INTERVJU: DALIJA OREŠKOVIĆ – Osvoji li HDZ treći uzastopni mandat, to bi značilo da smo Hrvatsku izgubili

Dalija Orešković, jedna od najaktivnijih saborskih zastupnica, koja je svojim jasnim stavovima i argumentiranom retorikom uzbunjivala i drmala vladajuće, ide po svoj novi mandat na listi koalicije Rijeke pravde u I. izbornoj jedinici. A kada smo ju upitali što je ono što ju vodi da se bori za novi mandat, odgovara u svom stilu: “Ne borim se za novi mandat, borim se za spas Hrvatske s ruba provalije na kojem se sada nalazi”.

Razgovarao: Milivoj Pašiček

U vrijeme kada ste ulazili u politiku govorili ste kako je to vaša obveza i odgovornost. Zašto ste se osjećali tako?

– Imala sam informacije i uvid u stanje stvari koje drugi nisu imali prilike spoznati. Imala sam i nekakav javni kapital, u smislu prepoznatljivosti i povjerenja u javnosti. Sve su to alati bez kojih se ne može stvoriti promjena u politici. Nisam mogla okrenuti glavu na drugu stranu i reći da me se sve to ne tiče i da u svom odvjetničkom fahu mogu puno kvalitetnije i mirnije živjeti te pustiti da ključne bitke našeg naraštaja vode drugi koji imaju manje mogućnosti i slabije početne predispozicije. Ne bi bilo fer.

Tada ste Hrvatsku doživljavali, slično kao i danas, kao otetu državu. Tko ju je i kako oteo?

– HDZ-u je dopušteno što drugima nije. Za njih, država je HDZ, i koriste ju kao svoje privatno leno, svoj plijen. Svi drugi su za njih smetnja i prijetnja. Pa im premijer i poručuje Auf Wiedersehen.

Govorite često i o državi u kojoj su zarobljene institucije. Kako ih osloboditi?

– Samo je jedan način, a čini mi se i posljednja šansa. Na izborima odlučujemo hoćemo li imati Hrvatsku kao državu izgrađenu na načelima vladavine prava, ili nastavak talačke krize u svim ključnim institucijama, od pravosuđa do Ustavnog suda.

Bili ste predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ima li uopće smisla danas takvo povjerenstvo koje zapravo i nema neke ovlasti, koje ne može odmjeriti i izreći prave kazne onima koji su u sukobu interesa učinili i velike propuste, da ne kažem nedjela?

– Bez učinkovite prevencije borba protiv korupcije ne može biti uspješna, stoga nam je potrebno i tijelo koje će se baviti prevencijom. Problem je u tome što Povjerenstvo koje je u mom sazivu bilo najjače, čak niti tada nije bilo dobro, i do kraja osmišljeno, u smislu ovlasti koje bi trebalo imati i zadaće koje bi trebalo provoditi. Tada je to bila jedna nedovršena institucija koja je tek započela svoju izgradnju. U smislu prakse i rezultata, postavila sam joj dobre temelje. No čim se pokazalo da se i u okviru malih ovlasti može postići puno ako postoji volja i znanje, takvo tijelo je postalo prijetnja HDZ-u, i prvo je stradalo u Plenkovićevom naletu na institucije. Potom ih je rušio sve redom, kao kugla čunjeve. Nažalost, ne postoji više institucionalna memorija, know how, kontinuitet u načinu rada i uspostavljenim standardima, stoga će nakon smjene vlasti sustav borbe protiv korupcije morati nanovo graditi, a kada govorimo o prevenciji, morat ćemo krenuti od samog početka.

Svrstavaju vas u najžešču kritičarku HDZ-a i njihovog čelnika Andreja Plenkovića. Otkud vam taj naboj?

– Moja kritika proizlazi iz činjenica, kako stručnog i teorijskog znanja, tako i iskustva o tome kako sustav izgleda iznutra, kako funkcionira, tko ga je i zašto namjerno dizajnirao toliko poroznim. Čovjek čije ime ne smijemo spominjati u kampanji svojevremeno je rekao da je Hrvatska slučajna država, no ova besprizorna korupcija koju gledamo iz dana u dan, nije nimalo slučajna. Od nakaradnog kroja izbornih jedinica, preko pretjerane teritorijalne razmrvljenosti koja stvara kapilarnu mrežu korupcije na najnižim razinama, slabe i jedva postojeće unutarnje kontrole u pravosuđu, pa sve do disfunkcionalnog Ustava u dijelu kojim se definira odnos između pojedinih nositelja državne vlasti, sve je HDZ ustrojio po svojoj mjeri partijske države koja je demokratska tek u najavi, no ne i u stvarnom životu. U mandatu Andreja Plenkovića, sve manjkavosti koje su postojale i od ranije, došle su do svoje krajnje deformiranosti. Kada sam mu u Saboru poručila da je Führer, ciljala sam na činjenicu da je sve poluge moći kumulirao i objedinio u jednoj osobi, de facto svu izvršnu i zakonodavnu vlast, s vrlo opasnim daljnjim tendencijama prema sudbenoj vlasti. To se vidi i na primjeru Ivana Turudića. Vidim ga kao čizmu koja gazi po vratu pravosuđa.

Je li po vama u redu da pravomoćno osuđena stranka za korupciju, pljačku… nakon presude nastavi normalno djelovati bez ikakvih posljedica?

– Samo po sebi to pokazuje razmjere štete i dubuke devastacije jedne nacije. Na stranu što u našim zakonima ne postoji mogućnost da se na temelju pravomoćne presude za koruptivno kazneno djelo HDZ-u zabrani daljnje političko djelovanje, o tome bi se moglo raspravljati, no nije li pitanje mentalne i moralne higijene da takva stranka ne može biti na vlasti? Nebrojeno se puta pita, kako li smo dovraga tako nisko pali? Tim više što kao politička stranka, HDZ ne samo da nije bolji od onog iz vremena Ive Sanadera, nego pljačka još i više, nezasitnije nego ikada prije. Ali kakav god HDZ bio, činjenica je da na vlast nije došao tenkovima i vojnom okupacijom, već kemijskim olovkama ili apstinencijom velikog broja birača. Tako je nastala povijest našeg propadanja. Vrijeme je da na ovim nadolazećim izborima i birači preuzmu svoj dio odgovornosti, inače nas uskoro nema. Ne nas kao opozicije, nema nas kao države.

Može li se nakon toga HDZ nazivati kriminalnom organizacijom, što često čujemo u javnom prostoru?

– Što su drugo nego kriminalna organizacija? Stvorili su sistemsku korupciju u državi. Izvlačenje proračunskog novca, pustošenje nacionalnih resursa u korist odabranih pojedinaca i skupina, odvija se u skladu s propisima koji su ciljano pisani da posluže kriminalu i uz blagoslov institucija u koje su postavljeni njihovi ljudi.

Što su po vama najveći HDZ-ovi grijesi?

– Razorili su sustav vrijednosti, demoralizirali su narod, a kite se lažno da su domoljubi i katolici. Demonstriraju da se lopovluk najgore vrste isplati, a malo tko, ako uopće itko, je pravi ceh i kaznu platio. Naši građani ne vjeruju u Hrvatsku kao državu. Zbog masovnog iseljavanja gubimo nacionalno tkivo. Ali bitno da je HDZ-u dobro. Njihovi ne odlaze, njima je stranačka iskaznica praktički kao polica životnog osiguranja, za sve izazove su spremni.

Koji su najveći problemi Hrvatske koje vi vidite i kako ih riješiti?

– Korupcija, životni standard i demografija. Rješavanje ovih problema je međusobno povezano, a provodi se izgradnjom institucija i njihovim ispravnim funkcioniranjem, što sada nije slučaj. Gospodarstvo se ne može pokrenuti bez stabilnog pravnog okvira i stvaranja pravno uređene države na svim razinama. Vraćanjem povjerenja u sustav i ciljanim politikama, promijenit će se i demografski trendovi.

Ocijenite život tzv. običnog malog čovjeka u Hrvatskoj? I kako mu pomoći?

– Petina stanovnika u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Mjere koje je nužno hitno poduzeti odnose se na umirovljenike i usklađivanje visine mirovina. No i za sve ostale dobne i socijalne skupine potrebno je uložiti u njihovu ekonomsku sigurnost i uključenost. Za državu je to dugoročna investicija, a traži suradnju svih institucija i dionika.

Kako je moguće riješiti problem sve većeg siromaštva u nas?

– Neposrednom i neodgodivom pomoći onima kojima pomoć treba te istovremenim rješavanjem uzroka tog siromaštva, od korupcije do povećanja gospodarskih prilika i ulaganja u obrazovanje.

Mi smo u 21. stoljeću a još se uvijek vode rasprave o ravnopravnosti žena. Je li to u praksi moguće jednom zauvijek riješiti?

– Svjetonazor i način života se ne mijenja preko noći. Hrvatska već nekoliko desetljeća korača krivim putem. Kroz vjeronauk koji počinje u školama, zatim politikama koje potiču žene da ostaju kod kuće kao majke odgajateljice, nejednakim plaćama za isti rad, a onda i općim, često ružnim i šovinističkim javnim narativom o ženama kada su istaknute i uspješne, žene smo sustavno potiskivali na podređene uloge. Za početak, treba nam građanski odgoj i obrazovanje, razdvajanje uloge i odgovornosti države od Crkve, te politike koje potiču gospodarsko i svako drugo osnaživanje žena.

Žene i politika, žene i rukovodeća mjesta… Nisu li i one same krive što su u manjini?

– Žene se u politici teško probijaju, no i u tome nisu sve žene iste. Uvijek bolje prolaze one koje se dodvoravaju i podilaze, od onih koje žele uspjeti na temelju kriterija sposobnosti i rada, ili plivaju kontra struje.

Kako ocjenjujete pojavnosti na javnoj sceni koje bi u svojim glavama društvo, a posebno žene, željeli vratiti nekoliko vijekova unatrag?

– Mislim da se radi o čistom političkom cilju, kamufliranom u vjerski celofan. Na razini pojedinaca koji u tome sudjeluju, smatram da se radi o osobnoj frustraciji koja se na pogrešan način pokušava razriješiti. Što to mora biti u glavi i u svijesti osobe koja na javnom trgu klečeći moli za čednost žena u odijevanju i za duhovni autoritet muškarca u kući? Kakve žene na to uopće pristaju?

Za vama je mandat zastupnice. Koliko ga je bilo moguće ostvariti u cijelosti s obzirom na mnoge čudne restrikcije u poslovniku koji prijeći govoriti?

– Nakaradnije od samih odredbi Poslovnika, bile su Reinerove interpretacije u provedbi. Hrvatski sabor koji bi po Ustavu trebao biti predstavničko tijelo svih građana, HDZ je pretvorio u jednu impotentnu i njonjavu instituciju, i nije to napravio slučajno. Cilj je bio da se građanima ogadi politika, i u tome je uspio. To je jedna od njihovih obmana s kojima su stvorili apatiju kod birača i apstinenciju od izbora. To je recept za održavanje vlasti HDZ-a. No ja sam svoj mandat ostvarila. Pokazala sam da se i u takvim okolnostima može boriti da se riječ građana čuje, i bome sam svojom prije svega prisutnošću u sabornici, a onda i govorima, bila HDZ-u stalan trn u oku.

Što ocjenjujete kao svoj uspjeh u saborskim klupama?

– To što sam bila za građane koji su me izabrali, od prvog do zadnjeg dana, njihov glas u Saboru. To što su me građani imali prilike upoznati i na jednoj novoj javnoj dužnosti u odnosu na onu koju sam obnašala ranije, i testirati kroz jedno duže vrijeme politike koje zastupam i za koje se borim, kao i moje ponašanje.

Što je ono što vas vodi da se borite za novi mandat?

– Ne borim se za novi mandat, borim se za spas Hrvatske s ruba provalije na kojem se sada nalazi. Pridružila sam se koaliciji Rijeke pravde kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječio gubitak glasova i postigao najveći mogući broj mandata na ukupnoj oporbenoj strani. HDZ je mašinerija, Levijatan koji proždire sve pred sobom. Stoga je bilo potrebno okupiti sve snage koje se mogu okupiti, da mu stanu nasuprot. Osvoji li HDZ treći uzastopni mandat, nakon što su razorili sve institucije koje bi se trebale boriti protiv korupcije, to bi značilo da smo Hrvatsku izgubili.

Što Hrvatskoj može donijeti promjena vlasti?

– Prije svega obnovu i izgradnju institucija, kako bi one mogle služiti potrebama i interesima građana, promjenu smjera, postavljanje temelja naše budućnosti za sve generacije kojima smo dužni ostaviti zemlju u kojoj mogu i žele ostati i u njoj opstati bez stranačke iskaznice.

Mislite li da je s promjenom vlasti moguće dobiti i bitku protiv korupcije, za efikasnije pravosuđe..?

– To će biti ključno pitanje i test nove vlasti. Ostane li sve isto, to znači da je HDZ ipak pobijedio, samo je svoje zlo uspio sakriti pod značku neke druge stranke.

Gdje ste kada niste u politici, kada tražite svoj odmor, neki hobi…?

Doma. A dom je tamo gdje su mi djeca ili roditelji. Ne treba mi odmor, niti hobi, dovoljno mi je da sam s njima.

Što biste poručili građanima pred ove izbore?

Vi odlučujete.