LEX TODORIĆ: Treba li se država baviti sudbinom velikog igrača na tržištu?
Vladina najava zakona spasa za sistemske kompanije, u javnosti isprve prozvanim Lex Todorić, ne prestaje izazivati reakcije i otvarati nove dvojbe treba li se i u kojoj mjeri država baviti sudbinom velikog igrača na tržištu, kakav je koncern Agrokor.
Izvješće: Vlatka Koren
Dan nakon izvanredne pressice ministrice gospodarstva, potom i oštrih kritika oporbe, o najavljenom zakonu o sistemskim kompanijama značajnim za nacionalno gospodarstvo i financije, napokon se oglasio i premijer Andrej Plenković. U izjavi za HRT opovrgnuo je da će zbog novog zakona građani na koncu plaćati dugove privatnih kompanija, u ovom slučaju Agrokora.
“Takvog straha i takve bojazni nema. Koristimo najbolje prakse drugih zemalja. Agrokor je kompanija u privatnom vlasništvu, a ono je zaštićemo hrvatskim Ustavom kao i sloboda poduzetništva. Mi kao Vlada i država želimo napraviti okvir u kojem bismo izbjegli scenarij s negativnim efektima u gospodarstvu, pa u konačnici i neke ovakve interpretacije koje kruže. Obrnuto, sve što bmi radimo trebalo bi spriječiti bilo kakav takav scenarij”, poručio je Plenković.
Nedvojbeno je da se zbog stanja u Agrokoru kroji lex specialis, što je prvi ovakav slučaj i otvara niz dvojbi, analizira prof. političke ekonomije Luka Brkić.”Jedna od tih dvojbi je, ovo što ste i sami rekli, što je s nevidljivom rukom tržišta? Očito se ona pretvorila u vrlo vidljivu ruku države. A liberali šute. Zatim, otvara se pitanje kako je moguće da se samo u kriznim situacijama država poziva u pomoć. I tada su njezine ingerencije, vještine i znanja neupitni. Inače su stalno upitni. Tu je i struktura hrvatskog gospodarstva, koje 97 posto čine srednji i mali poduzetnici, a ne veliki. Dakle, što je s njima?”, kaže prof. Brkić.
U Savezu samostalnih sindikata Hrvatske načelno pozdravljaju ideju o zakonu i uključivanje države u rješavanje situacije u Agrokoru, prvenstveno zbog sudbine 40 tisuća zaposlenih. Uz bitnu napomenu, ističe šef sindikata Mladen Novosel.”Kada ćemo vidjeti prijedlog zakona, onda ćemo moći više reći. Ali u svakom slučaju, to ne može biti zakon koji će biti isključivo vezan za tvrtke s više od 8 tisuća radnika. Postavlja se pitanje je li interes države i da spasi one s 500 ili tisuću radnika. Jer danas u Hrvatskoj možemo na prste nabrojati tvrtke koje imaju više od tisuću zaposlenih. Prema tome, takav jedan zakon dobro bi došao za sve one tvrtke koje dođu u probleme. Ali ne u kontekstu tada spašavanja vlasnika tih tvrtki, nego spašavanja radnih mjesta”, smatra Novosel.
Sve države, i prije i danas, utječu na gospodarstvo; kroz poreze, izravne poticaje, zakone. Tu nije ništa dvojbeno ni u Agrokorovu slučaju. Osim tajminga, dodaje prof. Brkić.”Ono što se meni osobno ne sviđa to je da se djeluje post festum. Vidite koji se argumenti koriste, kad se oporavdava bez ikakvog kritičkog promišljanja nekakva intervencija. Doveli smo se u situaciju da sad koristimo da ne kažem lažne argumente – toliko ljudi zaposlenih, država treba brinuti o razini zaposlenosti. Da, uistinu treba, ali na bitno drugačiji način, nego što bi brinula u ovoj situaciji. I puno prije nego se one dogode, u smislu svoje regulatorne funkcije”, upozorava prof. Brkić.
Istog stava je i Novosel, izvlačeći s dva desetljeća distance pouku o ipak važnoj ulozi države.”Da je možda takav jedan pristup bio onih 90-ih godina, 2000-ih godina, onda ne bi danas imali ovoliko uništenu proizvodnju i industriju u Hrvatskoj i preko 200 tisuća izgubljenih radnih mjesta”, kazao je Novosel.