IZ STRUČNOG KUTA: Hrana postaje geopolitičko oružje – kaže Boris Podobnik

Gostujući na HRT-u, ekonomski analitičar Boris Podobnik komentirao je stanje na Bliskom istoku i naglasio kako postoje tri scenarija koja bi se mogla dogoditi. Jedan od njih, najbolji mogući, je da ne dođe eskalacije sukoba.

No, postoji mogućnost da se u sukob umiješa i Hezbollah, te da Izraelci počnu napadati Iran, a to je najgori scenarij, koji bi se mogao dogoditi.

Kada se dogodila Iranska revolucija, tada je Iran smanjio proizvodnju nafte za pet milijuna barela dnevno, što je bilo 7 posto na svjetskom nivou. Tada je cijena barela skočila za dva i pol puta.

Podobnik je za HRT kazao da ako dođe do velikog povećanja cijene goriva, dolaze problemi s inflacijom i recesijom, a to onda možda znači i staglafiju. Dodao je da i hrana postaje geopolitičko oružje. Hrana će postati važan strateški element, čak i oružje

– Zanimljiva je činjenica da je najveći američki poljoprivrednik Bill Gates. A kad se čovjek, koji je u IT-u, počne baviti hranom – to znači da on smatra da će uskoro hrana postati nevjerojatno važan strateški element, čak i oružje. Dakle, on je kupio oko 250 tisuća hektara zemlje. A također, same neke projekcije govore, a to je povezano i onim što je govorio predsjednik Biden, praktički je potrebno tisuću godina da bismo dobili tri centimetra humusnog tla, naglasio je Podobnik.

Istaknuo je da čovjek uništava tlo puno brže nego što ga uspije regenerirati.

– Europa želi, u sljedećih desetak godina da praktički bude neutralna o gorivu. Samo ovo je, mislim, najveći problem nas u Europi. Mi smo malo bahati i trebamo razmišljati, ne samo o tome što će se dogoditi za 10 godina, pa nadalje, nego nije loše razmišljati što će se dogoditi u sljedećih 10 godina u samom prijelaznom razdoblju. Imamo problem sa Saudijskom Arabijom koja je praktički do nedavno bila naš saveznik, saveznik Zapada, više nije, praktički surađuje isključivo s onima koji nisu baš na našoj strani, dodao je.

Saudijska Arabija ima gorivo za sto godina. – A mi njima kažemo, primjerice, da ih nećemo trebati za 10 godina. To je, znači, naš veliki problem što razmišljamo samo strateški što će se dogoditi za 10, 20 godina, a ne razmišljamo što će se dogoditi u sljedećih 10 godina. Problem je što može doći do velikog broja bankrota i do gubljenja industrije.