KRITERIJI NENADA BJELICE: To su karakter, kvaliteta i momčadski duh
Krajem prošle godine, na Godišnjem kongresu trenera, Dinamov je strateg Nenad Bjelica održao predavanje na temu ʺKako trenirati četiri momenta nogometne igre?ʺ
Izvor: Media servis
Na tom je predavanju istakao tri glavna elementa koja su po njemu najvažnija pri odabiru nogometaša, a to su: karakter, kvaliteta i momčadski duh.
Bjelica je inzistirao upravo na tom redoslijedu, i ustvrdio da bi ʺradije uzeo manje kvalitetnog igrača koji ima istančan karakter, nego vrhunskog igrača po kvaliteti koji nema karakter, jer s karakterom dolazi i ova treća komponenta – momčadski duhʺ Bjelica bi najradije, kao uostalom i svi treneri na svijetu, u svojoj momčadi volio vidjeti igrače vrhunskog talenta s izraženim karakterom, ali njihov je broj na tržištu ograničen i uglavnom igraju za divove među nogometnim klubovima, za cifre u ugovorima od kojih se čovjeku lako zavrti u glavi.
Ovako, uz igrače koji u redove hrvatskog prvaka dolaze po želji i kriterijima Nenada Bjelice (i klub ne koštaju previše), sportska politika kluba preferira mlade nadarene igrače iz Hrvatske (i ne samo Hrvatske) koji nakon afirmacije u Dinamu odlaze u bogate europske klubove i pune klupsku blagajnu (španjolac Dani Olmo).
Ti mladi igrači sazrijevaju igrački i karakterno uz one starije ʺpozitivce dobrih navikaʺ, pa se filozofija ʺselekcije bez trulih krumpira u vreći koji bi brzo pokvarili zdrave krumpireʺ još jednom potvrđuje kao pun pogodak. U konačnici, kvalitetnim radom s takvim profilom igrača, i pozitivnim ozračjem u momčadi, Bjelica je dvije godine zaredom ostvario zavidne rezultate u europskim klupskim natjecanjima, tim su rezultatima klubu osigurani milijunski prihodi i usput je nekolicina igrača lansirana u reprezentaciju Hrvatske (Petković, Livaković, Perić, Oršić, Ivanušec…).
Zanimljivo je kako su u takvoj atmosferi napredovali i neki (stariji) igrači čiji je napredak bio teško zamisliv prije koju godinu, a ne samo oni (mlađi) od kojih se značajniji napredak i očekivao. Očigledno se početni efekt selekcije bazirane na prioritetnoj važnosti karaktera igrača multiplicira i donosi u konačnici i neke neplanirane pozitivne učinke kako na individualnom, tako i na momčadskom planu.
Neki će reći da Bjeličini kriteriji odabira igrača i trenerski stil općenito, strašno podsjećaju na kriterije i stil trenera Liverpoola Jurgena Kloppa, i u takvoj tezi, ukoliko je i istinita – nema ničeg lošega, dapače.
Za Dinamo može biti loše samo eventualno odustajanje od uspostavljenog redoslijeda kriterija kod selekcije igrača, i akumuliranje u klubu vječitih nogometnih talenata koji ne vjeruju u težak rad, ili igrača koji će zbog svog karaktera sebe i svoje interese uvijek stavljati ispred momčadskih. Duh koji se dolaskom Nenada Bjelice uselio u klub iz Maksimira, pozitivan je i profesionalan, vjeruje u momčad i snagu momčadi nastalu sinergijom karakternih igrača, ne priznaje improvizaciju kao zamjenu za planski i ozbiljan rad. Taj duh, a to nažalost još mnogi ne prepoznaju, danas je najveća Dinamova vrijednost.