MALI PODSJETNIK: Otkud su i zašto baš pisanice i zečići simboli Uskrsa

Kao i većina kršćanskih blagdana i Uskrs, najveći među njima, poprilično je iskomercijaliziran. Prema našim tradicijskim običajima, bojanje jaja i izrada pisanica na Veliki petak neizostavan je ritual, iako poganskog podrijetla.

Darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti Europom oko 1000. godine, posebno među slavenskim i germanskim narodima.

Jaje je još u drevnoj Mezopotamiji bilo povezano s plodnošću božice Astarte.

Kršćanski misionari iskoristili su pogansku tradiciju kako bi lakše proširili među narodima svoju vjeru, jer između ostaloga, poganski običaji i proslave svetkovine proljeća poklapale su se

vremenski s proslavom Uskrsa.

Slično je i sa simbolikom zeca. Mnogi se pitaju kakve on ima veze s obojanim pisanicama koje po predaji ostavlja u gnijezdima ili sakriva po šumi.

Prvi zapisi o Uskrsnim zečićima datiraju iz 16. stoljeća i potječu iz Njemačke. Uskrsni zeko, izrađen od tijesta, šećera ili čokolade, zajedno s malim Isusom postaje ubrzo izvor dječje radosti u

kršćanskom svijetu, iako su ga poganski običaji štovali kao utjelovljenje velike plodnosti i razmnožavanja.

U predkršćansko doba u anglosaksonskim narodima predstavljao je utjelovljenje božice plodnosti Estere.

I tako spomen na dan Kristova Uskrsnuća, nakon muke i raspeća za otkupljenje grijeha svijeta, danas se ne može zamisliti bez simbola i šarenila koji potiču na radost,a potječu iz vremena kada se

nije vjerovalo u jednoga Boga. (g. i.)