KRUH NAŠ HRVATSKI: Zašto mu cijene u Hrvatskoj rastu dvostruko brže od eurozone

U jeku ruske agresije, svijet se pribojavao katastrofalne nestašice žitarica koja je gurala cijene u nebo; dvije godine kasnije, rast na globalnoj razini posve je anuliran, ali taj preokret hrvatski građani uopće nisu osjetili.

Kako se činjenica da su cijene žitarica na globalnoj razini pale ispod (predratne) razine s kraja 2021. godine uklapa u (zamjetno povišenu) percepciju inflacije među hrvatskim građanima? Nikako. Ili još bolje, kako se intenzivna korekcija uklapa u službenu statistiku za Hrvatsku, koja zamjetno od odudara od izrazito pesimistične percepcije velikog broja stanovnika? Opet, ne baš najbolje.

To je zapravo prilično blaga konstatacija, jer prema podacima Eurostata, cijena kruha u Hrvatskoj je u promatranom razdoblju (od siječnja 2022. godine) kontinuirano – rasla.

Pa i nakon prve polovice 2022. godine, od kada datira globalni trend pada cijena koji, eto, još uvijek nije stigao do polica u hrvatskim trgovinama, piše Poslovni. Unatoč subvencioniranim energentima i zamjetno nižim cijenama žitarica, što su redom krucijalni ulazni troškovi u proizvodnji i prodaji kruha.

Istini za volju, cijene na američkim burzama nerijetko su konfuzna manifestacija frenetične trgovine podmazane napadnom aktivnošću špekulanata, pa možda i nisu najprimjereniji kriterij usporedbe. Zato je bitno manje dinamičan indeks cijena hrane Svjetske banke (WB) prilično vjeran odraz stanja i nudi istovjetan trend, ne ostavljajući mjesta nikakvim sumnjama. Premda je indeks samo u prva tri mjeseca 2022. porastao za gotovo 25 posto, danas svejedno tavori u minusu i barem malčice olakšava poziciju najsiromašnijih država (i režima).

S druge strane, čak i kada uzmemo u obzir specifične faktore i činjenicu da rast cijena kruha nije svojstven samo Hrvatskoj, već je prilično rasprostranjena pojava među zemljama koje dijele zajedničku valutu, intenzitet rasta cijena od kraja 2021. godine naovamo uistinu je – frapantan. Ili da budemo precizni, otprilike dvostruko veći od prosjeka za zemlje Europske monetarne unije.

Foto: Free-images.com

Takav ishod sigurno nije bio na pameti uredništvu Financial Times koje je krajem prošle godine, u pravoj poplavi kojekakvih prognoza i projekcija, ponudilo svoj pogled u kristalnu kuglu i prilično optimistično viđenje budućeg razvoja događaja.

Kao jedan od ključnih argumenata optimističnih stavova istaknut je silazan trend stope inflacije, obilato potpomognut normalizacijom globalnih lanaca opskrbe (kojima sada opet ozbiljno prijeti sukob na Bliskom istoku!) i kontinuiranom korekcijom cijena na tržištima roba.

O ovom potonjem smo već opširno pisali navodeći konkretne brojke kako bi ilustrirali poveće razmjere korekcije, a nekako u prvom planu bile su cijene žitarica. Iz posve razumljivih razloga jer su troškovi hrane i dalje jedna od najbitnijih stavki za ogroman dio svjetske populacije, a onda i zbog činjenice da su cijene kukuruza i pšenice, mjereno ponajprije oscilacijama terminskih ugovora u Chicagu, u relativno kratkom vremenskom periodu upriličile uistinu fascinantan preokret.

Tržište je već do veljače 2022. bilo u znaku pozitivnog trenda, a tek onda je uslijedio pravi vatromet, na krilima ruske agresije na Ukrajinu koja je isprovocirala panične reakcije ulagača zabrinutih za opskrbu žitaricama (Rusija i Ukrajina su značajni proizvođači na globalnoj razini).

Foto: Pixabay.com

Danak neizvjesnosti

O intenzitetu kaosa najbolje svjedoči činjenica da je cijena pšenice u jednom trenutku premašila 14 dolara po bušelu, makar tijekom prethodnih 15 godina nikad nije bila ni iznad 10 dolara.

Danak neizvjesnosti plaćen je uistinu visokom cijenom, no jednom kada je panika splasnula, uslijedio je preokret. Konkretno, cijena kukuruza samo tijekom prošle godine smanjena je za gotovo trećinu, a pšenice za trećinu. Iz perspektive proizvođača, ni početak godine ne sluti na dobro, potvrđujući prognoze Financial Timesa: u svega dva mjeseca, kukuruz je zabilježio pad cijene od oko 13%, dok je pšenica u minusu od 7%.

Da stvar bude još zanimljivija, hedge fondovi vjeruju kako se kraj silaznog trenda još uvijek ne nazire. Prema aktualnim podacima, količina short pozicija koje investitori otvaraju kako bi se kladili na pad cijene žitarica, dosegnula je najvišu razinu u posljednjih 20 godina.

Doduše, činjenica da špekulanti uporno guraju tržište sve dublje u ekstrem može biti i točka preokreta, jer tržište naprosto više ne može apsorbirati toliku količinu pesimizma. Ali oklade itekako imaju temelja u fundamentima koje je lako izvesti iz recentne povijesti.

Naime, robna tržišta karakterizira redovita izmjena ciklusa pa ni ova priča nije nikakva iznimka: spektakularan rast cijena tijekom 2021. i 2022. godine isprovocirao je rast proizvodnje koja danas jednostavno guši potražnju. Brazil se može pohvaliti rekordnim urodom kukuruza, a Rusija rekordnim izvozom pšenice prošle godine, te se sada svi pokušavaju riješiti viškova.

Uostalom, jasnu refleksiju takvog odnosa snaga na tržištu imali smo prilike vidjeti i na poljsko-ukrajinskoj granici, dok zbivanja u Africi poprimaju već pomalo groteskne okvire. Naime, Rusija posljednjih mjeseci na kontinentu dijeli žitarice šakom i kapom.

Posljedice sankcija

Dakako, u zamjenu za politički utjecaj; tragom već viđenog (američkog!) scenarija, Putin je obećao donacije (ni oružje nije isključeno) za nekolicinu lojalni(ji)h afričkih država, tražeći načina da ublaži negativne posljedice sankcija da okupi potencijalne saveznike.

Idila, naravno, neće trajati predugo, jer manje zasijanih površina uslijed niskih cijena prije ili kasnije će imati za posljedicu rast cijena, ali u ovom trenutku tek valja konstatirati kako su se cijene žitarica spustile i ispod (predratne) razine s kraja 2021. godine.

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!