INTERVJU: SANDRA ŠVALJEK – Gradonačelnik koristi nemali proračun i tako se zadržava na čelu Zagreba

S jednom od najozbiljnijih kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, Sandrom Švaljek, razgovarali smo o njezinom viđenju propusta u vođenju Zagreba, o  tome što zamjera gradonačelniku Milanu Bandiću, što misli o gorućim problemima grada i kako ih misli riješiti bude li gradonačelnica.

Razgovarao: Milivoj Pašiček

Što mislite o populizmu na našoj političkoj sceni, i što mislite o dugogodišnjem kralju populizma u nas Milanu Bandiću?

Populizam nije hrvatska posebnost. Demokratski način odabira vlasti ima veliku sklonost populizmu. Uostalom, to na neki način pokazuju i rezultati referenduma o izlasku Velike Britanije iz Europske unije, ishod nedavnih američkih izbora i populistički režimi u većem broju europskih zemalja, osobito u Poljskoj i Mađarskoj. Političari daju primamljiva, ali dugoročno neodrživa obećanja kako bi dospjeli ili se održali na vlasti, a glasači naivno vjeruju takvim obećanjima. Nažalost, populizam vrlo često ide ruku pod ruku s težnjom političara da osvoje ne samo moć, nego i financijske koristi za sebe i klijentelističke skupine s kojima su povezani. Sadašnji gradonačelnik vješto koristi nemali gradski proračun i diskrecijska prava koja mu daje Zakon o jedinicama lokalne i područne samouprave, te se tako zadržava na čelu Zagreba.

Koje su po vama najveće pogreške učinjene posljednjih godina u Zagrebu, a za koje je odgovoran gradonačelnik?

Trenutačna gradska vlast nije iskoristila mogućnost da danim proračunskim sredstvima riješi gradske probleme i pokrene više razvojnih projekata – od čisto komunalnih projekata vodoopskrbe, gospodarenja otpadom, unapređenja prometa i slično, do razvoja novih kulturnih sadržaja koji mogu pridonijeti suvremenom identitetu grada. Središte grada je zapušteno i neuređeno, dok su se s druge strane gradili megalomanski i neracionalni projekti stambenog naselja Sopnica Jelkovec ili zagrebačka Arena. Među propuste može se dodati i izostanak intenzivnije pripreme projekata sufinanciranih iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova. Zbog nesustavne pripreme, projekti se i dalje dominantno financiraju sredstvima gradskog proračuna, koja bi mogla poslužiti financiranju drugih važnih područja – od obrazovanja, olakšavanja položaja ranjivih skupina stanovništva, do poticanja poduzetništva i obrta.

Što vi osobno najviše zamjerate gradonačelniku?

Ne bih to smatrala zamjeranjem na sasvim osobnoj razini, no recimo da je najbliže tome žal zbog izigranog obećanja koje smo zajedno dali građanima na prošlim lokalnim izborima, a to je da će se odluke donositi isključivo temeljem najboljih stručnih znanja i načela. Primjer takvog izigranog obećanja je davanje otkaza članovima Uprave Zagrebačkog holdinga koji su izabrani na otvorenom natječaju, prema kriterijima stručnosti i kvalitete planova rada. Trgovačka društva u vlasništvu države i lokalnih jedinica vape za profesionalnim vodstvom, neovisnim od utjecaja politike. To smo u Zagrebu imali prilike uvesti kao dobru praksu, ali nije bilo političke volje.

Zagreb evidentno ima teškoća s prometom, gužve su ponekad nesnošljive, kako mislite riješiti taj problem?

Neki prometni problemi mogu se riješiti politikom cijena javnog prigradskog i gradskog prijevoza i prometa u mirovanju, odnosno poticanjem korištenja javnog  prijevoza za dolazak u središte grada, na uštrb ulaska u grad osobnim automobilima. Stoga se zalažem za realizaciju projekta integriranog prometa na razini šireg područja grada, koji podrazumijeva usklađivanje voznih redova različitih oblika javnog prijevoza, niže cijene prijevoza i velika javna parkirališta u prigradskim naseljima. Takve mjere destimuliraju dolazak u središte grada osobnim automobilima, i daju prednost bržem i jeftinijem javnom prijevozu koji je ujedno i neusporedivo prihvatljiviji sa stajališta utjecaja na okoliš. Osim toga, određena prometna poboljšanja mogu se postići korištenjem pametnih rješenja, odnosno automatizacijom prometne signalizacije. Konačno, tu su i veći infrastrukturni zahvati koji se također pokazuju nužnima i bilo bi ih dobro realizirati u što kraćem roku, poput denivelacije rotora na Remetincu, izgradnje kolnih i pješačko-biciklističkih mostova preko Save, bitnog unapređenja mreže biciklističkih staza i poboljšanja uvjeta za korištenja željeznice kao sredstva javnog gradskog prijevoza.

Treba li i hoće li po vama Zagreb, što se prometa tiče, jednoga dana pod zemlju – metro da, ili ne, i zašto?

Mišljenja sam da je podzemna željeznica skupo prometno rješenje koje može doći u obzir tek ako se iscrpe druge mogućnosti optimiziranja prometnog sustava. No, spuštanje pod zemlju željezničke pruge barem u središtu grada vidim kao važan projekt o kojem bi grad trebao inicirati ozbiljan razgovor s Hrvatskim željeznicama i naći rješenje za njegovu realizaciju.

Najavljuje se i povezivanje Kvaternikova trga sa zračnom lukom, i to najbržim šinskim vozilom, kako se kaže. Imate li nešto slično u planu?

Nedopustivo je da ne postoji javni prijevoz između Zračne luke i središta grada i da su turisti i posjetitelji koji dolaze u Zagreb avionom osuđeni na taksi kao ipak razmjerno skupu varijantu prijevoza. Željeznica se nameće kao najefikasnije rješenje.

Kad smo kod prometa, što osobno mislite o ideji povezivanja Zagreba i Hrvatskog zagorja tunelom kroz Sljeme?

Za sada i taj projekt ne bih uvrstila među najvažnije, a i postavlja se pitanje njegove ekonomske isplativosti, s obzirom na intenzitet prometa.

Gradonačelnik Bandić već osmu godinu govori kako će započeti radovi na sljemenskoj žičari koja je izvan pogona od 2007. Što vi kanite na tu temu poduzeti?

Za razliku od tunela, žičaru smatram prioritetnim projektom i nema objektivnih razloga zbog kojih taj projekt već ne bi bio realiziran. Izrađen je i prostorni plan Medvednice kojim je predviđena žičara i gornja stanica u vršnoj zoni, pa opravdanje za odgađanje projekta ne može biti donošenje prostornog plana koji nije u ingerenciji Gradske uprave. Žičaru treba realizirati u najkraćem roku ne samo zbog mogućnosti komfornog i atraktivnog putovanja, nego i radi zaustavljanja devastacije okoliša koju uzrokuje sadašnje korištenje osobnih automobila za dolazak na Sljeme.

Govori se u raznim prigodnim zgodama, a postoje i neki projekti, o Zagrebu na Savi. Zagreb, zapravo, i ne živi na svojoj rijeci kao što to čine mnogi gradovi. Vaš pogled na to.

Zagreb, za razliku od mnogih gradova, nije grad koji je nastao na rijeci, nego je nastao na brdašcima podno Medvednice. Gledano iz perspektive povijesnog razvoja grada, trebalo je puno vremena da se Zagreb proširi do Save, a onda i na područja južno od nje. Možda upravo iz toga razloga Sava niti danas nije integrirana u život grada u većoj mjeri i što potencijal obala Save za povećanje kvalitete života nije iskorišten. U tom smislu, prostor uz Savu mora postati zelena oaza za odmor, sport i rekreaciju uz pojedinačne zgrade za javne i društvene sadržaje.

Što kanite poduzeti za rješenje rugla Zagreba – bolnice za koju su građani dali novac, a koja nikada nije izgrađena i propada?

I ta bolnica je još jedan primjer dugogodišnjeg  nedopustivog nemara kako gradskih, tako i državnih vlasti. U vezi te bolnice treba razriješiti vlasničke odnose između države i grada, osigurati uredan upis vlasništva u zemljišne knjige, utvrditi stanje objekta i pronaći strateškog partnera koji će zajedno  s gradom taj objekt privesti svrsi. Nakon što su državne i gradske bolnice uložile značajna sredstva u obnovu bolnica na njihovom postojećem mjestu u gradu, nije više za očekivati da će taj objekt biti bolnica kao što je bilo inicijalno planirano. No, s obzirom na to da bi se taj objekt mogao vrlo lijepo povezati s izgradnjom termi na susjednom zemljištu, i postojanje iskoristivih geotermalnih izvora na tom terenu, vjerujem da čitav taj dio grada može dobiti sadržaje usmjerene zdravom životu građana i posjetitelja – od liječenja, do wellnesa, rekreacije i sporta.

Spominjete konkretne projekte oko revitalizacije gornjeg i donjeg grada, o čemu je riječ u glavnim naznakama?

Gornji i Donji grad, odnosno samo središte grada, posebno je važno, a ujedno i izazovno područje. Važno, jer i za same građane, a osobito za turiste koji danas u sve većem broju posjećuju Zagreb, taj dio grada utječe na stvaranje osnovnog dojma o gradu. No, taj dio grada je u vrlo lošem stanju i nužna mu je sustavna obnova, što podrazumijeva ulaganja koja sami stanovnici tog dijela grada ne mogu financirati pa grad prije svega treba razraditi model financiranja koji smanjuje teret ulaganja za građane. Šteta bi bila revitalizaciju grada svesti na obnovu prednjih pročelja zgrade. Revitalizaciju vidim kao širi zahvat, koji obuhvaća i energetsku obnovu, a potencijalno i stavljanje u funkciju tavanskih i podrumskih prostora te uređenje dvorišta.

U Zagrebu nedostaju prostori za mlade umjetnike – dizajnere, slikare, fotografe, plesačice, bendove. Imali šansi da i oni dobiju svoje mjesto u starom dijelu grada?

Umjetnici koji pripradaju tzv. kreativnim industrijama danas su značajan dio gospodarstva gradova, pa tako i Zagreba, i zalužuju posebnu pozornost gradskih vlasti jer stvaraju radna mjesta, pridonose identitetu grada i razvoju kulture. Grad zajedno s državom koja je vlasnik dijela lokala u središtu grada treba razviti programe koji će im omogućiti da što povoljnije koriste i ujedno ožive gradske prostore.

Rekli ste kako bivšim industrijskim kompleksima poput Gredelja, Zagrepčanke ili Bloka Badel grad upravlja loše, prostori zjape prazni i neiskorišteni, i predstavljaju trošak za građane. Što biste i kako vi s njima?

Blok Badel je razmjerno malen prostor u užem središtu grada, koji se može razviti u kratkom roku, dok su za razvoj Gredelja i Zagrepčanke potrebne godine. No, to nije razlog da se s razvojem ne krene, u skladu s kineskom poslovicom koja glasi: „Najbolji trenutak da se posadi drvo bio je prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je danas“. Drugim riječima, unatoč tome što je nemoguće u kratkom roku iskoristiti ove prostore,  moguće je napraviti višegodišnji plan razvoja i potom korak po korak krenuti u njegovu realizaciju. Zbog visoke vrijednosti lokacija, prostori Gredelja i Zagrepčanke trebali bi sadržavati poslovne i stambene zgrade visoke kvalitete, ali i komplementarne javne sadržaje kao i javne prostore koji će ih oplemeniti i osigurati im živost.

Što zapravo znači transformacija Zagrebačkog velesajma u inovativno urbano središte, što također spominjete u svom programu?

Zagrebački je velesajam danas tek spomenik nekog prošlog vremena, jer se nažalost tek djelomično i povremeno koristi za namjene od bilo kakvog značaja za građane. Prostor takvog položaja, veličine i značaja može postati živo središte poslovnog života, obogaćeno sadržajima koji se logički naslanjaju na takvo središte, od kongresno-hotelskih i ugostiteljskih, do obrazovnih. U razvoju prostora Zagrebačkog velesajma treba poći od onoga što taj prostor predstavlja u svijesti građana, a to je prostor za uspostavljanje poslovne suradnje u poticajnom okruženju suvremene urbane arhitekture, za inovativne poslovne ideje i nove tehnologije.

Stara zagrebačka priča je Dinamov stadion, zapravo gradski stadion – obnavljati ga, graditi novi. Hoće li grad dobiti stadion dostojan europskih i svjetskih natjecanja?

Grad zaslužuje stadion, a s obzirom na to da su građani sentimentalno vezani upravo uz sadašnju lokaciju stadiona, zalažem se za to da on ostane upravo tamo gdje je i sada. Struka treba procijeniti mogućnosti i troškove alternativnih rješenja, obnove i izgradnje novog stadiona, a ja ću rado na temelju njihovih projekata donijeti odluku u najboljem interesu grada.

I kad smo kod sporta, može li se u gradskoj blagajni naći nešto više novca za manje, medijski i uopće, zanemarene sportove, a manje za profesionalne koji ionako zarađuju?

Danas u Zagrebu vlada neravnoteža između financiranja profesionalnog i rekreativnog sporta, što se mora ispraviti. Za sve dobne skupine, a posebno za djecu, treba omogućiti i poticati rekreativno bavljanje sportom koje je danas neophodno za fizičko i mentalno zdravlje, osobito u gradu. U tom smislu predlažem uvođenje tzv. gradskog sportskog vouchera za sve mlade koji se obrazuju u nekoj od obrazovnih ustanova u Zagrebu. Oni će voucher moći koristiti za sufinanciranje bavljenja sportom, a sportski klubovi koji ga prime imat će pravo na financijsku potporu Grada za programe za djecu i mlade, sukladno broju zainteresiranih za konkretni program.