LETICA O PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA: Miroslav Škoro bi mogao odraditi i “pjevanu kampanju”

21. svibnja 2019.22. svibnja 2019. M P hrt anketa, miroslav škoro, predsjednički izbori, slaven letica

Nakon ankete HTV-a predsjednica KGK sigurno neće imati mirni san, posebice ako posluša prvu protestnu pjesmu maestra Mira. Neće biti mira i spokoja u začaranoj šumi – na Pantovčaku, kaže naš politički analitičar Slaven Letica, komentirajući tajanstveno pojavljivanje našeg popularnog pjevača Miroslava Škore u anketi među kandidatima za predsjedničke izbore.

Letica na Facebooku piše:

Prije petnaestak godina – svjedoci su mi Zlatko Kramarić Ekselencija, dr. Tonći Tadić i Pero Kovačević – gotovo sam uspio nagovoriti slavnoga hrvatskog pjevača i filozofa na u Saboru održi prvu pjevanu diskusiju u ime njegova tadašnjeg kluba. Pisao je „libreto“, ali ipak nije zapjevao „Štovani i uznositi saborski zastupnici, danas ću vam pojiti o tužnoj hrvatskoj sudbini“.

Prisjetio sam se te neuspjele spačke večeras dok sam slušao i gledao kako se doktor ekonomskih znanosti, legendarni domoljubni pjevač, šarmer i vicmaher iznenada pojavio u anketi nacionalne televizije kao treći najpotentniji kandidat u igri prijestolja pred kraj ove i početkom 2020. godine.

Već u prvoj anketi u koju je dospio na zasad tajanstveni način dobio je potporu čak 9,4%, čime je moju snahu Daliju, nimalo gospodski, potisnuo na četvrto mjesto s 6.7% potencijalne glasačke potpore.

Prva je po glasačkoj potpori i dalje Kolinda Grabar-Kitarović (34,7%), dok je drugi Zoran Milanović (18,5%).

Uključivanje slavnog pjevača u predsjedničku trku uklapa se u suvremene trendove estradizacije izbornih kampanja u kojima sudjeluju umjetnici, glazbenici, komičari i glumci.

Ako se dr. sci. Miroslav Škoro odluči kandidirati, dio predizborne kampanje moga bi „odraditi“ u vidu PJEVANE KAMPANJE.

A da o tome – kandidaturi – ozbiljno razmišlja pokazuje ova njegova protestna balada koja problematizira gorući problem Lijepe Naše: iseljavanje i demografijsku pustoš Slavonije, ali i Gorskog Kotara, Like, Bukovice i cijele Dalmatinske Zagore.

Kao vrhunski glazbenik, Škoro bi do početka kampanje mogao lako napisati i uglazbiti još desetak protestnih pjesama.

Pjevana kampanja bila bi zanimljiva inovacija u praksi političkih kampanja, a nadahnuće bi mogla pronaći u bogatoj tradiciji – pjevanih misa.

O njima Hrvatska enciklopedija ovako zbori:

„Budući da je misa u kršćanstvu svečani čin, pjevanje je od najstarijega doba bilo povezano s misom kao njezin integralni dio nastavljajući time sinagogalnu praksu. Tiha misa zapravo je kasnija inačica povijesno starije pjevane mise. Ovisno o stupnju svečanosti u Katoličkoj crkvi pjevana misa služi se na različite načine: kao jednostavna pjevana misa bez asistencije (lat. missa cantata), kao svečana misa uz asistenciju (missa solemnis) i kao pontifikalna misa koju služi biskup uz veliku asistenciju (missa pontificalis).

U srednjem vijeku razvio se opsežan repertoar melodija gregorijanskoga pjevanja, namijenjenih promjenljivim dijelovima mise (Proprium missae) i stalnim dijelovima (Ordinarium). Ti se napjevi u Katoličkoj crkvi i danas smatraju uzornim izrazom čistoga liturgijskoga glazbenoga stila. Međutim, u kasnome srednjem vijeku, usporedno s razvojem višeglasnih tehnika i oblika, pojedini dijelovi mise počeli su se komponirati višeglasno. Isprva najprije dijelovi Proprija (Graduale, Alleluja), a poslije sve više prevladavaju kompozicije stalnih dijelova mise, tj. Ordinarija, tako da su se do danas ustalile glazbene polifone obradbe pet stalnih dijelova mise: Gospodine, smiluj se (Kyrie), Slava (Gloria), Vjerujem (Credo), Svet (Sanctus) i Jaganjče Božji (Agnus Dei).

Te su se obradbe razvijale od renesansnih vokalnih polifonija (G. P. de Palestrina), preko koncertantnih instrumentalnih oblika do opere i kantate te simfonijskoga stila, tako da gotovo nema velikoga skladatelja koji nije skladao i misu (Bach, Beethoven, Haydn, Mozart, Schubert, Liszt, Bruckner itd.). Potkraj XIX. st. pristaše cecilijanskoga pokreta težili su za pročišćivanjem crkvene glazbe od svjetovnih, koncertantnih elemenata te isticali kao uzore izvorne oblike gregorijanskoga pjevanja i tradicionalni vokalni polifoni stil. Od tada mnogi skladaju mise u duhu cecilijanskih ideja, posebice Raffaele Casimiri, L. Perosi, Licinio Refice, Franz Xaver Witt i dr.

Istodobno se i dalje stvaraju misne kompozicije primarno zamišljene kao koncertno djelo, a u novije doba, u okviru arhaičnih, neobaroknih ili neoklasičnih tendencija, nastaju djela u kojima se oživljuju stari stilovi (I. Stravinski, Misa za zbor i duhače). U Hrvatskoj su mise skladali (na latinski ili staroslavenski tekst) B. Širola, F. Dugan ml., K. Odak, F. Lučić, B. Papandopulo, A. Vidaković, A. Klobučar i dr.“

Bilo kako bilo, nakon večerašnje ankete HTV-a predsjednica KGK sigurno neće imati mirni san. Posebice ako posluša prvu protestnu pjesmu maestra Mira. Neće biti noćas mira i spokoja u začaranoj šumi – na Pantovčaku.