LOPOVLUK KAO POTICAJ: Zašto Hrvati biraju političare koji su krali i varali?

Slučajevi u kojima hrvatski političari bivaju uhvaćeni u sukobu interesa redaju se kao na traci na sjednicama Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.

No, nitko ne nudi, a kamo li da bi podnio ostavku jer je otkriven u zloupotrebi ili prisvajanju novca poreznih obveznika, ili zato što je osobni probitak stavio ispred interesa građana.

Unatoč svim zabilježenim slučajevima korupcije i klijentelizma, na izborima stalno pobjeđuju i prolaze, manje-više, iste stranke i isti političari. Jesu li nepoštenje i neodgovornost, korupcija i klijentelizam građanima već postale toliko uobičajene pojave da na njih više ni ne reagiraju? Jesu li elite gore od naroda ili su samo njegove vjerne predstavnice? Je li Hrvatska u tom smislu bolja ili gora od država u okruženju?

Politički analitičari, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu dr. Ivan Rimac i izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr. Dragan Bagić, smatraju kako je riječ o problemu koji smo naslijedili iz socijalističkog sustava i koji se može riješiti samo promjenama vrijednosnog sustava na svim razinama. Suglasni su i da se po tome ne razlikujemo bitno od drugih država Balkana, odnosno bivše Jugoslavije, s izuzetkom Slovenije.

Rimac: Predstavnici elita ipak su ‘gori’ od građana

„Otkad smo ušli u demokraciju, političari se ponašaju vrlo slično kao dok smo bili u komunizmu, s tim da su u komunizmu takva ponašanja bila prikrivana i dužnosnici bi bili sankcionirani, ako bi optužbe eskalirale. Naravno, o tome se nije smjelo javno govoriti. Sad, kad imamo slobodnije medije i kad je postalo gotovo nemoguće sakriti takve slučajeve, za prikrivanje malverzacija koristi se relativizacija samog kriminalnog čina i samim time se otupljuje oštrica prigovora i napada na osobe koje zloupotrebljavaju javni novac. Kao argument se koristi da optužbe dolaze sa suprotne političke strane, to jest iz suprotnog političkog spektra“, ističe dr. Rimac za Deutsche Welle.

U javnom govoru se odavno počela koristiti sintagma ‘sukob interesa’ , a ne lopovluk ili krađa javnog novca. Time se također, u izvjesnom smislu, relativizira optužba koja se iznosi prema pojedinom političaru, kaže dr. Rimac. Uvjeren je kako su predstavnici elita ipak ‘gori’ od građana jer, za razliku od političkog, kriminal među tzv. običnim građanima ne bilježi rast.

Bagić: Političari nisu ni bolji ni gori od naroda

„Duga je naša tradicija prihvatljivosti da za sebe osiguraš nešto mimo pravila, koja seže najmanje do socijalizma, a vjerojatno i prije. Ljudi su se desetljećima priključivali nelegalno na vodu ili struju, gradili bez građevinskih dozvola. To postoji na svim razinama – od čistačice koja će sredstva za čišćenje s posla odnijeti kući jer to nije ‘ništa veliko’ ni nešto što izaziva zgražanje. Kako se ljudi penju na skali društvenog položaja i utjecaja, tako se i ta skala povećava. Takve osobe razumiju i donekle mogu tolerirati tu vrstu ponašanja i na većoj razini. Naši političari nisu ni bolji ni gori od naroda, oni se naprosto ponašaju kao i ostatak naroda“, uvjeren je dr. Bagić.

Kaže i kako “istraživanja pokazuju da su korupcija i klijentelizam jedan od glavnih uzroka masovnog iseljavanja. Ljudi ne žele živjeti u takvom društvu, ne žele živjeti u društvu u kojem ne možete na temelju predvidljivih kriterija poput kvalifikacija, znanja, rada ili stručnosti, dobiti ono što vas pripada sukladno vašim zaslugama. Naprotiv, postoje neki sporedni, arbitrarni kriteriji koji određuju životne uvjete. Dio ljudi ne želi živjeti u takvom društvu, iako bi se možda i oni mogli ‘snaći’. Ne žele i zato odlaze…”

Dr. Rimac upozorava da su posljedice življenja u takvom sustavu gubljenje povjerenja u politički sustav u cjelini, smanjena participacija u političkom odlučivanju i bijeg iz politike, ili što je još gore, bijeg iz društva to jest iseljavanje.