JADRAN SAMO ZA STRANCE: Među najsiromašnijim smo u EU – 51,3 posto Hrvata ne može na more

Posve je jasno kako prosječne cijene smještaja na moru prosječna plaća građana Hrvatske ne može podnijeti.

Već samim pregledom ili pretragom bilo koje od stranica koje nude privatni ili hotelski smještaj postaje jasno da se cijena jednotjednog boravka na moru za četveročlanu obitelj u privatnom smještaju kreće od najmanje 4.000 kn i penje do basnoslovnih 20.000 kn. Većinom je riječ o smještaju bez hrane, pa na taj iznos treba dodati i hranu, u najmanju ruku, a onda i sve ono što si na odmoru želimo priuštiti – neke manje suvenire, posjete nekim mjestima, možda ležaljku na plaži ili panoramski let.

Sve je to za prosječna primanja u RH, koja prema posljednjim podacima iznose u medijalnom iznosu 6500 kn – što znači da polovica građana ima nižu plaću od navedene, a polovica višu – jednostavno previše. O tome, ali i o turističkoj sezoni općenito, u Dobro jutro, Hrvatska govorila je ekonomistica Marina Tkalec.

Prema podacima Eurostata, više od polovine Hrvata (51,3%) u dobi od 16 godina nadalje, ne može si priuštiti jednotjedni godišnji odmor izvan mjesta u kojem žive.

– Mi smo u skupini europskih zemalja koje se nalaze na samom dnu ekonomskog rasta, mi smo među najsiromašnijim zemljama Europe. Slične pokazatelje imaju Bugarska i Rumunjska, ali smo u društvu i s Albanijom, Crnom Gorom i Srbijom. Sve one zemlje koje su malo ispod nas ili otprilike na našoj razini BDP-a po glavi stanovnika imaju vrlo slične pokazatelje, rekla je. Objasnila je da ako se gledaju ispitanici koji su sudjelovali u Eurostatovom istraživanju po razinama dohotka, oni siromašniji koji imaju niže razine dohotka, njih čak 80% si ne može priuštiti jednotjedni odmor. Među onim s većom razinom dohotka, trećina si ne može priuštiti odmor. Na pitanje kome smo namijenili turizam s basnoslovno visokim cijenama noćenja, Tkalec kaže da prvenstveno računamo na turiste iz bogatijih zemalja, one koji imaju puno veću kupovnu moć od naše.

– Kada dođu, njima naše cijene nisu šok, oni to mogu platiti. Taj model ima smisla u aspektu zarade od turizma, on je dobar ugostiteljima, za državu, trebao bi biti dobar za radnika u turizmu jer bi se trebalo vratiti kroz plaću, ali mi vidimo da plaće jesu rasle, ali ne dovoljno, ne onoliko koliko su rasli neki drugi prihodi. Zato se često javljaju problemi s radnom snagom u turizmu, objasnila je. Na pitanje što država može učiniti za svoje građane kako bi jednotjedni odmor ipak bio dostupan svima, rekla je da kratkoročne mjere zapravo ne pokazuju prave rezultate.

– Zemlje koje su najuspješnije u tome, su Skandinavske zemlje, ondje si vrlo, vrlo mali broj kućanstava ne može priuštiti odmor, dodala je.

Država treba omogućiti ljudima, smatra, da mogu raditi i živjeti od svojih plaća.

– Trebala bi im omogućiti da se mogu osjećati da u ovoj državi mogu raditi, zarađivati i onda da mogu u njoj provoditi svoj godišnji odmor, zaključila je.