KLUB POZNATIH ŽUPLJANA: Ivo Jelušić – Domoljubni zov nije dovoljan da ljudi ne odlaze

Čovjek s dugim političkim stažom, od 1990. godine u SDP-u, branitelj, okušao se kao poduzetnik, bio je na raznim dužnostima, i zamjenik gradonačelnika Zagreba i saborski zastupnik, a sada je član predsjedništva SDP-a. S nama je Ivo Jelušić, u posljednje vrijeme vrlo aktivan, a već je i godina dana kako je Zagreb zamijenio Velikom Goricom.

Piše: Milivoj Pašiček

Pitamo na početku kako gleda na politički trenutak Hrvatske, na naš vječiti povratak u prošlost?

Nikada pa ni sada kod nas nije onoliko dobro i onako dobro kako bih ja htio da bude. I tu je moj poriv da se borim da bude bolje. Htio bih da imamo efikasnije i konkurentnije gospodarstvo, da zaposleni, umirovljenici, kao i oni koji su uzdržavani članovi društva imaju što dostojanstveniji život. Želja mi je da svi ljudi u našoj zemlji imaju iste, i svi jednako dobre, šanse da se školuju, zaposle i osiguraju ugodan život sebi i obitelji i da nemaju velikih potreba da razmišljaju bili im negdje vani bilo bolje i kako otići iz ove zemlje. Dakle, htio bih da građani ove zemlje imaju što bolju sadašnjost i budućnost, a prošlost da prepustimo povijesti i onima koji je trebaju proučavati”.

Koji su po vama glavni razlozi što su nas na mnogim područjima pretekle zemlje koje su bile nekada daleko ispod nas?

Nekada, prije devedesetih, smo uz Sloveniju bili po svim ekonomskim parametrima ispred svih drugih zemalja koje su prošle tranziciju, a danas su nažalost sve osim Bugarske i u nekim elementima Rumunjska, ispred nas. Da  smo se u zadnjih tridesetak godina razvijali stopama rasta kao npr. Estonija prosječna plaća u Hrvatskoj bi bila (zamislite!!) 13.000 kuna, a prosječna mirovina 7.000 kuna. Razloga za ovako loše stanje je puno. Raspad bivše države i gubitak tržišta, ali prije svega rat, ratna razaranja i trošak koji je iz toga proizašao je jedan od objektivnih razloga za to. Ali i naš model tranzicije kroz vrlo poguban proces pretvorbe i privatizacije je uzrok mnogih naših ekonomskih i društvenih problema. Dobar dio ljudi je osiromašen, nestao je naš relativno dobrostojeći srednji sloj, a mali broj se obogatio. I trebat će zaista puno vremena, ali i istinskih napora političkih i gospodarskih elita da u ovoj zemlji bude bolje svima a ne samo njima.

Koliko velikim ocjenjujete problem Agrokora i što ste mislili kad kažete da će zbog Ivice Todorića mnogi biti na kruhu i pašteti?

Agrokor je isto slika i rezultat hrvatske gospodarske tranzicije, nastao uglavnom kroz privatizaciju kao veliki mastodont, čiji je vlasnik svojim megalomanskim planovima, neodgovornim ponašanjem i rastrošnošću  doveo u pitanje opstanak na desetine tvrtki i nekoliko desetaka pa neizravno i stotina tisuća zaposlenih. Zbog toga prijeti opasnost da će mnoge tvrtke u Agrokoru i koje su vezane za Agrokor imati značajnih problema u poslovanju, a kada je firma u problemu najgore prođu njeni zaposleni, ili dobiju otkaz ili im se smanji plaća. Jeli bi oni i janjetinu, ali nažalost kada se zbroje teško da imaju više nego za kruh i paštetu.

A Todorić kada je odlazio, odnosno prije nego što je pobjegao od hrvatskog pravosuđa, uvredljivo je za sve nas rekao da eto sve što je stvarao i stvorio ostavlja hrvatskom narodu i državi. Hvala mu na tomu, bilo bi nam puno lakše i bolje da nas je poštedio svoga dara.  A dar se sastoji od toga da nam je ostavio Agrokor koji je više dužan nego što je vrijedan. A onda ga vlada sa svojim povjerenikom spašava tako da će razni prijatelji, savjetnici i agencije uzeti 500 milijuna kuna za sebe, a podatci (koje su oni objavili ) pokazuju da je Agrokor danas još više dužan i još veći gubitaš nego što je bio prije ulaska vladinog povjerenika. Dakle, Agrokor je lošiji, ali njima je sigurno bolje.

Kako ocjenjujete šamare vladajućima koji su došli iz Europske komisije?

Kada smo mi iz SDP-a govorili, a govorili smo  puno i često, da zaostajemo za ostalim zemljama u EU i da se reforme ne provode iz Vlade je to obezvrjeđivano, podcjenjivano, a i u dijelu javnosti je to doživljavano kao SDP-ovo jamranje. A sada kada je to jasno rečeno iz Europske komisije postade to što smo mi govorili najednom i slijepcu vidljivo. I što Vlada poduzima nakon toga. Izmišljaju „dobar“ spin ( jer su ga nažalost mnogi prihvatili kao činjenicu) i plasiraju u našu javnost da EU želi  Plenkovića na čelu Europske komisije. Na taj način su pokušali  neutralizirati ozbiljne kritike iz EU, umjesto da zasuču rukave i krenu raditi.

U nas se stalno nešto nameće kao najvažnije, a sada je to Istanbulska konvencija. Što o njoj mislite?

Konvencija je ozbiljan dokument koji ima za cilj zaštiti sve članove obitelji, ali prije svega žene koje su najčešće žrtve, od nasilja u obitelji. I kao takvu je treba ratificirati u Saboru, što prije. A onda se nađu neki  na desnici koji preko Konvencije žele bildati svoje političke mišiće boreći se tobože za konzervativne i kršćanske vrijednosti. Pri tome i neki u HDZ-u i izvan njega preko Istanbulske konvencije žele voditi svoje obračune unutar HDZ-a koji s Konvencijom i nemaju baš previše veze. Iako smo oporba nismo sretni da nam je takvo stanje u vladajućoj garnituri i da nam je takvo stanje u zemlji.

Oporba je digla i svoj glas u Saboru, čak i noćnom sjednicom, protiv nekih ograničenja što su ih nametali vladajući u novom Poslovniku o radu Sabora. Kakvo je vaše mišljenje?

Vladajući su uzdajući se u svoju većinu mislili da mogu napraviti što god hoće, da nije bitno je li to demokratski ili ne, dovoljno je da to ovaj čas njima paše i da imaju dovoljan broj ruku da to provedu. A demokracija se ne ogleda samo u većini i na odlukama većine, već i na donošenju odgovornih, pravednih i demokratskih odluka. Svojim pritiskom smo uspjeli kao SDP minimalizirati štetu i onemogućili ukidanje nekih demokratskih standarda koje smo do sada imali.

SDP neki vide na koljenima, a vi ste rekli kako mnogi rade na njegovom rušenje. Na koga ste mislili?

U Hrvatskoj ima puno onih kojima ne paše jak SDP, čak ni u oporbi a kamoli SDP na vlasti. Jer je SDP brana mnogim uskim interesnim lobijima kojima vlast služi za realiziranje njihovih interesa a često to znaju umotati u lijepi celofan nacionalnih interesa, viših i drugih ciljeva. Takvih ima puno u politici, poslovnom svijetu, u društvu općenito, pa i u nekim medijima.

Ne mislite li da je SDP izgubio na rejtingu jer je odjednom zanemario teren, ljude u problemima, bavio se sobom? Niste li zapravo pobjegli od nekih osnovnih zasada socijaldemokracije?

SDP na našu žalost teško zadobiva povjerenje novih, ali za razliku od HDZ-a lako gubi podršku postojećih glasača. Toga moramo biti svjesni i raditi s puno više odgovornosti i na razumijevanju problema ljudi pogotovo kad smo na vlasti, ali i sada kada smo u oporbi. Neki naši ljudi su u jednoj fazi zaboravili da smo socijaldemokrati, neki su tu riječ teško i  izgovarali i zato nam je trebao novi program koji bi bio suvremeniji i jasno pokazao da jesmo i da ćemo biti stranka koja se zalaže za pravdu i pravednost, slobodu i solidarnost, za iste šanse za sve bez obzira na njihovo socijalno, političko, nacionalno i svako drugo posebno obilježje, za dobar život svih, da oni koji žive od svog rada nisu na milostinji onih koji imaju nego da je njihovo i pravo i potreba da žive dostojno od svog rada.

Kako se mislite vratiti građanima, njihovim problemima, kako ih mislite dobiti za svoje ideje, a da one ne budu tek obećanja?

Mi se moramo početi puno više baviti problemima ljudi i tražiti i nuditi rješenja za te probleme. Nažalost neki naši visoko pozicionirani ljudi u SDP-u su učinili puno i previše toga da pokažu kako je SDP problem, ali samo od vremena od kada oni nisu više u vodstvu, ili na mjestima za koja misle da im pripadaju. Smatram da SDP nije i ne smije biti problem kojim će se javnost zabavljati, nego SDP mora biti rješenje za probleme građana i društva. Nisam zadovoljan podrškom koju imamo i pri tome ne mislim da je problem u građanima nego u nama. Mi se moramo mijenjati. Mi moramo biti alternativa i nada u promjene za bolju Hrvatsku.

SDP je u suradnji mnogo donio HNS-u, a oni su pobjegli na drugu stranu. Što možete reći o tome, o takvoj politici?

Za nas je to nevjerodostojno ponašanje i pokazatelj da su neki spremni dati sve za vlast, a vlast ni za što i nipošto. Ali ima jedna narodna izreka koja kaže: možeš kako hoćeš, ali nećeš koliko hoćeš. Doći će i novi izbori, možda i brže nego što ih očekuju, na kojima će građani znati kazniti one koji su ih izdali.

U našoj politici ima i raznih prebjega koji osvoje mandat, poput Tomislava Sauche, na jednoj strani, a onda odjednom su važni igrači na drugoj. Tako se grubo varaju građani. Ne bi li to trebalo zaustaviti?

Nažalost kada netko dobije saborski mandat stranka nema nikakvih pravnih mogućnosti da mu ga oduzme osim da ga poziva na obraz i moral. Račan je jednom dao antologijsku izjavu da vlast možemo izgubiti ali ne i obraz. Ja se nadam da netko tko izgubi obraz nema što više tražiti u politici i da će to građani tako i ocijeniti. A svaki onaj zastupnik koji drži do svog obraza i poštenja kada nije više u stranci na čijoj listi je dobio mandat trebao bi taj mandat vratiti stranci koja mu ga je i omogućila.

Živite u Velikoj Gorici, ona je sad HDZ-ova. Kako gledate na razvoj grada? Što mu nedostaje?

Da u V. Gorici živim odnedavno. Nakon 38 godina provedenih u Zagrebu prošle godine sam se preselio u kuću u Velikoj Gorici, koju imam već 18 godina. Tako da sam Goricu  i prije doživljavao kao svoju, kao i što Zagreb i dalje doživljavam kao svoj. I zainteresiran sam da sada taj moj grad bude ugodan za život, s dobrim komunalnim standardom, dobro plaćenim ljudima. A što se tiče HDZ-a na vlasti meni smeta prije svega to da gdjegod je HDZ na vlasti živi se lošije nego u gradovima i općinama gdje je SDP na vlasti. Morat će se ili HDZ mijenjati ( što ne ide lako) ili će ga se morati zamijeniti na vlasti.

Kako živite život Zagrebačke županije, po mnogočemu uspješne, ali u koju se pokušava također unijeti neki nemir, razdor?

HDZ je u dugo vladao (u zadnja dva mandata u koaliciji s HSS-om) u županiji. I teško se mire s tim da nisu više vlast nego oporba. A oni se nažalost teško mogu naviknuti da nisu vlast. I u državi kad nisu na vlasti nisu u stanju prihvatiti volju građana i biti pristojna oporba nego organiziraju izlazak ljudi na ulice, razne rive i šatore. Za njih vlast ima smisla samo ako su oni na vlasti. Morat će se naviknuti i na drugačije.

I sami ste otac dvoje djece. Kako gledate na silni egzodus mladih iz Hrvatske?

I prije su ljudi odlazili van trbuhom za kruhom. Odlazila je generacija mojih roditelja, na privremeni rad, kako smo govorili, ali uglavnom očevi, a obitelj bi ostajala doma. Sada odlaze mladi ljudi i kompletne obitelji s malim izgledima da se vrate. Domoljubni zov nije dovoljan da ostanu. Moramo biti bolje društvo, s više pravde i više dobre perspektive, dovoljno dobre da bude jača od zova možda naizgled bolje, ali uvijek ipak tuđine.

Uz vaše političke aktivnosti koliko vam ostaje slobodnog vremena? Bavite li se još čime?

Slobodnog vremena nemam puno, a to što imam koristim za obitelj, kućne poslove, malo za prijatelje i puno čitam. Trebao bih malo više baviti se ako ne baš sportom, ali rekreacijom sigurno da.