MAJSTORI TENISA: Ivan Ljubičić – od trećeg reketa svijeta do Teniske akademije na Lošinju
Ivan Ljubičić, naš sjajni tenisač, na ATP turnirima pojavio se 1995. godine i pronio ime Hrvatske diljem svijeta.
Razgovarala i snimila: Dana Anders
Njegov najbolji ranking karijere je treće mjesto u svibnju 2006. godine, što je i povijesno drugi najbolji rezultat jednog hrvatskog tenisača.
Ljubičić je ostvario i lijepe uspjehe kao trener, a i svoje poslove i buduće planove vezao je uz tenis. S njim je razgovarala Dana Anders, koja dugo prati tenis, pa je tako i svjedočila nekim uspjesima Ljubičića.
Koje su uspomene na velike dane u tenisu? Bili ste broj 3. na svijetu?
Sad već prolazi vrijeme pa tako i sjećanja. Indian Wells, olimpijska bronca i Davis cup su sjećanja koja najviše i najdraže pamtim. 3 mjesto je rezultat jednog dugog procesa , to nije događaj , pa ga se ne mogu ‘prisjecćati’.
Koji je igrač s druge strane mreže bio najjači za vas?
Bez konkurencije je to Roger Federer ali i iz razloga što meni nikako nije odgovarao njegov stil igre. Uvijek mi je taj meč taktički bilo najteže igrati , imao bih osjećaj da je uvijek korak ispred mene i da ima rješenje za sve moje ideje i trikove.
Pamtim višednevnu igru u Parizu- stalni prekidi radi kiše. Kako ste to preživjeli? Kako se održava mentalno stanje snage?
Jednostavno ste u zoni. Fokus je na sve male detalje pa tako prođe vrijeme i dođe meč. Uđete u rutinu.
Koji je teniski udarac najteže naučiti?
Sad kad i ja podučavam djecu, vjerujem da je to servis. Meni je to bio najlakši udarac, ali mi je sad jasno da to nije baš tako.
Što je lakše igrati – jednom rukom ili dvoručni povrat – beckhand?
Vjerujem da je bekhand jednostavniji i lakši naročito kod reterna (vraćanje servisa). Ali jednom rukom se može lopta udariti jače a i ljepše i elegantniji je.
Igrali ste s velikanima vašeg vremena: Sampras, Kuerten… Safin? S kim je bilo najteže?
Nisam nikad igrao sa Samprasom ali svaki igrač te razine ima svoje prednosti i mane. Sve su to vrhunski igrači. Roger je ipak za mene korak iznad ostalih.
Rano ste prestali igrati. Zasto?
Ne mislim da je bilo rano. Prije 10 godina je bilo normalno preostajati igrati s 33. Sad se te granice pomiču ali tada je bilo normalno. A i ja sam bio fizički i mentalno spreman za nove avanture.
Koga ste prvog trenirali? Sjećam se Raonića.
Moj prvi trenerski angažman na Touru je bio Raonić. Pomagao sam i drugima prije njega ali on je bio moj prvi pravi trenerski posao
Stvorili ste veliku tvrtku: IVAN LJUBICIC SPORT, koja se bavi…? Od kad postoji?
LJ Sports Group se bavi sportskim managmentom. Krenuli smo s teniskim managmentom ali smo sad i u nogometu, košarci, formuli…
Pratite i razvijate mlade talente? Koji su to igrači iz HR? ili svjetski poznati? Možda tek budući?
Mislim da su Dino Prizmić i Petra Marčinko najbolje što Hrvatska u ovom trenutku ima što se tiče talenata. Ali ima tu i drugih koji se dobro razvijaju. Izdvojio bih Mateja Dodiga.
Godinama ste trener Rogeru Federeru, po meni najkompletnijem igraču na touru. Kako ste došli do te pozicije?
Roger me pitao ako bi ga trenirao i ja sam rekao da. Poprilično jednostavno.
Koliko dugo ste igrali za Davis Cup? Sjećam se dana u Krefeldu a prije toga već kad ste postali nosioci?
Davis Cup sam igrao 15-ak godina. Pri kraju moje karijere nisam nastupao na svakom meču jer mi je postalo prenaporno ali sam dao koliko sam mogao … titula 2005. je nešto posebno i zauvijek ću to pamtiti.
Uspomene iz tih dana?
Odlična atmosfera u ekipi i na tribinama. Igranje pred domaćom publikom mi nedostaje.
Novi planovi?
Prije svega razvijanje akademije na Lošinju I u iščekivanju Rogera da se vrati i da ponovo pokušamo na tour.