IZ ARHIVA JEDNOG PURGERA: Crnoputa Josephine Baker uspalila Zagrepčane

Slavna crnoputa pjevačica i plesačica Josephine Baker, gostovala je 1929. godine i u gradu Zagrebu, a tadašnje su novine na široko i na dugačko raspredale o tom “sablasnom” događaju.

Piše: Branimir Fagač

Televizijska Josephine Baker, to jest glumica Lynn Whitfield, koja u autobiografskoj igranoj seriji utjelovljuje lik samosvijesne, razuzdane, ali i vrlo inteligentne kabaretske zvijezde, uopće ne izgleda loše! Dapače, ali prava Josephine Baker, proslavljena crnoputa pjevačica i plesačica s početka prošlog stoljeća, naravno, samo je jedna i, prema mnogima, neponovljiva. Njenim stasom i glasom, a nadasve njenim temperamentom, bili su očarani i najizbirljiviji ženoljupci njena doba, a među njima, bogme, i najslavniji od njih – Ernest Hemingway. Očarani Hemingway je za Josephinu izjavio kako je “najsenzacionalnija žena koju je ikad itko vidio ili će je ikad vidjeti”…

S Hemingwayevom ocjenom zacijelo su se složili i naši vrli Zagrepčani iz 1929. godine, kad je ta razglašena kraljica pariških varijetea osvanula u njihovu gradu i odsjela u novom luksuznom hotelu “Esplanade”. Zagrepčanke su, naprotiv, zabrinuto vrtjele glavom ili se otvoreno protivile njenu dolasku, a o čemu zagrebačka “Večer” opširno izvješćuje:

“Među nekim strogo moralnim ženama nastala je još prvog dana, čim se u javnosti saznalo za dolazak Pepice, prava panika – Kaj bu ona došla v Zagreb?! Em je to napast. Svi muži buju halt mam ostavili svoje žene… Si buju ponoreli… Em je to kaštiga božja! Joj, bute videli da se bu tu nekaj strašnoga dogodilo”.

Razgnjevljene Zagrepčanke

Dolazak svjetske zvijezde, a uz to još na takvu glasu – da pred publikom nastupa razgolićenih grudi, svakako je bila prvorazredna senzacija za tadašnji Zagreb, grad od stotinu osamdeset tisuća stanovnika, koji je dotad poznavao razne kabaretske predstave s erotskim nabojem, čak izabrao i svoju prvu miss (pobjednica Štefica Vidačić iz Jurišićeve ulice, kojoj će pripasti i zvučna titula Miss Europe za 1927. godinu). Ali još ni izdaleka nije bio spreman za razgolićeno žensko tijelo na javnoj sceni, što je u drugim europskim gradovima, poglavito u Parizu, odakle Josephine dolazi, bilo već uobičajeno i općeprihvaćeno.

Valja podsjetiti da je Zagreb tih godina po svom mentalnom sklopu, kao i izgledom još starinski gradić (na Jelačićevu je trgu još stara Bolnica Milosrdnih sestara, na Dolcu su tek odstranjeni tragovi srednjovjekovne urbane jezgre i pripremljen teren za novu gradsku tržnicu…), dakle, da grad tek dobiva konture modernoga, ponajprije velikim zauzimanjem tadašnjeg gradonačelnika, rođenjem Zagrepčanina (što je, zanimljivo, prava rijetkost u cjelokupnoj povijesti Zagreba!), a po naobrazbi arhitekta i urbanista, Vjekoslava Heinzela. Uza cijele nove predjele, od Pongračeva, Volovčice, Sigečice, Peščenice, Martinovke i Kruga, do Zvonimirove ulice, Dežmanova prolaza i Medveščaka, koje je upravo Heinzel ucrtao u plan grada, Zagreb dobiva i svijetski moderan i raskošan hotel “Esplanade”, koji će smjesta postati blještavom pozornicom društvenog života.

Djelić tog novog društvenog života Zagrepčana bio je i najavljeni nastup razodjevene Josephine Baker. Gole ženske grudi na javnom, makar i najotmjenijem mjestu, kakva je “Esplanade”, bile su unaprijed osuđene na javni prijezir i zabranu. Odlučujuću riječ o tome imale su “strogo moralne” zagrebačke damice, koje su se zabrinule ne toliko za javni moral, kojim su mahale pred uvrijeđenom Pepicom Bekericom – kako su je odmah posprdno prozvale – koliko za svoje pohotljive muževe. Pod pritiskom ljubomornih žena, potpomognutim zagrebačkim novinama, “Pepica Bekerica” definitivno odustaje od nastupa u Zagrebu i smjesta se odlučuje vratiti u Pariz. A kako je do polaska Orient – expressa preostalo još vremena, nastoji barem iskoristiti posjet gradu da ga makar malko razgleda i upozna. Otići će, eto, ciljano na periferiju i uslikati se u nekom originalnom okolišu za vrlo čitani ilustrirani list “Svijet”. Pri izlasku iz “Esplanade” dočeka je radoznali svijet s različitim komentarima, a “Večer” neke od njih odmah i bilježi: “Joj, danas baš fest črno zgledi”!

Pukla spona na šeširu, čarapa…

Uz negodovanja i ljubomoru Zagrepčanki, novine bilježe i pehove koji crnoputu zvijezdu prate u gradu. Iz “Večeri” doznajemo: “I baš u trenutku kad je njen auto preskočio jednu jarugicu na križanju Frankopanske ulice i Ilice, Pepici se dogodio malheur: pukla joj je jedna spona na šeširu… Ali, tada, baš kad je stupila nogom iz auta, dogodio se i drugi malheur: na koljenu je pukla nit čarape”…

Od Josephinina razgledavanja grada i slikanja za novine, dakle, nije bilo ništa. Neobavljena posla vraća se u hotel, gdje je, međutim, dočeka i jedna vedra vijest: zabrana nastupa je skinuta i Pepica Bekerica će ipak pred radoznalim Zagrepčanima razotkriti svoje nadaleko poznate grudi. A kad su je napokon vidjeli i čuli, i oni “najmoralniji” su zaboravili na svoj prijekor.

Te 1929. godine senzacionalnu Josephinu Baker, kraljicu pariških varijetea, vidjelo je, dakako, malo Zagrepčana, i to samo oni koji su taj, za ono vrijeme, golemi luksuz u “Esplanadi” sebi mogli priuštiti.

Nama, koji iz razumljivog razloga nismo mogli uživati u spomenutoj predstavi, kao utjeha ipak ostaje televizijska Josephine Baker, to jest glumica Lyn Whitfield, koja istovjetnim žarom, u autobiografskoj seriji,  utjelovljuje lik crnopute kabaretske zvijezde.

Baš je feš ta slavna neokrunjena kraljica pariških varijetea iz prošlog stoljeća Pepica Bekerica!