INTERVJU: TOMISLAV STOJAK – Želimo u Skupštini biti korektiv i kontrola gradonačelnika

Tomislav Stojak sigurno je jedan od poznatijih zagrebačkih vijećnika, koji se svojim radom uvijek zalagao za boljitak Zagreba na svim mogućim područjima, a uvijek je bio čvrsta brana, kao što to i sam ističe, svim mogućim demagozima i populistima, koji su krali tuđe vrijeme i ništa nisu rješavali. Stojak želi i dalje, u svom trećem mandatu biti ta jaka brana, a na izbore ide s Nezavisnom listom.

Razgovarao: Tomislav Pašiček

Jednom vijećnik – uvijek vijećnik, da se našalimo. Zašto biste opet u Gradsku skupštinu?

– Da, bio bi to moj treći mandat za redom u Gradskoj skupštini ukoliko na nedjeljnim izborima budem izabran. Zašto opet? Pa jedan od razloga je da u Skupštini budem brana demogozima i populistima bilo kojih boja, da svojim argumentiranim i konstruktivnim raspravama i prijedlozima stvaramo temelje za bolji Zagreb i kvalitetniji život Zagrepčana.

Idete sa svojom listom. Zar nije bilo ponuda nekih stranaka?

– Odluka ljudi s kojima sam od početka u ovoj priči oko naše Nezavisne liste je bila da idemo potpuno sami, da vidimo koja nam je pozicija i da krenemo stvarati čvrste temelje za opciju pravog građanskog centra za budućnost. Suradnja sa sličnim političkim opcijama da, ali bez ikakve predizborne suradnje na izborima jer je to najpoštenije! Ponosam sam da su uz mene na listi moj dragi kolega, isto dosadašnji gradski zastupnik Vladimir Andrić, zagrebački odvjetnik Božidar Rusan, arhitektica i projektantica Ljiljana Besednik ili, recimo, Robert Homen, profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i dugogodišnji dirigent Opere HNK-a.

Što je cilj koji ste si ovaj put zadali?

– Osvojiti dovoljno povjerenje Zagrepčana da s najmanje tri mandata budemo zastupljeni u Skupštini, kako bi mogli biti čvrsti korektiv i kontrola izabranog gradonačelnika, tko god to bio! Zagreb nema vremena za čekanje i sukobe, svatko od nas treba dati ono najbolje što zna kako bi izašli iz problema koji su jako veliki i koji opterećuju naš grad.

Zalagali ste se za ukidanje velikog broja gradskih četvrti, za manje naknade, pozdravili ste i mjere po kojima će gradski zastupnici na godišnjoj razini za svoj rad u Gradskoj skupštini moći dobiti najviše 16.000 kuna neto naknade, mjesečno 1333 kune. Jeste li nekog naljutili tim prijedlozima?

– Vjerojatno jesam, s obzirom da se za smanjenje naknada zastupnika u Skupštini i vijećnika u mjesnim odborima i gradskim četvrtima zalažem kroz čitav svoj rad u ova posljednja dva mandata zastupnika u Gradskoj skupštini i stalno sam predlagao konkretne prijedloge smanjenja. Visina naknade ne smije nikome biti motiv za politički angažman. Osim smanjenja zastupničkih naknada, koje su sada zakonski limitirane na maksimalno 16.000 kuna godišnje, što sam apsolutno pozdravio, moramo u gradu donijeti odluku o drastičnom smanjenju izuzetno visokih naknada koje primaju predsjednici i članovi vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora, te ići u radikalno smanjenje broja gradskih četvrti i mjesnih odbora ukoliko želimo učinkovitiji, kvalitetniji i jeftiniji ustroj Zagreba.

Smanjiti broj četvrti sa sadašnjih 17 na maksimalno 10, 90-ak umjesto sadašnjih 218 mjesnih odbora, spojiti ih u logične cjeline i dati im veće ovlasti u odlučivanju i financiranju. Kolokvijalno rečeno – ono što Dubrava ili Trešnjevka odluče da se treba raditi na području njihovih četvrti, ne može se promijeniti u nekakvom gradskom uredu ili uredu gradonačelnika. Kvartovi moraju postati središta života i odlučivanja, građani moraju imati mogućnost sudjelovati u razvoju svoga kvarta, od predlaganja projekata do odlučivanja i izvršenja! Bez jače uloge građana, kvartovi se ne mogu kvalitetno razvijati, a time niti Zagreb u cjelini.

Što biste s tako ušteđenim novcem?

– Samo na naknadama vijećnika u četvtrtima i mjesnim odborima, ukoliko napravimo promjene ustroja mjesne samouprave, možemo uštedjeti i do 20 milijuna kuna! Zamislite koliko dječjih igrališta, parkova, šetnica, parkova za pse, vježbališta i sličnih projekata možemo više napraviti u svakome kvartu. A to je samo početak ukoliko se konačno trgnemo i shvatimo koliko je velik potencijal u našim zagrebačkim kvartovima.

Što mislite zašto se kandidati bave trivijalnim pitanjima, ili nadmeću oko poznatih stvari poput sljemenske žičare, stadiona Dinama, a bježe od teme kako riješiti goruće financijsko pitanje grada?

– Vjerojatno zato što ne znaju drugačije, pa linijom manjeg otpora i radi dodvoravanja javnosti kritiziraju dosadašnju gradsku politiku bez ikakvih konkretnih prijedloga rješenja.

Što po vama najviše nedostaje gradu Zagrebu kao metropoli?

– Optimizam i jače uključenje građana u predlaganje i odlučivanje. Bez razgovara, sučeljavanja mišljenja i stavova, konstruktivnih i argumentiranih rasprava, nema kvalitetnih projekata! Ne može se jedan suvremeni grad, koji pretendira postati prava europska metropola, skrivati i bježati od svojih građana! Grad ne čine zgrade i ulice, već samo i isključivo građani! Moramo više vjerovati sami sebi, a to možemo ukoliko obrazovanje, kulturu, mlade, te poduzetnike i obrtnike shvatimo kao pokretače razvoja našeg grada u budućnosti!

Koji su to projekti koje biste vi rado poduprli, što biste u Zagrebu gradili?

– U Zagrebu puno toga nedostaje, a zapravo je najveći krimen dosadašnje gradske vlasti taj što nije u ovih 20 i više godina s ogromnim financijskim sredstvima i velikim ljudskim potencijalom kojeg Zagreb ima, napravio nemjerljivo više nego je to učinjeno do danas. Definitivno bih podržao komunalnu infrastrukturu koja ne poplavljuje kuće i ceste bez rupa, modernije i sigurnije škole, vrtiće i ambulante, moderne i uređene zagrebačke tržnice, multimedijski centar za mlade, Velesajam koji može postati centar za nezavisnu kulturnu scenu, mlade poduzetnike i prostor za gaming industriju, uređene sportske objekte, dom rukometaša, novi stadion, Jarun i Šalatu kao puno uređenije sportsko-rekreacijske centre, Zagreb kao europsko kulturno središte s novim knjžnicama, kazalištima i muzejim koji je pravi grad umjetnika, Zagreb kao pozornicu za velike open-air festivale, grad mladih i poduzetnih ljudi. To je bolji Zagreb u budućosti.

Kako gledate na to da su neki aktivisti koji danas imaju visoke aspiracije na izborima žustro prosvjedovali protiv mnogih stvari koje su se ipak gradile u Zagrebu?

– Svatko bira svoj način političkog djelovanja, s više ili manje uspjeha, a kada dođe u poziciju u kojoj se moraju na dnevnoj bazi donositi važne odluke, onda više nema mjesta aktivizmu već isključivo odgovornoj, stručnoj i odlučnoj politici. Da li će to biti slučaj i u Zagrebu nakon ovih nedjeljnih izbora vidjet ćemo, ja nisam preveliki optimista kada vidim što nam se nudi kao opcija za preuzimanje vođenja grada Zagreba.

Tko vam je po program najbliži od kandidata i koga biste voljeli vidjeti kao gradonačelnika, a tko po vama nije pravi odabir?

– Niti jedan od kandidata. Nitko od njih svojim stavovima i onime što predstavlja i govori nije pokazao da je dobro rješenje za Zagreb. Već neko vrijeme znam reći, izaberimo jednog od kandidata za gradonačelnika, sigurno ćemo pogriješiti!

Nedavno ste artikulirali kako ćete se zalagati i provoditi argumentiranu i pristojnu građansku politiku? Koje su to odrednice i ne mislite li da je u ova teška i turbulentna vremena teško biti argumentiran i pristojan?

– Jedino i isključivo argumentima i pristojnom politikom mogu i želim javno istupati, nikako drugačije. Bez obzira na vremena i situaciju u kojoj se nalazimo i živimo, jedino tako možemo biti brana demogozima i ispraznim populistima svih boja. Jedini smisao politike je da rješava konkretne probleme građana, jedino tako ona ispunjava svoju osnovnu svrhu – da je na usluzi građanima, da se brine samo i isključivo o javnom interesu i rješavanju problema svojih građana. Netko će možda reći da je to utopija, ja uvijek volim na to odgovoriti – možda, ali je moguća u boljem Zagrebu.

Uz što ste posebno vezani, pa i ponosni za rad u prošlom mandatu?

– U oba mandata u kojima sam u posljednjih 8 godina bio gradski zastupnik, najponosniji sam na direktnu komunikaciju sa sugrađanima, kako na terenu, tako i u Skupštini. Praktično sam jedini zastupnik koji je primao građane i razgovarao o njihovim problemima u prostorijama Gradske skupštine, te nakon toga održavao sastanke uz kavu po kvartovima. Gdje god me netko od naših sugrađana zvao, iz kojeg god dijela grada, uvijek sam se odazivao i pokušao im pomoći. To mi je bio jedan od najvažnijih i najljepših dijelova zastupničkog mandata, a to mi je bilo od velike pomoći i prilikom nastupa za govornicom u Gradskoj skupštini jer sam tako mogao raspravljati o konkretnim životnim stvarima, a ne o, recimo, promjenama imena ulica i trgova ili izgradnjom nepotrebnih i preskupih spomenika.

Naglasak vašeg rada često je bio i na vašem kvartu, Rudešu. Što mu još sve nedostaje i kako to riješiti?

– Rudeš je kvart sa srcem i dušom u kojem s obitelji živim već više od 17 godina. Na žalost, mnogo je problema s kojima se susrećemo u kvartu, ponajviše izuzetno loša i dotrajala kanalizacija i odvodnja, radi koje godinama kod malo jačih kiša poplavljuje veliki dio kvarta i mnoge kuće i stanovi mojih susjeda. Pokušali smo to zajednički riješiti, pisali smo amandmane na gradski proračun, na žalost većinska koalicija u Skupštini nije imala razumijevanja za problema mojih Rudešana. Isto tako, moramo pod hitno riješiti problem s prometom i velikim gužvama u kvartu, konačno izgraditi jedino vanjsko školsko igralište za koje sam se uspio izboriti nakon četiri godine traženja, pokrenuti konačno rješenje produžetka Baštijanove, urediti naše parkove i dječja igrališta. Rudeš može i mora biti bolji, jer Rudešani to zaslužuju! Ideja imam, prijedlozi su pripremljeni, zajedno sa susjedima s kojima živim u kvartu borim se da se stvari u kvartu promijene na bolje!

Poznati ste kao veliki navijač Dinama. Što biste vi sa stadionom?

– Dinamo je čista emocija i osjećaj pripadnosti. Taj osjećaj i emocija živi sa mnom i bit će tu do kraja života. Dinamo je za mene iznad svega i svih! Stadion je vječna i neizbježna tema, stadion u Maksimiru je moj drugi dom jer sam na njemu proveo 45 godina svog života, od 50 koliko imam. Zagrebu treba moderan i funkcionalan stadion, stadion koji će nam biti na ponos. Ali, stadion ne smije sam sebi biti svrha, već to mora biti projekt koji će oživjeti čitav grad, donijeti mu dodanu vrijednost, koji će osim sportskog dijela imati i svoj komercijalni i javni smisao. Postoje modeli kako se takvi projekti mogu ostvariti, trebamo ga izgraditi u Maksimiru i pri tome ne trebamo ništa izmišljati, već samo primijeniti uspješne modele uspješnih gradova i država!