IZ UDRUGE FRANAK: Zašto neki mediji šire laži o konverziji CHF kredita

Iz Udruge Franak su reagirali na pisanje pojedinih medija o konverziji CHF kredita, a pritom se posebno osvrnuli na pisanje Jutarnjeg lista.

Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:

ISTINOM PROTIV LAŽI!

• Gojko Drljača, novinar Jutarnjeg lista, svjesno i namjerno širi laži o konverziji CHF kredita, čime pokušava navesti javnost na pogrešne zaključke

U Jutarnjem listu od 2. prosinca 2017. objavljen je tekst poznatog borca za pravo banaka Gojka Drljače pod nazivom „Krediti u švicarcima su ipak mogli biti povoljni“, kojim je dotični novinar svojevrsnim spinom pokušao uljepšati sliku bankarskoga poslovanja u Republici Hrvatskoj. Pa je tako gospodin Drljača iznio niz insinuacija koje nemaju veze sa stvarnošću, i to uslijed relativne stabilizacije tečaja CHF na vrijednostima oko 6,45 kn za 1 CHF, što je vrlo blizu tečaja koji je vrijedio za vrijeme dok je Švicarska narodna banka štitila tečaj CHF-a od rasta u odnosu na ostale valute. Gospodin Drljača piše između ostaloga da je današnji tečaj CHF „tečaj švicarskog franka na starim razinama, praktično na razinama kada se smatralo da su CHF krediti povoljniji od euro i kunskih klredita“ te se pita „bi li dužnici koji su konvertirali kredite mogli sada tužiti Lalovca, tadašnju Vladu RH i Udrugu Franak, jer su lošije prošli nego da su ostali u CHF kreditima“.

Moramo primijetiti da su takve insinuacije u najmanju ruku čudnovate, a u krajnjem tumačenju mogli bismo reći da su vrlo zlurade, ali u konačnici su izrazito neistinite. Te insinuacije su notorne laži. Da se radi o lažima dokazat ćemo faktima, jer Udruga Franak uvijek se služi faktima, eventualno ponekad dajemo projekcije na temelju općih podataka, ali niti tada te projekcije nisu manje od 10% u granicama točnih podataka.

Valja kao prvo napomenuti da su CHF krediti ugovarani u vrijeme kada je tečaj CHF bio između 4,4 kn i 5 kn odnosno kada je tečaj CHF-a za 23% do 32% bio niži nego što je to danas, zbog čega su dužnici ugovorili 30% do 45% više CHF iznose nego da su kredite ugovarali danas u istim kunskim iznosima. Dakle, tečaj CHF nije danas na starim razinama nego je blizu razine kada je SNB zacementirao već podivljali tečaj CHF-a krajem 2011., ali je današnji tečaj još uvijek iznad toga ograničenja.

Usporedit ćemo tri stambena kredita podignuta u srpnju 2007. u CHF, EURO i KUNSKIM iznosima vrijednosti kredita. Radi se o kreditima ISTIH VRIJEDNOSTI od 100.000 CHF odnosno 60.700 eura odnosno 443.000 kn, na 20 godina otplate, s realnim kamatnim stopama za CHF kredit koje su se kretale od 4,2% do 6,2% uz ograničenje od 3,23% od 1.1.2014., s kamatnim stopama u prosjeku 6,4% za euro kredit te 7,4% za kunski kredit. To je otprilike realan odnos kamatnih stopa u tim kreditima.

Tako bi CHF dužnik na početku otplate bio dužan 443.000 kn s anuitetom 616 CHF odnosno 2.728 kn prvih 6 mjeseci, dok bi danas nakon svih promjena kamatnih stopa i primjene ograničene kamatne stope 3,23% bio dužan još 68.100 CHF odnosno 440.000 kn uz anuitet 591 CHF odnosno 3.811 kn.

Ako je takav dužnik konvertirao CHF kredit u euro kredit na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju, nakon konverzije bio bi dužan još 44.330 eura odnosno 339.000 kn na dan konverzije, uz kamatu 5,35% ubuduće i preplatu od 43.000 kn te anuitet 430 eura odnosno 3.246 kn, s tim da bi zaključno sve do prosinca 2017. anuitet iznosio 1623 kn, jer bi se plaćalo pola rate sve dok se ne istopi preplata od 43.000 kn te bi ukupni dug u prosincu 2017. iznosio 37.655 eura odnosno 284.300 kn.

Euro dužnik koji bi u srpnju 2007. podigao 60.700 eura u kunama uz prosječnu kamatnu stopu 6,4% danas bi bio dužan još 38.278 eura odnosno 289.000 kn uz ratu 449 eura odnosno 3.390 kn. Budući da su kamatne stope u međuvremenu padale, taj dug i anuiteti u stvarnosti su još manji.

Ako bi dužnik u srpnju 2007. podigao jednako vrijedan kredit u kunama to bi bilo 443.000 kn te bi uz fiksnu kamatnu stopu 7,4%, danas anuitet bio 3.540 kn, a preostala glavnica 290.000 kn.

Usporedbom svih tih 20-godišnjih kredita dolazimo do sljedećeg zaključka:
1. CHF dužnik koji ne bi konvertirao kredit na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju danas bi imao kunsku glavnicu gotovo jednaku početnoj glavnici iz 2007. nakon 10 godina redovne otplate kredita.

2. U usporedbi sa CHF dužnikom koji je konvertirao isti takav kredit, CHF dužnik bez konverzije imao bi danas glavnicu veću za 55% od konvertiranog kredita te anuitet veći za 17%, unatoč činjenici da bi kamatna stopa bila niža od početne za 23% te niža od kamatne stope u konvertiranom kreditu za čitavih 40% (5,35% u konvertiranom kreditu te 3,23% u CHF kreditu koji nije konvertiran).

3. Ako usporedimo CHF dužnika s istovrsnim EURO dužnikom koji je u srpnju 2007. ugovorio 443.000 kn u protuvrijednosti 60.700 eura, CHF dužnik danas bi imao glavnicu veću za 52% te anuitet za 12% od euro dužnika. Anuitet u standardnome euro kreditu u konkretnom primjeru je čak i veći nego u konvertiranome kreditu, između ostalog i zbog rasta tečaja eura za 3% u odnosu na srpanj 2007.

4. Ako usporedimo CHF dužnika s istovrsnim KUNSKIM dužnikom koji je u srpnju 2007. ugovorio 443.000 kn, CHF dužnik danas bi imao glavnicu veću za 52% te anuitet za 7% od kunskog dužnika. Glavnica bi unatoč većoj kamatnoj stopi u kunskome kreditu u odnosu na euro kredit bila približno jednaka zbog činjenice da je u srpnju 2007. tečaj eura bio nizak, pa je dužnik u euro kreditu imao poskupljenje tijekom otplate za vrijednost konstantnoga rasta tečaja eura, i zbog toga mu se kunska glavnica manje smanjila za 3% unatoč nižoj kamatnoj stopi od kunske kamatne stope.

Valja napomenuti da 1/3 CHF dužnika nije imala preplatu, jer su kredite dizali u periodu kada je vrijednost CHF-a bila oko 5 kn, što znači da su ugovorili manju vrijednost CHF-a od dužnika koji su ugovarali kredite u vrijeme kada je CHF bio oko 4,5 kn, no i ti dužnici imaju glavnice manje za 30% nego da su ostali u CHF kreditima.

Potencijalne tužbe koje spominje novinar Drljača nisu realna mogućnost, ne samo zbog toga što nije istina da bi CHF dužnici danas bili u povoljnijem položaju, nego i zbog toga što konverzija nije bila prisilna mjera, nego je svaki dužnik samostalno odlučivao hoće li konverziju provesti ili neće.

Udruga Franak snažno poručuje javnosti da je konverzija CHF kredita prava win-win-win situacija, u kojoj je konverzija bila dobra za dužnike, dobra za državu i dobra za banke. Razlozi su sljedeći:

1. Konverzija CHF kredita spasila je preko 55.000 hrvatskih obitelji iz dužničkoga ropstva, dugovanja su im se smanjila u prosjeku za 30% što prema izvještaju Ministarstva financija u novcu iznosi ukupno 6,5 milijardi kuna uz preplatu od 1,1 milijardu kuna na temelju koje su rate bile upola smanjenje sve dok se preplata nije iskoristila do kraja.

2. Država je zahvaljujući konverziji u jednome dijelu povećala BDP, i spasila se od mnogobrojnih socijalnih slučajeva koji bi se dogodili da su CHF dužnici morali i dalje plaćati velike anuitete. O potencijalnim razvodima brakova, pa i samoubojstvima da ne govorimo, jer i toga je bilo u prošlosti zbog očaja dužnika.

3. Banke su konverzijom poboljšale svoj loš rejting u javnosti, oslobodile su se dijela loših kredita, ali su izbjegle i nove loše kredite u budućnosti, izbjegle su tužbe za preplaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate u kojima bi morale platiti ukupno i do 4 milijarde kuna, a dobile su i porezne olakšice na temelju kojih su imale u 2016. godini dobit uvećanu za 1,5 milijardu kuna.

Ono što sada željno očekujemo jest nova presuda Visokoga trgovačkog suda, u kojoj VTS mora ispitati nepoštenost valutne klauzule CHF, što je propustio učiniti prvi put.
Budući da je glavni temelj ispitivanja nepoštenosti valutne klauzule pitanje jesu li banke upozoravale na konkretne rizike koje za dužnike ima ugovaranje konkretne valutne klauzule CHF, mi smo uvjereni da je sudac Radovan Dobronić to već utvrdio u svojoj presudi koja ima 180 stranica, i da će VTS tu presudu potvrditi. Naime, javnosti je već poznato da osobni bankari u svojim svjedočenjima nedvojbeno potvrđuju da nisu znali kakva je razlika između valutne klauzule CHF i valutne klauzule EURO, pa stoga nisu niti upozoravali ni na kakve posebne rizike, jer jednostavno niti sami nisu imali te spoznaje.

Poručujemo svim spin doktorima da se ubuduće služe argumentima, a ne prozirnim PR trikovima kojima pokušavaju zavarati hrvatske potrošače i ostalu hrvatsku javnost. Pozivamo hrvatsku javnost da ne nasjeda takvim člancima, jer ti članci služe samo za pilatsko pranje ruku onih koji su ogrezli u kamatarenje kakvo ne postoji u zemljama euro zone, niti je ikada postojalo.

Banke u Hrvatskoj i nakon sudske presude o nezakonitim kamatnim stopama primjenjuju nezakonito definirane kamatne stope koje su veće i do 200% od kamatnih stopa kakve bi trebale biti na temelju tržišnih uvjeta na početku ugovornoga odnosa, za što imaju blagoslov HNB-a, Vlade RH i Hrvatskoga sabora.

Istodobno pozivamo sve EURO i KUNSKE dužnike da se jave Udruzi Franak, jer većina njih ima pravo privatnim tužbama zahtijevati preplaćene kamate koje su neopravdano platili bankama zbog nezakonitih povećanja kamatnih stopa.

Adresa za savjet je: pravo.udrugafranak@gmail.com

Udruga Franak

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/UdrugaFranak.hr/posts/1647780825287159″ bottom=”30″]