IZ KUTA STRUČNJAKA: Dokad će rasti cijene namirnica?

Iako hrvatski građani negoduju zbog stalnog rasta cijena prehrambenih proizvoda, tražeći od proizvođača i trgovaca objašnjenja zbog čega do njih dolazi, kada su cijene većine poljoprivrednih sirovina i energenata na svjetskim tržištima u padu, stručnjaci kažu da je takva situacija u cijeloj Europi i da Hrvatska nije izuzetak.

“Cijene hrane ove godine rastu iz mjeseca u mjesec, u odnosu na poljoprivredne sirovine, koje čak i značajno padaju u odnosu na prošlu godinu”, tvrdi za Glas Slavonije Zvjezdana Blažić, savjetnica za prehrambeno poljoprivrednu industriju konzultantske kuće Smarter, dodajući da su najviše rasle cijene kruha, pekarskih proizvoda na bazi pšenice i mliječnih proizvoda. Ako je prosječna inflacija u Europi iznosila osam posto cijene hrane su, ovisno o kategorijama, rasle za 16 posto.

Ulazni troškovi

Naime, taj se rast u postotku razlikovao od zemlje do zemlje, a pogotovo je bio izražen u zemljama bližim Ukrajini. Blažić ističe Mađarsku koja je apsolutni rekorder rasta cijena hrane u Europi i gdje je u travnju i svibnju, u odnosu na prošlu godinu, rast cijena bio blizu 40 posto. “Kod njih je kruh skuplji 40-ak posto. Za razliku od toga mi smo imali oko 20 posto više cijene kruha, pekarskih proizvoda i cijena mlijeka i mliječnih proizvoda. Nije čak ni Mađarska neki izuzetak u tako visokom rastu cijena, jer su cijene rasle i u Češkoj, Estoniji, Litvi, Poljskoj, Slovačkoj i sve su te zemlje imale viši rast cijena nego Hrvatska.Govorimo o inflaciji koja je prisutna kao makroekonomska kategorija, a Hrvatska tu nije izuzetak. Cijene hrane rastu u cijeloj Europskoj uniji, a razloga za to ima jako mnogo. Cijene hrane nisu kategorija koja ovisi samo o cijeni žita ili energenata, nego na to utječe cijeli niz drugih komponenti, od sirovina, materijala, a u krajnjoj liniji i troškova rada koji sudjeluju kod formiranja cijena proizvoda. Inflacija je ponekad psihološka kategorija”, objašnjava Blažić.

Na upit zbog čega hrvatski poljoprivrednici od otkupljivača ovogodišnjeg roda pšenice traže cijenu od 300 eura po toni, kakva je bila lani, naša sugovornica nije mogla komentirati, no naglašava da su njihovi ulazni troškovi bili relativno visoki, a cijene žitarica i uljarica u međuvremenu su dosta pale. “S druge strane nitko ne određuje cijene proizvoda administrativnim putem, pogotovo ne cijene poljoprivrednih sirovina koje se zaista formiraju na burzama i to svjetskim burzama Chicaga, Pariza, Budimpešte. Zaista je došlo do pada cijena, i to traje već mjesecima, možda čak gotovo i godinu dana. Unatoč tome i dalje ostaje veliki problem nesigurnosti. Ako promatrate cijene pšenice i kukuruza na burzama, one jedan tjedan rastu, a jedan padaju, no ne po tako visokim stopama. Svaki, pa i manji geopolitički utjecaj, vidi se na burzama, kada dođe do većeg poremećaja u Ukrajini, kada se crnomorski koridori zatvore, o čemu je ovih dana govorio i Putin.

Foto: Pexels.com/Pixabay.com/Free-images.com

Ako će biti velike štete koje su nastale rušenjem brane u Ukrajini, može se dogoditi da zalihe žita budu niže nego što se očekivalo. Ovog su trena te zalihe vrlo visoke, a potrošnja i nije baš nešto bitna. Izgledi i prognoze usjeva u EU-u i cijelom zapadnom dijelu svijeta, pa i u Brazilu i Argentini, relativno su dobre, a to održavacijene žitarica relativno niskima”, ističe Blažić, napominjući da su prošle godine naši proizvođači dosta špekulirali, pa nisu prodavali u vrijeme žetve, a kasnije se pokazalo da su cijene pale, dok su prošle i pretprošle godine imali jako visoke zarade. Drži također da je teško prognozirati kako će to izgledati u vrijeme žetve, no vjeruje da su se naši ratari sada već dovoljno isprofilirali kao kvalitetni proizvođači s velikim tržišnim iskustvom i da znaju kako neće dvije-tri dobre godine vječno trajati te da su oscilacije cijena prisutne u svijetu.

Razlozi rasta

Kada je, pak, riječ o cijenama mesa na svjetskom tržištu, Blažić navodi da su nešto rasle, ali po vrlo niskim stopama od jedan posto. “Taj rast je uglavnom izazvan cijenama pilećeg i svinjskog mesa. U toj su proizvodnji kontinuirane pojave bolesti, ptičje gripe i svinjske kuge, i kada se pojave u EU-u, ili u nekim drugim zemljama, to utječe na zalihe i proizvodnju. To još uvijek nije nešto zbog čega bismo trebali biti zabrinuti”, poručuje konzultantica Smartera.EU već zbog svog “Zelenog plana” ide prema smanjenju proizvodnje mesa, jer su životinje odgovorne za gotovo 70 posto poljoprivrednih emisija CO2, pa u tom smislu postoje neka razmišljanja o smanjenju stočnog fonda. Ima, međutim, i sasvim drugih razmišljanja gdje proizvođači mesa tvrde da se određenim načinom uzgoja i ishrane mogu prevenirati ti štetni utjecaji. “Rekla bih da kod cijene mesa sada imamo stabilnu situaciju iz mjeseca u mjesec u odnosu na prošlu godinu kada su cijene rasle, istina, ne po stopama kao što je to bio slučaj sa žitaricama, ali i svinjetina je išla gore 24 posto”, tvrdi Blažić.

Prema njezinim riječima, na cijene voća i povrća ne utječu toliko globalna kretanja već više regionalna, kao i vremenske prilike. “Ne možemo pobjeći od toga da iz godine u godinu imamo vremenske ekstreme – poplave, suše, tuče, što ima utjecaja na to hoće li biti manje ili više proizvoda, kakva je ponuda i potražnja i turizam. U vrijeme tako povećane potražnje kakvu imamo, a i imat ćemo još više tijekom ljetnih mjeseci, sigurno je da se neće cijene korigirati naniže. Ne bismo trebali davati nekakve nade da će doći do značajnog pada cijena, možda tek pojedinačno, kao što sada imamo cijenu ulja”, naglašava.

Može se reći da su od 2013. do 2020. cijene hrane bile čak i relativno niske. Jako je mnogo razloga zbog čega bi cijene hrane mogle rasti i u perspektivi. Zahtjevi za proizvodnjom su sve veći i proizvođači moraju usvajati prakse koje su dobre za klimu i okoliš, a ta proizvodnja zahtijeva i više troškove. Situacija u svijetu je vrlo nestabilna i zbog toga do nekih bitnih smanjenja neće doći, odnosno ne treba ih očekivati. “Svi čekaju, kalkuliraju i malo špekuliraju. Svi su ugradili dio svojih rizika u cijenu, jer su rizici u poljoprivredi, što se tiče tržišta i vremenskih prilika, vrlo veliki. Još se uvijek ni dobavni kanali i prijevoz nisu stabilizirani. Svaki od dijelova u lancu vrijednosti, od primarne proizvodnje do kupaca, tu se nadograđuju. Lanac je dugačak, ima jako mnogo osjetljivih točaka i zato je teško reći da će doći do snažnijeg pada cijena hrane. U nekoj perspektivi cijene hrane neće padati nego će ostati na relativno visokoj razini”, zaključuje Blažić.