mjera po kojima će se na primjer građani zaraziti u kazalištu, a neće pri okupljanju u crkvi.

O tome kako ćemo od 2. svibnja moći na misu, ali nećemo smjeti u kazalište progovorio je naš poznati glu,ac i kazališni djelatnik Marko Torjanac.

Njegovu objavu s Facebooka donosimo u cijelosti:

“Mislim si hoću-neću, hoću-neću, pa kako čovjek u doba korone nađe vremena, eto – hoću.

Čitam jedan status ne osobito velike pameti koji brani otvaranje crkvi i ne razumije kakve to ima veze s otvaranjem kazališta tj. obrušava se na komentare u kojima se ljudi pitaju zašto se onda ne bi otvorila i kazališta.

Stavit ću na stranu nerazumijevanje ironije i sarkazma kojima se naglašava apsurd odluke o otvaranju crkava koja su mjesta javnog okupljanja poput svih drugih (pa tako i kazališta) i zadržat ću se samo na logici kojoj prethodi bar informiranost. Pa, da krenemo:

Kao ključni razlozi navode se:

1. da su crkve puno veće!

(Tu se vidi sva raskoš nepodnošljive lakoće zaključivanja.)

Da, puno veće su Katoličke crkve. No, ako dozvoliš okupljanja Katoličkoj crkvi, onda moraš dozvoliti i svim ostalim vjerskim zajednicama i zajednicama vjernika (btw, to su dvije različite stvari), a u Hrvatskoj postoje 42 vjerske zajednice. Uz Katoličku crkvu, tu je još 11 povijesnih vjerskih zajednica europskog kulturnog kruga, 7 crkava ukorijenjenih na području Republike Hrvatske i 24 vjerske zajednice te par desetaka zajednica vjernika. Sve one NEMAJU velike prostore. Dapače, većina ima vrlo male. Ukoliko opasnost od korone postoji, dovoljno je da samo u par njih bukne žarište, pa eto ti problema.

2. da će u crkvama ljudi biti na udaljenosti.

Ne razumijem ovu logiku u usporedbi s kazalištima!? Kao da u kazalištu ne bi bili?

3. Da je u kazalištu jako puuno ljudi iza scene i na sceni!

I to navodi kolegica koja je odigrala više stotina predstava u kazalištima u kojima je na sceni uz nju bio jedan (brojkom:1) i iza scene jedan (brojkom:1) čovjek i to u kazalištima koja žive od repriza, a ne od plaće i proračuna. Pa je tako u tim kazalištima manja (ili u najboljem slučaju jednaka) gužva na i iza scene nego kod i iza oltara.

Mogu shvatiti zabrinutost za zdravlje i poštujem to, poštujem i svačiju vjersku potrebu, ali teško pojmim selektivnu logiku koja ne razumije da ako je okupljanje opasno, onda je opasno u svim institucijama i prostorima i za sve.

A ako nije, neka dopuste ljudima da rade i zarađuju”.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/marko.torjanac.9/posts/10157970668603930″ bottom=”30″]