LIJEČNICI U STRAHU: Čak trećina popušta pred zahtjevima pacijenata!
Poneki liječnici otvoreno priznaju da defenzivnu medicinu koriste kod nasilnih i agresivnih pacijenata s kojima je otežana suradnja.
Predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore, izv. prof. dr. sc. Lada Zibar, specijalistica nefrologije u KBC-u Osijek i profesorica na osječkom Medicinskom fakultetu, provela je anketu s 1373 liječnika, članova HLK.
Cilj je bio doznati u kojoj mjeri liječnici postupaju i protivno vlastitom znanju i uvjerenjima, a kako bi udovoljili željama pacijenta, odnosno u kolikoj mjeri je u Hrvatskoj prisutna defenzivna medicina. Ovi će rezultati biti obrađeni na osječkom Pravnom fakultetu u okviru seminarskog istraživanja studentice Antonele Barać, a objavljeni su u posljednjem broju Liječničkih novina.
“Liječnici katkad postupaju i protivno vlastitom znanju i uvjerenjima, najčešće da bi udovoljili željama pacijenta. Ovakvo djelovanje zovemo defenzivnom medicinom, a sam naziv etimološki ukazuje na to da se radi o nekakvoj obrani, kao motivu za takvo postupanje. Javnost nerijetko ne percipira liječnički posao pozitivno, što bude i posljedica nerazumijevanja medicine, ali i pomodnog animoziteta prema liječnicima. Ovakve situacije završavaju i prigovorima, tužbama i sudskim sporovima koji su za liječnike velik stres i često nepravedan izostanak prikladnog priznanja. Na žalost, događa se da liječnici budu i penalizirani u ovakvim procesima. Kako bi izbjegli moguće sporove liječnici indiciraju ili provode nepotrebnu dijagnostiku i terapiju. Radi se, dakle, o obrani od hipotetičkih konfliktnih situacija i sudskih odgovornosti. Time se stvara nepotreban trošak, a moguće je i ugroziti pacijentovo zdravlje, kao što je primjerice kod neracionalne primjene antibiotika ili izlaganja rendgenskom zračenju. Rezultati ankete nisu nas iznenadili, jer znali smo da je defenzivna medicina prisutna, ali nismo znali u kojoj mjeri – objašnjava prof. Zibar za Glas Slavonije.
Rezultati ankete pokazali su da trećina liječnika često postupa defenzivno, odnosno propisuje terapiju koju nije namjeravala kako bi se izbjegao sukob s pacijentom. “Gotovo polovina liječnika ipak je odgovorila kako rijetko postupaju defenzivno, a trećina to čini često. Ako odgovore grubo podijelimo na one koji to ne čine nikada ili čine rijetko, s jedne strane, i one koji to čine često, vrlo često ili uvijek, tada možemo zaključiti da je defenzivnom postupanju sklono više od 40 posto ispitanih liječnika”, kaže prof. Zibar.
Oko 35 posto liječnika odgovorilo je kako je motiv za defenzivno postupanje strah od tužbe, a oko jedne četvrtine to čini jer ne poznaje stručne medicinske standarde, dok sljedeća četvrtina ne poznaje pravne propise u vezi sa svojim poslom. U anketi su liječnici naveli i neke specifične razloge, kao: “Pacijent ne odustaje, a sustav ne nudi rješenje, i čak traži da se pacijent riješi i ne žali, iako nije u pravu.” Poneki liječnici otvoreno priznaju da defenzivnu medicinu koriste kod nasilnih i agresivnih pacijenata s kojima je otežana suradnja.
“Navode se, dakle, nasilnost pacijenata, izostanak podrške nadređenih, inertnost zbog preopterećenosti pacijentima i nedostatak smjernica. Ponekad liječnici defenzivnim postupanjem žele u pacijenta ublažiti teško podnošljiv doživljaj realne, primjerice neizlječive bolesti. Tek nešto više od polovine liječnika znalo je da je pobuđivanje lažne nade povreda etičkog kodeksa liječnika. Sličan postotak liječnika zna da je Kodeksom medicinske etike i deontologije propisano postupati ekonomično i racionalno. Gotovo su svi znali da su dužni obavijestiti pacijenta o terapijskim i prognostičkim mogućnostima. No, čak petina liječnika nije svjesna da defenzivno postupanje također može povući pravnu odgovornost, upravo zbog takvog načina rada”, zaključuje prof. Zibar.